Broj: Rev 434/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u ostavinskom postupku iza pok. J. T. pok. A., rođenog ... u P., a umrlog ..., odlučujući o reviziji nasljednica K. T., A. P. i D. P., koje zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u P., protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž-2458/11-2 od 10. prosinca 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli - Pola br. O-966/10-20 od 13. svibnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2015.,

r i j e š i o   j e

              Revizija nasljednica K. T., A. P. i D. P. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Rješenjem suda prvoga stupnja odbačen je prijedlog zakonskih nasljednica K. T., A. P. i D. P. istaknut u podnesku zaprimljenom kod suda prvoga stupnja 14. travnja 2011. kojim predlažu zakazivanje ročišta radi utvrđivanja prave volje stranaka o diobi ostavinske imovine.

              Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba zakonskih nasljednika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

              Protiv drugostupanjskog rješenja navedene nasljednice su podnijele reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. i čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP). U reviziji se predlaže istu prihvatiti, ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje i preinačiti pobijano rješenje o nasljeđivanju na način da se kao jedina nasljednica utvrdi K. T.

              Revizija nasljednica nije dopuštena.

              U ostavinskom postupku dopuštena je jedino revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Prema toj odredbi u slučajevima kada stranke ne mogu podnijeti reviziju prema st. 1. istog članka, stranke imaju pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pri čemu sve te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

              U konkretnom ostavinskom predmetu vidljivo je da je isti pravomoćno okončan 20. prosinca 2010. donošenjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, pri čemu se navedeno rješenje temelji na sporazumu nasljednica o diobi ostavinske imovine iza pok. ostavitelja. U ovom predmetu nasljednice su 14. travnja 2011. podnijele prijedlog radi zakazivanja ročišta, a sve u svrhu utvrđivanja prave volje stranka o diobi ostavinske imovine, tvrdeći da je između nasljednica došlo do nesporazuma oko podjele nekretnina i pokretnina.

              Prvostupanjski sud je takav prijedlog nasljednica odbacio, navodeći da ne postoje uvjeti za ponovno otvaranje ostavinskog postupka, a jednako tako da se nasljednice neosnovano pozivaju na odredbu čl. 189. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03 – dalje: ZN). Drugostupanjski sud je navedeno rješenje potvrdio zauzimajući pri tom shvaćanje da drugostupanjski sud može uvažiti nepravodobno podnesenu žalbu protiv rješenja, ali ne i nepravodobno podneseni prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku kao povjereniku suda.

              Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da revidentice postavljaju pitanje može li se odredba čl. 189. st. 2. i 3. ZN, a koje se odnosi na postupanje s nepravovremenom žalbom, na odgovarajući način primijeniti i u slučaju nepravodobno podnesenog prigovora protiv rješenja o nasljeđivanju donesenog od strane javnog bilježnika kao povjerenika suda.

              Iako revidentice postavljaju određeno postupovnopravno pitanje, u samoj reviziji se ne navode razlozi zbog kojih je postavljeno pitanje važno, niti se ukazuje na eventualno postojanje drugačije sudske prakse, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji meritorno odlučivalo.

              Radi navedenog valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP.

Zagreb, 4. studenoga 2015.