Broj: Kž 181/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 160. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 19. ožujka 2018. godine, broj IKI-39/18-9, u sjednici održanoj 10. travnja 2018. godine,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se prijedlog zatvorenika M. T. za uvjetni otpust odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem na temelju čl. 59. KZ/11 u svezi s čl. 157. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - u nastavku: ZIKZ-a) uvjetno je otpušten sa izdržavanja kazne zatvora zatvorenik M. T., koji je osuđen presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-152/16 od 23. siječnja 2017. zbog kaznenih djela iz čl. 160. st. 1. i čl. 139. st. 2. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, a u izrečenu kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. rujna 2016. godine do 17. prosinca 2016. godine.

Riješeno je da će datum otpuštanja odrediti nalogom sudac izvršenja sukladno čl. 159.d st. 1. ZIKZ-a prije isteka vremena kazne na koju je osuđen tj. prije 27. lipnja 2018. Odlučeno je da će zatvorenik po izlasku na slobodu boraviti na adresi J., ... te da je u smislu odredaba čl. 163. ZIKZ-a obavezan javiti se PU osječko-baranjska, Policijska postaja B. M., odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora, te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne. Također, na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a riješeno je da uvjetno otpušteni može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Osijeku (broj Ik-I-zd-11/17), kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sukladno čl. 165. ZIKZ-a. Na temelju čl. 163. ZIKZ-a zatvorenik je dužan javiti se Probacijskom uredu O., …, odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured O. izraditi za zatvorenika.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijano rješenje „preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

Sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud na temelju ispravno utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak kada je zaključio da su se stekli uvjeti da se zatvorenika uvjetno otpusti sa izdržavanja kazne zatvora koju izdržava.

Naime, iz izvješća Zatvora u S. proizlazi da je zatvorenik T. procijenjen na razini zadovoljava, što je u stepenovanju tek prva pozitivna procjena nakon procjene ne zadovoljava. Zatvorenik ne izražava kajanje niti grižnju savjesti radi kaznenog djela, a u provođenju programa u svezi izrečene mu sigurnosne mjere obaveznog liječenja od alkohola, na terapiji je pasivan i nezainteresiran te je motivaciju moguće postići samo vanjskim pritiskom. Iz izvješća je vidljivo da zatvorenik nema podršku obitelji, a da je mogućnost recidiva, kako u smislu kriminalnog povrata, tako i u smislu alkoholnog recidiva visoko vjerojatna. Provjerom probacijskog ureda utvrđeno je da kuća na adresi koju je naveo na sjednici kao onu na kojoj bi živio je u ruševnom stanju bez priključka vode i struje te je tek djelomično pogodna za život, a sam zatvorenik nema niti materijalne niti financijske niti bilo koje druge pomoći.

Uz ovakva utvrđenja pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda jer je prijedlog za uvjetni otpust neosnovan.

Naime, opravdano tvrdi državni odvjetnik u žalbi da prvostupanjski sud nije vodio računa o svim čimbenicima iz čl. 59. KZ/11. o kojima je sud dužan voditi računa kada odlučuje o uvjetnom otpustu te uz činjenicu nekritičnosti prema počinjenim kaznenim djelima, posvemašnju pasivnost i nezainteresiranost tijekom izdržavanja ove kazne, uz izraženi značajan stupanj vjerojatnosti kriminalnog povrata i recidiva alkoholizma, što je utvrđeno jednim od kriminogenih faktora kod počinjenja kaznenih djela za koja je suđen, zbog čega mu je i izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od alkohola, očigledno je da vrijeme koje je zatvorenik T. do sada proveo na izdržavanju kazne nije polučilo svrhu zbog čega je bio osuđen upravo na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika valjalo prihvatiti i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08. preinačiti pobijano rješenje na način da se prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. T. odbije kao neosnovan.

Zagreb, 10. travnja 2018. godine