Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 169/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 169/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božićević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5.  u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 30. ožujka 2018. broj Kovm-6/18-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog M. H. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice kojom se okrivljeni M. H. tereti zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5.  u svezi sa stavkom 1. KZ/11. na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. H. po braniteljici, odvjetnici K. B.-P., navodeći da ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret niti opasnost da bi okrivljenik ostankom na slobodi ponovio kazneno djelo, zbog čega je predloženo "odbiti prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu za produljenjem istražnog zatvora nad okr. M. H. i odmah ga pustiti na slobodu", a podredno "ako žalbeni sud smatra da je bez obzira na naprijed navedene žalbene navode okrivljeniku ipak potrebno produljiti istražni zatvor", predloženo je odrediti mu jednu ili više mjera opreza, kao zabranu približavanja oštećenoj "jer bi se zasigurno na taj način postigla ista svrha".

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, i ovaj sud smatra da iz iskaza oštećene E. H. te iskaza svjedoka N. H., S. H. i A. H. te medicinske dokumentacije za oštećenicu proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, a analiza provedenih dokaza na koje se okrivljenik poziva u žalbi biti će predmet kontradiktornog postupka na raspravi. Stoga su neosnovani njegovi opširni žalbeni navodi kojima u biti pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo.

 

Nadalje, nije u pravu okrivljenik ni kada u žalbi navodi da u dosadašnjem tijeku postupka nisu utvrđene osobite okolnosti koje bi bile u tolikoj mjeri konkretne da bi upućivale na opasnost da će ostankom na slobodi ponoviti kazneno djelo jer da je uglavnom osuđivan za imovinske delikte i da nije sklon činjenju kaznenih djela koja bi bila ista odnosno istovrsna onome koje mu se stavlja na teret u ovom postupku niti je za takvo što osuđivan.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz ranije osuđivanosti okrivljenika, a iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je isti osuđivan osam puta zbog kaznenog djela teške krađe, dva puta zbog krađe, te zbog razbojništva i prijetnje, sve na kazne zatvora, proizlazi opasnost da će ostankom na slobodi okrivljenik ponoviti kazneno djelo. Ovo pogotovo kada se uzme u obzir da je okrivljenik osuđivan za kaznena djela razbojništva i prijetnje koje u sebi sadrže obilježja nasilja kao i kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom kaznenom postupku te da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je kazneno djelo za koje se tereti u ovom kaznenom postupku počinio za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta s izdržavanja kazne zatvora od šest godina i šest mjeseci, iz čega proizlazi izrazita upornost okrivljenika u činjenju kaznenih djela. Sve ove okolnosti predstavljaju one okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo.

 

Jednako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da s obzirom na sve navedene okolnosti te činjenicu da okrivljenik živi u neposrednoj blizini oštećenice, mjere opreza iz članka 98. ZKP/08. ne bi postigle svrhu istražnog zatvora.

 

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, ta je žalba okrivljenika na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 13. travnja 2018.

Copyright © Ante Borić