Broj: Kž 154/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog N. Ž. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2018. broj Kov-6/2018-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog N. Ž. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog N. Ž. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te mu je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. listopada 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. Ž. po branitelju, odvjetniku M. V., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Naime, iako okrivljenik izričito ne navodi žalbene osnove, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je prvostupanjski sud trebao pozvati sudskog vještaka psihijatra na dopunu nalaza u odnosu na aktualno psihičko stanje okrivljenika jer je od provođenja psihijatrijskog vještačenja proteklo gotovo četiri mjeseca, a okrivljenik se nalazi u istražnom zatvoru pet i pol mjeseci bez ikakvih ekscesa te je uslijed suzdržavanja od alkohola došlo do određenih pozitivnih pomaka u psihičkom statusu okrivljenika.

No, takvim tvrdnjama žalitelja pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju. Prije svega, takva žaliteljeva polemika o proteku vremena od provedenog vještačenja okrivljenika pravno je neodlučna u ovom stadiju postupka. Osim toga, prvostupanjski je sud, kako je već rečeno, pravilno utvrdio te dovoljno jasno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, odnosno zapisnika o očevidu i fotodokumentacije, zapisnika o pretrazi i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, iskaza svjedoka ispitanih tijekom provođenja istrage, a tako i nalaza i mišljenja sačinjenih nakon provedenog psihijatrijskog, sudsko-medicinskog, toksikološkog i biološkog vještačenja. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dostatni i odgovarajući, dok će o iznesenim prigovorima žalitelja raspravni sud voditi računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će u nastavku postupka stranke imati mogućnost predložiti izvođenje novih dokaza te će sud odlučivati o osnovanosti takvih prijedloga.

Nadalje, osporavajući postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, žalitelj smatra da ne postoji opravdana bojazan da bi boravkom na slobodi okrivljenik mogao ponoviti kazneno djelo, navodeći da okrivljenik ranije nije bio osoba sklona konfliktima i agresivnom ponašanju jer na to ne upućuju niti prijašnja osuda okrivljenika zbog počinjenog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti niti njegova prekršajna kažnjavanost. Međutim, nasuprot takvom stavu žalitelja, postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud pravilno temelji ne samo na dosadašnjoj okrivljenikovoj kaznenoj osuđivanosti, pravilno zaključujući da izdržana kazna zatvora nije pozitivno utjecala na okrivljenika u smislu suzdržavanja od novih protupravnih postupaka pa je sada osnovano sumnjiv za kazneno djelo teškog ubojstva, već i na načinu počinjenja terećenog mu kaznenog djela, koji upućuje na okrivljenikovu brutalnu nepopustljivost tijekom inkriminiranog događaja, pa je stav i ovog suda da okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv treba cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje okrivljenika u protupravnom postupanju, a stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani.

Pored toga, podlogu za zaključak o okrivljenikovoj opasnosti od ponavljanja djela pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u sadržaju nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. dr. sc. P. F. nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, koji se u pobijanom rješenju iscrpno citira. Naime, sudski je vještak, među ostalim, naveo da je okrivljenik jednostavnije strukturirana osoba s intelektualnim sposobnostima u donjoj polovici prosjeka te s crtama impulzivnosti, agresivnosti i paranoidnosti u strukturi ličnosti te da ima slabo razvijene prilagodbene sposobnosti i rigidne obrasce suočavanja sa stresom pa u stresnim situacijama reagira smetnjama prilagodbe, odnosno povlačenjem, anksioznošću, depresivnošću ili agresivnošću. Sudski je vještak potom zaključio da je okrivljenik ovisnik o alkoholu te da je alkoholizam kod okrivljenika značajan konstelacijski čimbenik koji je bitno pridonio izvršenju i težini kaznenog djela pa je okrivljenik, sve dok se ne provede liječenje, opasan i po okolinu i samog sebe, tako da bi na slobodi u alkoholiziranom stanju mogao ponoviti slično agresivno ili autoagresivno djelo. Stoga je pogrešan stav žalitelja kojim nastoji umanjiti značaj takvih zaključaka vještaka navodeći da se ne može osnovano zaključiti da bi okrivljenik bio stvarno opasan po sebe i okolinu.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima i unatoč činjenici da okrivljenik do sada nije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako to također pravilno isključuje i prvostupanjski sud.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. travnja 2018.