Broj: Kž 171/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. Š. S., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. veljače 2018. broj Kv-I-19/18 (K-28/14), o ukidanju jamstva nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 13. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke na način da u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) ostaje mjera jamstva određena pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 9. prosinca 2011. broj Kir-4082/11.

 

II.              Uslijed odluke pod točkom I., ukida se prvostupanjsko rješenje pod točkama II. i III. izreke.

 

III.              Žalba državnog odvjetništva u odnosu na točku IV. izreke, u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženik V. Š. S. proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. i članka 256. st. 3. KZ/11., te nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i uz primjenu članka 51 KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i tri (3) mjeseca, uz izricanje djelomične uvjetne osude, pod točkom I. prihvaćen je prijedlog optuženog V. Š. S. za ukidanje jamstva te je povodom prijedloga i na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 70/17. - dalje u tekstu: ZID ZKP/08.) i članka 95. stavka 2. u svezi članka 125. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ukinuto jamstvo kojim je zamijenjen istražni zatvor protiv optuženika V. Š. S., iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a koje jamstvo je određeno rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 9. prosinca 2011. broj Kir-4082/11, a koje glasi na svotu novaca u iznosu od 100.000,00 (stotisuća) Eura, a sastoji se u polaganju tog iznosa u gotovu novcu u sudski depozit te dostavljanjem podataka o zabilježbi na nekretnini upisanoj u zk. ul. 1058, k.o. B., k.č.  br. 356 ZGR k.o. B., upisane kao stojna kuća i bunar površine 77 m2,  k.č.  br. 1715 k.o. B. upisane kao vrt, površine 663 m2 i k.č. br. 1716 k.o. B. upisane kao vrt površine 161 m2, sveukupne vrijednosti 240.000,00 (dvijestočetrdesettisuća) Eura.  Pod točkom II. odlučeno je da se položena svota na ime jamstva u iznosu od 100.000,00 (stotisuća) Eura ima vratiti uplatiteljici J. Š., OIB … na njezin tekući račun otvoren kod R. A. d.d., broj: …, po pravomoćnosti rješenja. Pod točkom III. naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Starom Gradu po pravomoćnosti ovog rješenja izvršiti brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini opisanoj pod točkom I. izreke tog rješenja. Pod točkom IV. odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika V. Š. S. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te zamjene istog određivanjem mjere opreza optuženom V. Š. S. iz zakonske osnove u članku 98. stavku 2. točki 6. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/11. sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odredi jamstvo kojim je zamijenjen istražni zatvor protiv optuženika V. Š. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 1. ZKP/08.,  a u odnosu na istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. da se odredi mjera opreza iz zakonske osnove u članku 98. stavku 2. točki 6. ZKP/08.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da zakonska osnova za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u odnosu na koje je položeno jamstvo i nadalje egzistira.  Naime, i ovaj sud smatra kako postoje osobite okolnosti koje upućuju da će optuženik pobjeći, što proizlazi iz činjenice da je optuženik državljanin i Republike Francuske, da je u konkretnom kaznenom predmetu uhićen na graničnom prelazu Bregana prilikom pokušaja prelaska granice kao i da je u međuvremenu od polaganja jamstva protiv optuženika donesena nepravomoćna presuda kojom je isti osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

To što je protiv optuženika nepravomoćno dovršen kazneni postupak, da se isti nalazio na slobodi više od šest godina tijekom kojeg nije napuštao svoje boravište, uredno se odazivao na pozive suda, odnosno poštovao uvjete jamstva i bio dostupan sudu, iako je državljanin Republike Francuske i imao je putovnicu Republike Francuske, po stavu ovog suda ne predstavljaju one okolnosti iz kojih se može zaključiti da više ne postoje okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. koje upućuju na ozbiljnu opasnost da bi optuženik mogao pobjeći, a kako to navodi prvostupanjski sud. Naime, upravo suprotno, do sada položeno jamstvo osiguravalo je prisutnost optuženika u kaznenom postupku s obzirom na sve okolnosti već gore navedene, a činjenica da je optuženik nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora po stavu ovog suda samo je još jedna okolnost koja upućuje opasnost da će optuženik pobjeći.

 

Iako je jamstvom u iznosu od 100.000,00 Eura u polaganju gotovog novca u sudski depozit te dostavljanjem podataka o zabilježbi na nekretnini upisanoj u zk. ul. 1058, k.o. B., k.č.  br. 356 ZGR k.o. B., upisane kao stojna kuća i bunar površine 77 m2,  k.č.  br. 1715 k.o. B. upisane kao vrt, površine 663 m2 i k.č. br. 1716 k.o. B. upisane kao vrt površine 161 m2, sveukupne vrijednosti 240.000,00 Eura bio zamijenjen istražni zatvor optuženiku u odnosu na osnove iz u članku 123. stavku 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. bez da je navedeno koja se vrijednost odnosi na koju osnovu za određivanje istražnog zatvora, ovaj sud odlučio je da jamstvo u istom iznosu ostaje kao zamjena za istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, a nakon što je jamstvo ukinuto kao zamjena za istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3.  ZKP/08. Ovo stoga što je uz sve okolnosti koje su opravdavale postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 prilikom određivanja jamstva u tom iznosu, u međuvremenu donesena nepravomoćna presuda kojom je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a što je još jedna okolnost koja također upućuje na opasnost da će optuženik  pobjeći i zbog čega je jamstvo ostalo u prvotno određenom iznosu, a neovisno o okolnosti što je ukinuto u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3.  ZKP/08.

 

Slijedom svega navedenog, djelomično je prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je preinačeno prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke na način da u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ostaje mjera jamstva određena pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 9. prosinca 2011. broj Kir-4082/11.

 

Uslijed te odluke, trebalo je ukinuti prvostupanjsko rješenje pod točkama II. i III. izreke, budući da za te odluke više ne postoji osnova iz prvostupanjskog rješenja pod točkom I. izreke.

 

Budući da je mjera jamstva ostala u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u istom iznosu kako je i do sada određena, to su ukinute i točke II. i III. pobijanog rješenja koje se odnose na vraćanje jamstva u novcu u iznosu od 100.000,00 eura te nalog za brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini optuženika. 

 

Što se tiče osnove za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 135. ZID ZKP/08 ukinuo jamstvo, s obzirom da je istim propisano da će sud u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu toga Zakona ukinuti jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor iz osnova navedenih u članku 123. stavku 1. točkama 2., 3. i 4. ZKP/08. te po potrebi odrediti blažu ili težu mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da po ukidanju jamstva po članku 135. ZKP/08. ne postoji potreba određivanja blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti optuženika u odnosu na iteracijsku opasnost. Ovo stoga što optuženik od kada se nalazi na slobodi i to od 14. prosinca 2011. nije počinio novo kazneno djelo, iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da do sada nije osuđivan, a protiv njega je i donesena nepravomoćna presuda kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca a na temelju čl. 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, što će zasigurno na njega utjecati da više ne čini kaznena djela.

 

Činjenica da se optuženik nakon puštanja na slobodu zaposlio u obrtu „I.“ kako je to sam naveo tijekom postupka, da je sada zaposlen, poslovno aktivan i kao takav u mogućnosti obavljati poslovne aktivnosti kako ih je i ranije obavljao, bio u nadzornim odborima više društava, član uprave u više društava i slično, kao i da je protiv njega doneseno pravomoćno rješenje o provođenju istrage u Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. za djelo počinjeno nakon počinjenja kaznenih djela za koje je osuđen, a kako se to navodi u žalbi državnog odvjetnika, i po stavu ovog suda, a s obzirom na sve već gore utvrđene okolnosti, ne predstavljaju one okolnosti koje upućuju na opasnost da će isti ponoviti kazneno djelo, zbog čega je žalba državnog odvjetnika u odnosu na točku IV. pobijanog rješenja kojom je odbijen prijedlog državnog odvjetnika za produljenje istražnog zatvora optuženiku iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te zamjene istog određivanjem mjere opreza optuženiku iz zakonske osnove članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08 odbijena kao neosnovana.

 

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. travnja 2018.