Broj: Revr 862/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M., I. mldb. M., T. mldb. M., zastupanih po zakonskom zastupniku, ocu R. M. iz T., a on zastupan po punomoćniku T. M., odvjetniku u O., protiv tuženika ... bolnice V., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gžx 2/15-3 od 12. veljače 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-2645/08 od 19. rujna 2008., u sjednici održanoj 27. svibnja 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odlučeno je da se poništavaju odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici J. M. iz T., klasa: ..., ur.broj: ... od 17. ožujka 2003. i odluka tuženika klasa: ..., ur.broj: ... od 9. travnja 2003., kojom je odbijen tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, kao nezakonite i nedopuštene.

 

              U toč. II. izreke naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu J. M. na rad i rasporediti je na poslove medicinske sestre, za koje je sklopila ugovor o radu, ili na neke druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, prizna joj radni staž u neprekinutom trajanju, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.820,00 kn, u roku od 8 dana.

 

              Presudom suda drugog stupnja preinačena je gore navedena presuda suda prvog stupnja tako što su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom.

 

              U toč. II. izreke tužiteljima je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.082,50 kn, u roku od 15 dana.

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predlažu da se pobijana presuda preinači tako što bi se potvrdila presuda prvostupanjskog suda.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, o kojoj je ovaj sud ovlašten odlučivati samo na prigovore iznesene u reviziji.

 

              Što se tiče primjene materijalnog prava i ono je pravilno primijenjeno kada je odbijen tužbeni zahtjev.

 

              Naime, valja reći da se revizijom zapravo u većem dijelu revident bavi činjeničnim pitanjima, a budući da se ovaj revizijski sud sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP-a nije ovlašten baviti utvrđenim činjeničnim stanjem, to se ovom revizijom na takve prigovore niti ne odgovara.

 

              Nadalje, iz utvrđenja provedenog postupka proizlazi da je u tijeku parnice tužiteljica preminula (21. siječnja 2009. – list 383 spisa).

 

              Stoga, iako vezan u odlučivanju revizijskim navodima, ovaj sud je prihvatio zaključke iz pobijane presude jer je rezultat odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog. Naime, predmetom raspravljanja u ovom postupku bila su samo prava koja ne prelaze na nasljednike, jer se radi o pravima koja se zbog svoje pravne naravi (otkaz, vraćanje na rad, utvrđenje radnog staža), sukladno čl. 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05 - dalje ZN) ne mogu naslijediti. Utoliko, nasljednici umrle radnice kao revidenti ne mogu ostvariti prava koja nisu nasljediva, pa je tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

 

              Zbog navedenog je reviziju valjalo odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP, ne upuštajući se u ocjenu ostalih revizijskih navoda.

 

Zagreb, 27. svibnja 2015.