Broj: Kž 167/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božićević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. N., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2018. broj Kov-Iz-6/18 (Kov-18/2018) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. N., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. N. po branitelju odvjetniku M. K. iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor i odredi mjera obveznog psihijatrijskog liječenja sa slobode.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio iz kojih prikupljenih dokaza proizlazi osnovana sumnja da će okrivljenik počiniti kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom i koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Nadalje, također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje onih posebnih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu ponovio isto, istovrsno ili teže kazneno djelo. Ovo stoga što iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da kod okrivljenika istovremeno postoji neurološki i psihijatrijski poremećaj kroničnog tipa. Temeljni poremećaj zbog kojeg se godinama liječi je epilepsija kao posljedica traume glave, a sekundarno se razvio psihički poremećaj i to kombinacija PTSP-a i organskog afektivnog poremećaja. Takve zdravstvene smetnje težeg stupnja pogoršale su se, što se očitovalo u afektivnom naboju i impulzivnosti reakcije, pa je kritične prigode okrivljenik abruptivno i nekontrolirano agresivno reagirao bez realnog povoda. Kod osoba s epilepsijom česta su afektivna reagiranja u smislu psihološke disocijacije i rascjepa, a obilježja tih reakcija su da osoba nema potpuni uvid u svoje loše postupke. Sve navedeno u značajnoj je mjeri promijenilo okrivljenikovu ličnost i učinilo ga sklonijim maladaptivnom reagiranju koje se javlja u trenucima pogoršanja zdravstvenog stanja. S obzirom na to da je u trenutku počinjenja kaznenog djela okrivljenik  bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti te da se u značajnom razdoblju prije predmetnog događaja nije kontinuirano psihijatrijski liječio, neurološkim i psihijatrijskim liječenjem može se značajno reducirati vjerojatnost da loše zdravstveno stanje u budućnosti poticajno utječe na počinjenje novog kaznenog djela te je preporučeno izricanje sigurnosne mjere iz članka 68. KZ/11. Iz navedenog proizlazi da trenutačno postoji opasnost da će okrivljenik zbog navedenog zdravstvenog stanja puštanjem na slobodu počiniti isto, istovrsno ili teže kazneno djelo. Kada se navedeno dovede u vezu s načinom izvršenja predmetnog kaznenog djela, odnosno da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je oštećenicu, osobu starije životne dobi od 75 godina, bez ikakvog razloga, više puta udario drvenom stolicom po glavi, i ovaj sud drži da su ispunjeni uvjeti za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, odnosno da bi se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi, a ne pokušaju ubojstva. Naime, kako je to već navedeno, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio upravo kazneno djelo koje mu se stavlja na teret podignutom optužnicom.

Nije u pravu okrivljenik niti kada u žalbi ističe da sud praktično odbacuje bez ozbiljnog obrazloženja nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prema kojem je okrivljeniku potrebno izreći mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, no, takvu mjeru ne izriče niti je pozvao vještaka psihijatrijske struke da se dodatno očituje o tome koje je i kakvo liječenje potrebno okrivljeniku te da je sud iznio zaključke bez valjanih dokaza, a osobito odgovarajućeg nalaza i mišljenja.

Ovo stoga što iz citiranog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, a kako je to već navedeno, da trenutačno postoji opasnost da bi okrivljenik zbog utvrđenog zdravstvenog stanja puštanjem na slobodu počinio isto, istovrsno ili teže kazneno djelo, pa nije bilo potrebe za ponovnim pozivanjem vještaka radi dodatnih pojašnjenja. Što se tiče predložene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja ističe se da se takva mjera izriče tek po provedenom kaznenom postupku te ju sud u tijeku postupka niti ne može odrediti, a niti je predviđena odredbama ZKP/08. kao mjera opreza koja bi mogla zamijeniti istražni zatvor u tijeku postupka.

Što se tiče primjene odredaba iz glave XXVII., a koja se odnosi na osobe s duševnim smetnjama i za koje odredbe okrivljenik u žalbi navodi da bi se trebale primijeniti u konkretnom slučaju, navedene odredbe primjenjuju se prema osobama koje su počinile protupravno djelo u neubrojivom stanju, a što ovdje nije slučaj, s obzirom na to da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno kako je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, a ne neubrojiv.

Vezano za navode žalbe koji se odnose na tretman okrivljenika u istražnom zatvoru, a u odnosu na njegovo zdravstveno stanje ističe se, a da je to i naveo prvostupanjski sud, kako je odgovarajuća zdravstvena skrb okrivljeniku osigurana unutar zatvorskog sustava sukladno procjeni za to ovlaštenih osoba.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je žalba okrivljenika na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. travnja 2018.