Broj: Kž-89/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to mr. sc. Marijana Bitange, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene G. V. R., zbog kaznenog djela iz čl. 323. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-450/13 od 1. prosinca 2017. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba okrivljene, preinačuje se prvostupanjska presuda, na način da se:

 

okrivljena G. V. R.,

 

temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08

 

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE                  

 

              da bi početkom 2012. u P., općina O., na dograđenoj trećoj etaži obiteljske kuće označene kao čest. zgr. 53/1 K.O. P., na kojoj je nakon inspekcijskog nadzora dana 14. listopada 2008. Viši građevinski inspektor Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Odjela inspekcijskog nadzora, Područne jedinice u D. postavio znak o zabrani gradnje – tablu, nastavila s gradnjom, te ozidala ostavljene prozorske otvore dimenzija 2x6,8 m, na južnoj strani,          

 

              dakle, povrijedila službeni znak koji je službena osoba stavila radi osiguranja prostorije,

 

              čime da bi počinila kazneno djelo protiv javnog reda – skidanjem i povredom službenog pečata i znaka – djelo opisano i kažnjivo po čl. 323. st. 1. KZ/97.

 

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-450/13 od 1. prosinca 2017. godine, okrivljena G. V. R. proglašena je krivom zbog učina kaznenog djela protiv javnog reda – skidanjem i povredom službenog pečata i znaka iz čl. 323. st. 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno na dvije godine.

              Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi sa člankom 145. stavkom 2. toč. 1.-6. ZKP/08 optužena se obvezuje na plaćanje troškova postupka, kao i paušalnog troška u iznosu od 300,00 kuna, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.                                     

 

Protiv navedene presude žalbu je izjavila okrivljena putem svog branitelja V. D., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se usvoji žalba i ukine pobijana presuda, ili da se preinači i odbije optužbe.

 

              U odgovoru na žalbu državni odvjetnik je naveo da se žalba okrivljene odbije kao neosnovana.                       

 

U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.      

 

Žalba je osnovana.

 

Pobijanom presudom okrivljenoj se u bitnome stavlja na teret da je na dograđenoj trećoj etaži obiteljske kuće, na kojoj je nakon inspekcijskog nadzora dana 14. listopada 2008. godine Viši građevinski inspektor Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Odjela inspekcijskog nadzora, Područne jedinice u D. postavio znak o zabrani gradnje – tablu, nastavila s gradnjom, te ozidala ostavljene prozorske otvore dimenzija 2x6,8 m, na južnoj strani, nadalje se proglašava krivom da je na ovakav način povrijedila službeni znak koji je službena osoba stavila radi osiguranja prostorije.

 

Iako je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci potpuno pravilno utvrdio činjenično stanje, koje doista odgovara činjeničnom opisu iz presude, zauzeo je pogrešan pravni stav da je takvim ponašanjem ostvareno kazneno djelo skidanja i povrede službenog pečata i znaka.

 

Naime, iz činjeničnog opisa događaja koji se inkriminira moraju proizlaziti zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela s odredbama kaznenog zakona koje se trebaju primijeniti. Činjenični opis u konkretnom slučaju niti jednom jedinom riječju ne opsuje radnju skidanja ili povredu službenog pečata ili znaka. Upravo suprotno, okrivljenoj se inkriminira da je protivno zabrani gradnje, nastavila s gradnjom, pa se konkretizira da je zazidala prozor s južne strane objekta.

 

Za kazneno djelo protiv javnog reda – skidanjem i povredom službenog pečata i znaka karakteristično je da se njime kriminalizira ometanje rada državnog tijela koje je postavilo službeni pečat ili znak, odnosno narušava autoritet određene službe. Međutim inkriminacija se ostvaruje samim činom povrede pečata ili znaka, dok će posebna odgovornost postojati za radnje koje su uslijedile nakon skidanja ili povrede pečata ili znaka. Kako okrivljenoj nije činjeničnim opisom stavljeno na teret nikakvo skidanje pečata ili znaka ona nije niti mogla biti proglašena krivom za to kazneno djelo.

 

Ponašanje koje se njoj stavlja na teret u suštini bi se moglo podvesti pod zakonski opis kazneno djela protupravne gradnje iz čl. 252.a KZ/97. Međutim, sukladno odredbi čl. 3. st. 2. i 3. KZ („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: KZ/11) ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u odredbama novog Kaznenog zakona/11 nije održan pravni kontinuitet u odnosu na inkriminiranu radnju, pojednostavljeno, kazneno djelo protupravne gradnje u svom osnovnom obliku iz čl. 252.a. st. 1. KZ/97 je dekriminalizirano.

 

Slijedom svega naprijed navedenog trebalo je okrivljenu osloboditi od optužbe zbog nepostojanja kaznenog djela, pa je temeljem odredbe čl. 486. st. 1. u svezi odredbe čl. 453. toč.1. ZKP/97 presuđeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Obzirom da je okrivljena oslobođena od optužbe trebalo je sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08 odrediti da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U Zadru, 5. travnja 2018. godine