Broj: Kž 55/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene M. Š. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene M. Š. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 22. rujna 2014. broj K-14/2014, u sjednici održanoj 4. travnja 2018. u prisutnosti javnom dijelu sjednice optužene M. Š. i njenog branitelja, odvjetnika B. G.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optužene M. Š., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalbe državnog odvjetnika i optužene M. Š. su bespredmetne.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda optužena M. Š. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. za koje je, na temelju članka 110.  u vezi s člankom 34. stavkom 2. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora  u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, u koju kaznu joj je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog do 30. prosinca 2013.

 

Na temelju članka 79. KZ/11. od optužene M. Š. oduzet je nož marke „S.“ (pri čemu je u presudi pogrešno naznačeno da je oduzimanje predmeta izrečeno kao sigurnosna mjera).

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.) optuženoj M. Š. naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 10.524,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optužena M. Š..

 

Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka te predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine, podredno da je preinači u dijelu odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka.

 

Optužena M. Š. žali se po branitelju, odvjetniku B. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, a predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da je oslobodi optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine.

 

Optužena M. Š. žali se i osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijanju presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obje ove žalbe razmatrane su kao jedna žalba optužene M. Š..

 

Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optužene M. Š. u kojem je predložio njeno odbijanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. , bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optužene M. Š. i njenog branitelja, odvjetnika B. G., a, u skladu s člankom 475. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) koji se sada primjenjuje, u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o sjednici uredno obaviješten. 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optužene M. Š., našao da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17. na koju drugostupanjski sud, prema odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-17., pazi po službenoj dužnosti, zbog čega su žalbe državnog odvjetnika i optuženice bespredmetne.

 

Ipak, budući da optužena M. Š. presudu pobija i zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, treba navesti da optuženica nije u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što pobijana presuda nije bila napisana i otpremljena u roku određenom člankom 458. ZKP/08. Iako su točni navodi žaliteljice o prekoračenju roka iz članka 458. stavka 1. ZKP/08. za nešto manje od dva mjeseca, ovaj sud ne nalazi, niti je žaliteljica to konkretizirala, da je to na bilo koji način utjecalo ili moglo utjecati na presudu, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 458. stavka 1. ZKP/08.-17.

 

Nadalje, nije osnovan ni žalbeni navod iz žalbe optužene M. Š. o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17. (koja je u žalbi pogrešno označena kao povreda iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.) a koja bi bila počinjena odbijanjem dokaznih prijedloga obrane da se ispitaju svjedoci N. Š. i O. B. na okolnosti odnosa optužene M. Š. i oštećenog D. M.. Optuženica, naime, smatra da je time odbijanjem ovih dokaznih prijedloga prvostupanjski sud povrijedio načelo jednakosti oružja jer strankama nije pružio jednake mogućnosti dokazivanja i da je ujedno povrijeđeno i načelo kontradiktornosti jer branitelj nije bio u prilici ispitati predložene svjedoke.

 

Suprotno ovim žalbenim navodima, sud prvog stupanja nije odbio sve dokazne prijedloge obrane: tijekom postupka ispitani su kao svjedoci roditelji optužene A. Š. i L. Š., i to upravo na prijedlog obrane iznesen na pripremnom ročištu održanom 14. svibnja 2014. (list 30 spisa). Osim toga, prvostupanjski sud je iznio jasne razloge zbog kojih nije prihvatio prijedlog za ispitivanjem svjedokinja N. Š. i O. B., obrazlažući tu odluku činjenicom da su o odnosima optužene M. Š. i oštećenika D. M. osim njenih roditelja iskazivali i drugi svjedoci Z. M., Z. B., oštećenik D. M., pa i optužena M. Š.. Konačno, obrana, predlažući na pripremnom ročištu ispitivanje svjedokinja N. Š. i O. B. „na okolnost ranijeg života i odnosa oštećenika i optužene“ te kasnije ponavljajući taj dokazni prijedlog i na raspravi, nije određeno navela o kojim važnim činjenicama bi predložene svjedokinje mogle imati saznanja ni od kuda one crpe ta saznanja, niti je dala objašnjenje zašto je važno da se saslušaju predložene svjedokinje. Zbog toga ovaj drugostupanjski sud nalazi da odbijanjem ovih dokaznih prijedloga nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10- pročišćeni tekst i 05/14.; dalje: Ustav), i Konvencijom o za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10, dalje: Konvencija).

 

Naime, prema standardima ustanovljenima u nizu odluka Europskog suda za ljudska prava (primjerice Topić v. Croatia i Horvatić v. Croatia) do povrede načela pravičnosti (koje sadržajno obuhvaća načela jednakosti oružja i kontradiktornosti), a koje je propisano člankom 6. stavcima 1. i 3. Konvencije  i člankom 29. stavkom 1. Ustava može doći samo ako su dokazni prijedlozi dovoljno obrazloženi, ako su važni za predmet, ako mogu pojačati poziciju obrane ili čak dovesti do oslobođenja te ako njihovo odbijanje sud nije dostatno obrazložio. Budući da u ovome slučaju, osim paušalnog navođenja na koje okolnosti bi trebalo ispitati predložene svjedokinje, ovi dokazni prijedlozi nisu bili pobliže obrazloženi, niti su navedeni razlozi zbog kojih bi ti dokazni prijedlozi bili važni za predmet i zbog čega bi oni mogli pojačati poziciju optuženice u kaznenom postupku, uz činjenicu da je prvostupanjski sud dao jasne razloge zbog kojih je odbio prijedlog obrane za ispitivanjem svjedokinja Š. i B., ovaj sud nalazi da nije počinjen istaknuti oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17.

 

Nije u pravu optužena M. Š. niti kada u žalbi ističe da je iskaz oštećenika D. M. iz istrage, na kojem se temelji pobijana presuda, nezakonit dokaz zato što nije sačinjen prijepis snimke tog iskaza. Naime, na dokaznom ročištu  održanom u Županijskom sudu u Rijeci 24. prosinca 2013. prilikom ispitivanja oštećenog D. M. kao svjedoka nije sačinjena snimka njegovog ispitivanja, kako to optuženica pogrešno smatra, već je sačinjen zapisnik o njegovom ispitivanju. Zbog toga nije bilo potrebe prepisivati iskaz oštećenika od 24. prosinca 2013., niti je to razlog zbog kojeg bi iskaz oštećenika s dokaznog ročišta bio nezakonit dokaz. 

 

No, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/09.-17, sud je utvrdio da je zapisnik o ispitivanju oštećenog D. M. u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu u Županijskom sudu u Rijeci 24. prosinca 2013. nezakoniti dokaz u smislu članka 300. stavka 1. točke 5. ZKP/08.

 

Naime, iz zapisnika o pripremnom ročištu od 24. prosinca 2013. (listovi 185-187) proizlazi da je sudac istrage svjedoka D. M. upoznao s razlozima održavanja dokaznog ročišta, nakon čega je imenovani svjedok izvijestio suca istrage da je s  optuženom M. Š. „živio u izvanbračnoj zajednici 2 godine i 8 mjeseci“. Nakon toga je sudac istrage, bez navođenja osobnih podataka koje je, prema članku 288. stavku 2. ZKP/08. svjedoka potrebno najprije pitati, upozorio svjedoka na blagodat nesvjedočenja i konstatirao da je svjedok ovu povlasticu otklonio i izjavio da će svjedočiti, pa je potom svjedok poučen u smislu članka 285. stavka 3. ZKP/08 da će se njegov iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz u postupku.

 

Međutim, nakon što se odrekao povlastice iz članka 285. stavka 1. ZKP/08. i izjavio da će svjedočiti, svjedok D. M. nije poučen u smislu članka 288. stavka 3. ZKP/08. da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. stavku 1. ZKP-a, odnosno takvo upozorenje nije ubilježeno u zapisnik s dokaznog ročišta, zbog čega iskaz imenovanog svjedoka od 24. prosinca 2013., prema članku 300. stavku 1. točki 5. ZKP/08., nije mogao biti upotrijebljen kao dokaz u postupku.

 

Usprkos tome, prvostupanjski sud je utvrđenja o okolnostima spornog događaja temeljio upravo na iskazu kojeg je oštećeni D. M. ispitan kao svjedok iznio na dokaznom ročištu 24. prosinca 2013., pa je tako naveo razloge zbog kojih smatra da je u iskazu na raspravi oštećenik izmijenio svoj raniji iskaz i prilagodio ga obrani optužene (2. odlomak na stranici 14. pisane presude). Prvostupanjski sud pritom ističe da je oštećenik D. M. na raspravi iskazivao drugačije upravo o onim okolnostima koje terete optuženu M. Š. te ocjenjuje da je vjerodostojan prvi svjedočki iskaz oštećenog D. M., dakle, iskaz kojeg je iznio na dokaznom ročištu (5. odlomak na 15. stranici pisane presude) smatrajući da je prilikom ranijeg ispitivanja pamćenje svjedoka bilo svježije, a iz njegovog iskaza na raspravi stekao se dojam da želi optuženoj olakšati.

 

Kako je, dakle, presudu temeljio na iskazu koji nije mogao biti upotrijebljen kao dokaz u postupku, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17., zbog čega je u povodu žalbi državnog odvjetnika i optužene M. Š., a po službenoj dužnosti, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-17., ukinuta prvostupanjska presuda i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Kada se presuda ukida zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalbeni sud o ostalim žalbenim osnovama ne može odlučivati sve dok se postupovna povreda ne otkloni, jer se tek nakon toga presuda može ispitivati u odnosu na povrede kaznenog zakona, pravilnost činjeničnog utvrđenja i u odnosu na odluku o kazni i troškovima postupka.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, u skladu s člankom 431. stavkom 3. ZKP/08-.17., izdvojiti zapisnik o ispitivanju oštećenog D. M. kao svjedoka s dokaznog ročišta od 24. prosinca 2013. jer se na tom dokazu, kako je ranije obrazloženo ne može temeljiti sudska odluka, ali i dijelove njegovog iskaza iz zapisnika o njegovom ispitivanju s rasprave u kojima su mu predočavani navodi iz ranijeg iskaza, jednako kao i dijelove nalaza i mišljenja vještaka koji se pozivaju na tako izdvojeni iskaz oštećenika. Ujedno će prvostupanjski sud na zakonom propisani način izvesti sve dokaze koje ocijeni potrebnima za utvrđenje činjenica odlučnih za odlučivanje o kaznenoj odgovornosti optužene M. Š., nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 4. travnja 2018.