Broj: Kž 149/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te doc.dr.sc. Marina Mrčele kao i Melite Božičević-Grbić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. H., zbog kaznenih djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 6. ožujka 2018. broj Kzd-3/17-39, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 30. ožujka 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog T. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi T. H. proglašen krivim zbog tri kaznena djela protiv života i tijela, pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., te kojom je nakon što su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju po pet godina za svako djelo, uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset godina, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv optuženika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku D. Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je osnovano protiv optuženika produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08., jer je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi primjena mjere istražnog zatvora obvezna.

Naime, navedena zakonska odredba izričito propisuje da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv optuženika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

S obzirom na to da je optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora deset godina, prvostupanjski je sud bio obvezan optuženiku produljiti istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08.

Stoga pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima kojima optuženik upire na povredu načela razmjernosti. Naime, kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne, koja je nepravomoćno izrečena te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije došlo do povrede načela razmjernosti. U tom kontekstu, promašene su spekulacije žalitelja da će u daljnjem tijeku postupka, u povodu pravnog lijeka, biti oslobođen optužbe ili osuđen na bitno blažu kaznu tvrdeći da se u konkretnom slučaju radilo o nužnoj obrani jer takve tvrdnje sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru niti nije ovlašten utvrđivati te će se o njima voditi računa u daljnjem tijeku postupka.

Budući da niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2018.