Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 173/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 173/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božićević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2018. broj Kov-iz-7/18 (Kov-20/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog R. K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice kojom se okrivljeni R. K. tereti zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. K. osobno i po braniteljici, odvjetnici J. K.. U osobnoj žalbi nisu izričito navedeni niti žalbene osnove niti žalbeni prijedlog, a iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik predlaže da mu se ukine istražni zatvor i da ga se pusti na slobodu. Žalba po braniteljici podnesena je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a predlaže se „ukinuti rješenje kojim je produljen istražni zatvor i okrivljenika pustiti na slobodu podredno izreći mjeru opreza“. Zbog sadržajne podudarnosti žalbenih navoda, s obje će žalbe biti postupljeno kao s jednom okrivljenikovom žalbom.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio iz kojih prikupljenih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret optužnicom i koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a postojanje osnovane sumnje ne osporava niti okrivljenik u svojoj žalbi.

 

Nadalje, također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje onih posebnih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Ovo stoga što je okrivljenik, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, višestruko osuđivana osoba, do sad osuđena tri puta zbog kaznenih djela razbojništva,  dva puta zbog kaznenih djela nasilničkog ponašanja u obitelji, zlouporabe opojnih droga, teške krađe, krađe i prijevare, i to na višestruke zatvorske kazne, što na njega nije utjecalo da svoje ponašanje uskladi sa zakonom s obzirom na to da je u ovom postupku osnovano sumnjiv da je počinio osam kaznenih djela razbojništva. Osim toga i iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik osoba ispodprosječnih intelektualnih sposobnosti, s disocijalnim poremećajem ličnosti, ovisna o više različitih psihoaktivnih sredstava, depravirana ovisnošću, a ovisnost je imala odlučujuću ulogu u počinjenju ovih kaznenih djela te je radi reduciranja rizika da zbog ovisnosti ubuduće počini novo kazneno djelo potrebno izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti.

 

Razlozi koje okrivljenik navodi u svojoj žalbi, i to bolest oca, zdravstveni problemi s koljenom, razlozi zbog kojih je počinio na teret mu stavljena kaznena djela, ovisnost o drogama, spremnost na dogovor s državnim odvjetništvom i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, nisu razlozi koji bi s obzirom na utvrđenu opasnost od počinjenja novih kaznenih djela opravdavali ukidanje istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

Uz navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza, s obzirom na raniju višestruku osuđivanost okrivljenika za istovrsna kaznena djela na kazne zatvora koje na njega nisu utjecale, već je isti osnovano sumnjiv da po izlasku iz zatvora 18. rujna 2017. nastavlja s činjenjem novih kaznenih djela za koje se tereti u ovom postupku, kao i da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora okrivljeniku nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

S obzirom na to da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 13. travnja 2018.

Copyright © Ante Borić