Broj: Gž-2197/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda ZDRAVKA ŠKALABRIN kao predsjednika vijeća, te IRENE DIKANOVIĆ TERZIĆ kao sutkinje izvjestiteljice i predsjednika suda ZLATKA MIRKOVIĆ kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. (OIB: …) iz S. B., zastupan po punomoćniku K. P. odvjetniku u S. B., protiv tuženice D. Ž. (OIB:…) iz S. B., zastupana po punomoćniku D. P. odvjetniku u S. B., radi utvrđenja suvlasničkog dijela, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 3. listopada 2013. godine, broj P-1772/2010-21., u sjednici vijeća održanoj dana 31. listopada  2014. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

                              I. Odbija se žalba tužitelja M. Ž. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 3.listopada 2013.godine, broj P-1772/10-21.

 

                            II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe

 

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen sa tužbeni zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je s tuženicom suvlasnik svako u ½ na nekretninama upisanim u zk.ul. 1735 k.o. P., a koje se sastoje od kč. br. 2609/1 kuća broj 23 dvorište i oranica K. površine 2842 m2, kč. br. 2609/3 oranica K. površine 814 m2, kč. br. 6904/4 put K. površine 81 m2, te nekretnina upisanih u zk.ul. 1447 k.o. P., a koje se sastoje od kč. br. 2058/27 oranica J. površine 2511 m2, kč. br. 2058/340 oranica J. površine 219 m2, i da se naloži tuženici da mu izda valjanu tabularnu izjavu koju će u suprotnom zamijeniti presuda i da mu naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke); te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od  14.687,50 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. 

 

                            Protiv presude tužitelj je  pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 - pročišćeni tekst  i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

                           

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Suprotno navodima žalbe, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo propise na kojima je utemeljio presudu. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su dovoljno jasni i neproturječni, a nisu u proturječju ni sa provedenim dokazima, pa je stoga neosnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz  toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. st. 2. čl. 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

                            Činjenično stanje na kojem je utemeljena pobijana presuda potpuno je i pravilno utvrđeno. Izvedeni su svi važni dokazi, koji su pravilno ocijenjeni. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

 

                            Među parničnim strankama nije sporno da su kuću sagrađenu na kč. br. 2609/1 k.o. S. B. kupili tuženica i otac tužitelja 1971. godine kada je tužitelj bio u dobi od oko 4 godine.

 

                            Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kuća renovirana 1992., 1997., 2002., 2005. i 2007. godine na način da je 1992. godine u kući renovirano kupatilo u kojem su promijenjene instalacije, pločice i postavljene nove sanitarije, a stepenište koje vodi u kuću je zatvoreno fasadnom ciglom, te su promijenjena ulazna vrata i 4 prozora, a u dnevnom boravku su  napravljeni lukovi i to na ulazu prema hodniku i kuhinji, te su okrečeni  kuhinja i dnevni boravak; da je 1997. godine promijenjen krov i fasada kuće obojena fasadeksom; 2002. godine promijenjena su 3 prozora na obiteljskoj kući i jedan na dvorišnoj zgradi u kojoj su od 1995. godine prešli živjeti tuženica i otac tužitelja (roditelji tužitelja); 2005. godine dovedene su instalacije za centralno i plinsko grijanje, a 2007. godine ponovno je uređeno kupatilo te je umjesto kade postavljena tuš kada  i nove sanitarije, te su promijenjene pločice, a na podove je postavljen pluto, te su obnovljenje elektroinstalacije i postavljen je rigips u kući.

 

                            Obzirom na iskaz samog tužitelja proizlazi da su na kući izgrađenoj na kč. br. 2609/1 k.o. S. B. u razdoblju od 1992. do 2007. godine izvršna preuređenja (adaptacije), kojima nisu izvršeni radovi nakon kojih bi prvobitna građevina u pretežitom dijelu prestala postojati, već se radi o radovima koji spadaju dijelom u redovno održavanje nekretnine (krečenje), a dijelom o radovima kojima se uljepšala nekretnina i poboljšali uvjeti stanovanja.

 

                            Nadalje, što se tiče dvorišne zgrade u koju su 1995. godine prešli živjeti tuženica i otac tužitelja iz iskaza nepristranih svjedoka I. i N. Š. proizlazi da je dvorišna zgrada bila izgrađena i prije preuređenja 1995. godine, te je u njoj stanovala majka tuženice, odnosno baka tužitelja.

 

                            Iskazi ovih svjedoka ukazuju da je točan navod tuženice D. Ž. kada govori da je dvorišna zgrada  preuređena, a da je netočan navod tužitelja kada tvrdi da je ova dvorišna zgrada prije toga bila šupa, te da se radi o novom objektu.

 

                            Osim toga, na točnost iskaza tuženice D. Ž. ukazuju i računi koje je sam tužitelj priložio u spis, a iz kojih ne proizlazi da su obavljani radovi kojima bi bila izgrađena nova dvorišna zgrada već da je vršeno preuređenje postojeće dvorišne zgrade i kuće. 

 

                            Iz računa priloženih spisu također je vidljivo da je dio računa za uređenje građevina glasio na tužitelja, a dio na oca tužitelja J. Ž. kao npr. račun za izvedene radove plinske instalacije i izmjene 2 kupaonska gusana radijatora na obiteljskoj kući (račun od 22. studenog 2005. godine).

 

                            Slijedom navedenog prvostupanjski sud je opravdano odbio prijedlog tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja i saslušanjem svjedoka Z. K., K. K., Ž. J. i A. M. na okolnosti izvršenih ulaganja u obiteljsku kuću.

 

                            Stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji se također ukazuje u žalbi.

 

                            U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno :

 

- da su nekretnine upisane u zk.ul. 1735 k.o. P. i to  kč. br. 2609/1 na kojoj je sagrađena kuća i dvorišna zgrada, kč. br. 2609/3 oranica K. i kč. br. 2690/4 put K., te nekretnine upisane  u zk.ul. 1447 k.o. P. i to kč. br. 2058/27 oranica J.,  kč. br. 2058/340 oranica J. do smrti oca tužitelja J. Ž., koji je umro 9. kolovoza 2007. godine bile u suvlasništvu J. Ž. i tuženice, svakog u ½ dijela;

- da su temeljem pravomoćnog Rješenjem o nasljeđivanju od 29. listopada 2009. godine, broj O-852/09. na suvlasničkom dijelu nekretnina pokojnog J. Ž. nasljednici postali tuženica u 2/3 dijela, te tužitelj u 1/3 dijela, što znači da je tuženica suvlasnica predmetnih nekretnina u 5/6 dijela, dok je tužitelj suvlasnik u 1/6 dijela;

- da je tužitelj sudjelovao u ostavinskom postupku iza J. Ž. i nije osporavao veličinu njegovog suvlasničkog dijela;

- da je tijekom 1992., 1995., 1997., 2002., 2005. i 2007. godine vršeno preuređenje kuće i dvorišne zgrade upisane u zk.ul. 1735 kč. br. 2609/1 k.o. P. u kojem su sudjelovali i tužitelj i tuženica sa suprugom J. Ž.;

- da na nekretninama upisanim u zk.ul. 1447 k.o. P. nisu vršeni nikakvi radovi.

 

                            Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se na suvlasničkom dijelu nekretnine J. Ž. nakon pravomoćno okončanog ostavinskog postupka u kojem je kao stranka sudjelovao tužitelj više ne mogu utvrđivati suvlasnički omjeri drugačiji od suvlasničkih omjera utvrđenih pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju od 29. listopada 2009. godine, broj O-852/09., sukladno čl. 232. st. 2.  Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05 - dalje: ZN).

 

                            Dakle, tužitelj je u ovom postupku mogao osporavati suvlasnički dio tuženici samo za dio imovine koji ona nije naslijedila od pokojnog J. Ž.

 

                            Međutim, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je pravilno utvrdio da su nekretnine upisane u zk.ul. 1735 k.o. P. na kojima se nalazi kuća i dvorišna zgrada u razdoblju od 1992. godine do smrti J. Ž. 2007. godine samo u više navrata preuređivane radi poboljšanja uvjeta života, te da se u naravi ne radi o radovima uslijed kojih bi prvobitni objekti u pretežnom dijelu prestali postojati, dok na nekretninama upisanim u zk.ul. 1447 k.o. P. nisu vršeni nikakvi radovi. 

 

                            Naime, odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZOV) je propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrade, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovim prigradnjama, ugradnjama ili ulaganjima u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine.

 

                            Prema utvrđenom činjeničnom stanju pravo vlasništva na dograđenim, preuređenim ili nadograđenim nekretninama nije moglo dovesti do izmjene stvarno pravnih odnosa niti prema ranije važećem Zakonu o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (čl. 24. Zakonu o osnovnim vlasničko pravnim odnosima - „Narodne novine“ broj 53/91, 9/92, 77/92).

 

                            Tužitelj prema tuženici za eventualno izvršena ulaganja može postaviti samo obvezno pravni zahtjev, sukladno čl. 156. st. 2. ZOV.

 

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno je određena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09 i 142/12 ).

                                                                     

                            Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.             

 

                            Temeljem čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe jer sa istom nije uspio.                                           

 

U Slavonskom Brodu, 31. listopada 2014. godine