Broj: Kž 158/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Š., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog J. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 15. ožujka 2018. broj Kv I-16/2018 (K-20/2017-25), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. Š., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ujedno je, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., odlučeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. Š. po braniteljici, odvjetnici J. B. K., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor i primijene mjere opreza ili da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Optuženik ponovno, kao i u ranijim žalbama, isključivo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da nije nužno produljenje istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer da se svrha istražnog zatvora može postići blažim mjerama, odnosno mjerama opreza kojih se optuženik i ranije pridržavao, ističući da je potrebno imati na umu da oštećenica i on ne žive u zajedničkom kućanstvu te da optuženik ne zna gdje se ona nalazi.

Protivno takvim žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog J. Š. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Naime, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, s obzirom na to da uložena optuženikova bezosjećajna nepopustljivost i agresivnost tijekom inkriminiranog događaja, upućuju na postojanje veće kriminalne količine njegovog protupravnog postupka, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika.

Kada se uz to ima na umu da je optuženik prema izvatku iz kaznene evidencije pravomoćno osuđen zbog počinjenog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju četiri mjeseca, uvjetno na dvije godine, kao i da je već višekratno prekršajno osuđivan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, prvostupanjski sud je s pravom zaključio da se radi o osobi sklonoj primjeni nasilja, na koju sve dosad izrečene osude nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama, već je, naprotiv, njegovo ponašanje uznapredovalo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. stavka 3. u vezi s člankom 34. KZ/11.

Stoga neosnovano žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud prejudicira način završetka postupka jer da se pobijana odluka oslanja isključivo na iskaz oštećenice, kao i da sama prekršajna osuđivanost ne može biti osnova za dugotrajnost istražnog zatvora. Naime, prvostupanjski sud je ocjenu o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika utemeljio, ne samo na svjedočenju oštećenice, već i na sadržaju ostalih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, povezujući istodobno te okolnosti s načinom počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, kao i sa sadržajem izvatka iz kaznene evidencije i potvrde iz prekršajne evidencije.

Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti opetovanim žaliteljevim isticanjem okolnosti da se optuženik pridržavao mjera opreza koje su mu bile izrečene tijekom istrage. Naime, s obzirom na kratkotrajnost primjene mjera opreza od svega nekoliko dana (od 3. veljače 2017. do 9. veljače 2017.), ne može se zaključivati o njihovoj učinkovitosti.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik.

Žalitelj ujedno smatra da je duljina trajanja istražnog zatvora u konkretnom slučaju neopravdana, s obzirom na to da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru dulje od godinu dana, upirući time na povredu načela razmjernosti. No, ističe se žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Međutim, imajući na umu dinamiku postupanja i izuzetnu dugotrajnost postupka, ponovno se napominje sudu prvog stupnja da u daljnjem tijeku postupka s posebnom pozornošću pazi na to da je dužan postupati naročito žurno u postupcima u kojima je određen istražni zatvor jer je ustavno pravo optuženika koji je lišen slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njega, zbog čega se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu, pri čemu je osobito važno voditi računa o tomu da mjera istražnog zatvora ne smije predstavljati anticipaciju izdržavanja kazne.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 6. travnja 2018.