Broj: Kž-134/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Serđa Ferenčića kao predsjednika vijeća, te Sene Midžić Putigna i Dorijane Dolenec Kujundžić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Tanje Lorencin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog J. R. i 3. okrivljenog M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97,27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 113/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 u daljnjem tekstu  KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-629/2007-98 od 10. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-629/2007-98 od 10. ožujka 2017. temeljem čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17 u daljnjem tekstu ZKP/08) su 1. okrivljeni J. R. i 3. okrivljeni M. B. oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st 1. i 2. KZ/97.

 

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 sud je odredio da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv ove presude pravodobnu žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci  iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, povrede Kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Ovaj sud je temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavio spis na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.

 

Nije osnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci.

 

Suprotno žalbenim navodima sud je dao jasne i neproturječne razloge za svoj zaključak da okrivljenici u ovom postupku nisu optuženi da bi kazneno djelo počinili na štetu trgovačkih društava koja su zastupali kao odgovorne osobe, a što i proizlazi iz činjeničnog opisa djela za koje su optuženi.

 

Stoga nije osnovna žalba iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a ovaj sud je temeljem odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu, te je našao da nisu počinjene povrede kaznenog postupka navedene u točci 1. te zakonske odredbe, niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen Kazneni zakon.

 

Nije osnovana žalba niti zbog povrede Kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08 koju žalbenu osnovu Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci obrazlaže navodima da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da obzirom na činjenični opis radnje počinjenja kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ/97 u optužnici nema pravnog kontinuiteta niti u jednom od kaznenih djela iz Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 u daljnjem tekstu KZ/11), pa tako ni u kaznenom djelu iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 niti u kaznenom djelu iz čl. 256. KZ/11.

 

Naime, optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci se teretilo 1. okrivljenog J. R. kao direktora pravne osobe I. z. d.o.o. i 3. okrivljenog M. B. kao direktora pravne osobe B. d.d. da su htijući pribaviti nepripadnu imovinsku korist za svoju i druge pravne osobe postupajući na štetu grada B. poduzeli radnje kojima su uskratili državni proračun RH pri obračunu i uplati poreza na promet nekretninama za iznos od 61.140,17 kuna, te oštetili proračun grada B. za iznos od 887.741,23 kune temeljem neosnovano provedene kompenzacije u korist pravne osobe B. d.d. kao i uskratom prihoda na ime komunalnog doprinosa u točno neutvrđenom iznosu koji svakako premašuje 30.000,00 kuna, pa da su time počinili kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ/97.

 

Pravilno je prvostupanjski sud, obzirom da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu KZ/11 ispitao sukladno odredbi čl. 3. st. 3. KZ/11 da li postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ/97 kako je opisano u optužnici u nekom od kaznenih djela iz KZ/11.

 

Pravilno je nadalje prvostupanjski sud utvrdio da obzirom su okrivljenici optuženi da su djelo počinili kao odgovorne osobe u pravnim osobama koje se bave gospodarskom djelatnošću, se pravni kontinuitet može naći samo u nekom od kaznenih djela protiv gospodarstva, a ne i u kaznenom djelu protiv službene dužnosti, kao što je zlouporaba položaja i ovlasti iz čl. 291. KZ/11.

 

Naime, pogrešno drži žalitelj da bi se mogao pravni kontinuitet u konkretnom slučaju naći i u kaznenom djelu zloporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. KZ/11, jer propušta sagledati da se radi o kaznenom djelu protiv službene dužnosti koje može počiniti osim službene i odgovorna osoba, ali samo u pravnoj osobi koja obavlja javne ovlasti, a ne i u pravnoj osobi koja se bavi gospodarskim poslovanjem i nema javnih ovlasti.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud našao da ne postoji kontinuitet između kaznenog djela opisanog u optužnici sa kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11, obzirom da to kazneno djelo može počiniti onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist, te time ili na drugi način onome o čijim je imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu.

 

Naime, okrivljenici se ne terete da bi radnjama opisanim u optužnici prouzročili štetu pravnim osobama o čijim interesima su kao odgovorne osobe bili dužni brinuti.

 

Pogrešno drži žalitelj da bi okrivljenici bili dužni brinuti i o imovinskim interesima drugih osoba u kojima nisu imali svojstvo odgovorne osobe.

 

Promašeni su žalbeni navodi da bi okolnost da bi 3. okrivljeni bio vlasnik samo manjeg broja dionica Trgovačkog društva B. d.d. bila od značaja za utvrđivanje da li se radilo o njegovoj pravnoj osobi, obzirom da je nesporno da je 3. okrivljeni M. B. kao direktor bio odgovorna osoba Trgovačkog društva  B. d.d. i kao takav bio dužan brinuti o zaštiti imovinskih interesa te pravne osobe.

 

Obzirom da je u činjeničnom opisu kaznenog djela navedeno da je radnjama okrivljenika, osim što je obračun grada B. oštećen na način da su mu uskraćeni prihodi od komunalnog doprinosa i time pribavljena korist pravnoj osobi B. d.d., također i oštećen državni proračun pri obračunu i uplati poreza na promet nekretnina za iznos od 61.140,17 kuna, u tom dijelu koji se odnosi na uskratu poreza na promet nekretnina, bi mogao postojati pravni kontinuitet u kaznenom djelu utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, a za koja je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

 

Međutim za to kazneno djelo je temeljem odredbe čl. 81. st. 1. alineja 4. KZ/11 je nastupila zastara kaznenog progona protekom petnaest godina od počinjenja kaznenog djela, dakle krajem studenog 2012.

 

Stoga nije osnovana žalba niti zbog povrede Kaznenog zakona, jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da kazneno djelo iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ/97 za koje su optuženi 1. okrivljeni J. R. i 3. okrivljeni M. B. u ovom kaznenom postupku nema pravni kontinuitet ni u jednom od kaznenih djela iz KZ/11 za koje bi se mogao voditi kazneni postupak, bespredmetni su i žalbeni navodi iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Stoga nije osnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci.

 

Stoga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 valjalo je odbiti žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je to učinjeno temeljem čl. 482. ZKP/08 u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Puli - Pola 12. travnja 2018.