Broj: Gž-1642/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u ostavinskom postupku iza pok. M. P. sina S. iz L., R.A. rođenog ..., a umrlog ..., rješavajući žalbu S. i A. P., izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 41 O-9067/15-10 od 30. svibnja 2017. godine, dana 2. listopada 2017. godine,

r i j e š i o   j e

              U k i d a   s e  rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 41 O-9067/15-10 od 30. svibnja 2017. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

              Sud prvog stupnja se rješenjem oglasio mjesno nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka iza ostavitelja pok. M. P.

              Protiv rješenja su žalbu podnijeli nasljednici ostavitelja S. i A. P. te su kao žalbene razloge naveli pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

              U žalbi su naveli da je ostavitelj bio državljanin RH, upisan u evidenciju o državljanstvu u Matičnom uredu Grada Z. pod brojem 00124851 dana 25. veljače 1993. godine te mu je državljanstvo prestalo zbog smrti 25. ožujka 2015. godine.

              Predložili su pobijano rješenje ukinuti.

              Žalba je osnovana.

              Sud prvog stupnja se proglasio mjesno nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka iza pok. M. P., uz obrazloženje da iz priloženih isprava proizlazi da je ostavitelj imao zadnje prebivalište na teritoriju RH do 30. prosinca 2014. godine te je brisan iz registra po čl.18. Zakona o prebivalištu, da je rođen u R BiH pa kako ostavitelj nije imao ni hrvatsko državljanstvo, ni posljednje prebivalište, odnosno boravište na teritoriju RH, niti je bio vlasnik imovine na tom teritoriju, odluku donosi pozivom na odredbu čl.177. Zakona o nasljeđivanju ("NN" 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 – dalje ZN), te čl.72. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("NN" 53/91 – dalje ZRSZ).

              Pogrešno je sud prvog stupnja u nazočnom slučaju odlučio o nenadležnosti pozivom na odredbu čl.72. ZRSZ-a, budući da se te odredbe odnose na međunarodnu nadležnost suda za raspravu nepokretne i pokretne ostavine stranog državljanina.

              Naime, žalitelji su dostavili u spis ispravu, potvrdu Gradskog ureda za opću upravu, Matični ured M. od 14. lipnja 2017. godine iz koje bi proizlazilo da je ostavitelj bio upisan u evidenciju o državljanstvu u Matičnom uredu Grada Z. te je državljanstvo prestalo zbog smrti 25. ožujka 2015. godine, što znači da se na pitanje međunarodne nadležnosti primjenjuje odredba čl.71. ZN-a, prema kojem propisu za raspravu nepokretne imovine postoji isključiva nadležnost suda RH ako se ostavina nalazi u RH, a ako se imovina nalazi u inozemstvu, tada nadležnost postoji samo ako po pravu države u kojoj se nalaze nekretnine nije nadležno njezino tijelo. Glede pokretnina, nadležnost suda RH postoji ako se pokretnine nalaze na teritoriju RH ili ako po pravu države u kojoj se pokretnine nalaze nije nadležno strano tijelo, odnosno ako to tijelo odbija raspraviti ostavinu.

              Iz isprava priloženih u spisu bi proizlazilo da ostavitelj nije bio vlasnikom nepokretne imovine, već pokretnina i štednih uloga, pa se za pitanje nadležnosti suda RH primjenjuje odredba čl.71. st.3. ZRSZ-a. Pitanje mjesne nadležnosti je normirano odredbom čl.177. ZN-a te se mjesna nadležnost određuje s obzirom na područje prebivališta ostavitelja, odnosno njegovog boravišta ako nije imao prebivalište u RH, s tim što je podredno propisano, za slučaj da nisu ispunjene navedene pretpostavke, da je mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi pretežni dio njegove ostavine u RH. Ukoliko ni ta pretpostavka nije ostvarena, tada je mjesno nadležan sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana.

Treba dodati i to da su žalitelji tek uz žalbu dostavili potvrdu o državljanstvu ostavitelja, međutim, ostavinski postupak je izvanparnični postupak, kako je to propisano odredbom čl.175. ZN-a, odredbe Zakona o parničnom postupku, („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), se primjenjuju samo na odgovarajući način, a još uvijek se primjenjuju postupovna pravila bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("NN" 73/91) pa tako i pravilo iz paragrafa 12. istog Zakona o mogućnosti dostavljanja novih dokaza u žalbi.

              Zbog izloženog je valjalo žalbu uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti na temelju odredbe čl.380. t.3. ZPP-a.

U Rijeci, 2. listopada 2017. godine