Broj: Gž-1560/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Luke Grgata, kao predsjednika vijeća te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. B. iz S., P. D. 12, OIB: 05019581918, 2. D. B. iz S., P. cesta 13, OIB: 68942545472, oboje zastupani po odvjetnici A. L. Š. iz S., S. 24, protiv tuženika H. D. P. N. B. D. M., Z., K. 1, OIB: 53915121897, zastupanog po generalnom punomoćniku I. K. odvjetniku iz S. (generalna punomoć pod br. 39Su-318/2014), radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-6857/15 od 16. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   je

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-6857/15 od 16. siječnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužitelji u odnosu na tuženika vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. … k.o. Ž., prikazane na skici sudskog vještaka za geodeziju M. A. od 2. veljače 2010., likom A-B-C-D-E-F-A u površini od 7062 m2 i dijela čest. zem. …, označenog slovima G-H-I-J-K-G u površini od 1674 m2, svaki za po 1/2 suvlasničkog dijela te se ovlašćuju izvršiti cijepanje opisanih dijelova čest. zem. … k.o. Ž. i formiranjem novih zemljišnoknjižnih čestica u površini od 7062 m2 i 1674 m2 temeljem prijavnog lista koji će biti sastavljen i ovjeren od strane nadležnog područnog ureda za katastar i tu ovlašćuju za upis prava vlasništva novoformiranih zemljišnoknjižnih čestica uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika (točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi na jednake dijelove iznos od 47.761,80 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja.

 

Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/13 – pročišćeni tekst i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelji su odgovorili na žalbu tuženika te osporili žalbene navode i predložili žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Neosnovano žalitelj ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pobijana presuda može se ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice ta presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP-a a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

 

U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva fizički odijeljenog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 458/3 k.o. Žedno, prikazane u skici sudskog vještaka za geodeziju M. A. od 2. veljače 2010. u površini od 7062 m2 likom A-B-C-D-E-F-A i površine od 1674 m2 prikazanog likom G-H-I-J-K-G, a sve kao osnov formiranja novih zemljišnoknjižnih čestica temeljem javnog lista nadležnog područnog ureda za katastar i promjenu upisa zemljišnoknjižnog prava vlasništva.

 

Naime, tužitelji svoj tužbeni zahtjev kao pravni slijednici ranijeg tužitelja pok. J. B., temelje na ostvarenom, po pravnim prednicima, neometanom dugogodišnjem posjedu fizički odjeljenog dijela predmetnih nekretnina, u površini prikazanoj u skici sudskog vještaka mjernika A., a koji su po prijavi obrađivača I. B. pok. M. u svezi s kojim se vodio postupak pod brojem RegA-515/47  i RegA-506/47 na temelju Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju prešle u vlasništvo I. B. pok. M., koji je usmenim ugovorom o darovanju iste predao u posjed njihovom ocu J. B. tijekom 40-tih godina prošlog stoljeća i od kada se iste nalaze u nesmetanom posjedu obitelji tužitelja.

 

Prvostupanjski je sud je raspravljajući o gornje pravnim relevantnim pitanjima, temeljem provedenih dokaza utvrdio slijedeće:

 

- da je tijekom postupka preminuo  tužitelj J. B. radi čega je postupak ex lege bio prekinut rješenjem suda prvog stupnja pod posl.br. P-110/12 od 20. veljače 2014., a njegovi su nasljednici – sinovi M. i D. B. preuzeli parnicu u ovoj pravnoj stvari;

- da je u ostavinskom postupku iza smrti pok. M. B. pok. M. K. sud u Trogiru Dosudnicom A-552/18 od 22. ožujka 1919. njegovu imovinu u koju je temeljem Dosudnice ušlo i kmetsko pravo glede bića 4. ZU 1 k.o. Ž., temeljem oporuke dosudio sinu mu I. za 8/12 dijela, kćeri I. ž. J. R. za 2/12, a po 1/12 njegovom punoljetnom unuku J. P. pok. M. te mldb. unuku A. P. pok. M.;

- da je prema zemljišnoknjižnom stanju pok. B. M. pok. M., otac I. B. pok. M., bio uknjižen glede kmetskih prava u 4. zk biću ZU 1 k.o. Ž., dok je utužena nekretnina u 153. biću tog ZU-a;

- da je presudom Agr-42/31 Sreskog suda u Trogiru u postupku rješavanja po prijavi težaka I. B. pok. M. u Ž. protiv vlasnika S. Sv. K. radi razrješenja po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. od težaštine postojeće na zemljama u tijelima 3., 4., 5., 13., 61., 84., 86., 153. i 156. ZU 1 k.o. Ž. utvrđeno je da je razriješen postojeći težački odnos između težaka B. I. pok. M. te ostavštine pok. B. M., pok. M., R. I., P. J. i A. pok. M., R. M. ž. J. i dr. s jedne strane i vlasnika S. Sv. K. u Ž. s druge strane na zemljama: čest. zem. 484, 707/4, 1003, 824, 887, 956, 957, 958, 1000, 1004/2, 1009/19, 520/1, 852/1, 808, 818,959, 797/5, /37, 1009/37, 797/67, /68, sve ZU 1 k.o. Ž. koje su dosuđene u vlasnost težaku I. B. pok. M., a među kojima se dakle ne nalazi 458/3 k.o. Ž.;

- da je Prijavom Agr-53/39 podnositelja I. B. pok. M. od 22. travnja 1939. zahtijevano razrješenje agrarnog odnosa po Zakonu o ukidanju podnesene Sreskom sudu u Trogiru utvrđeno je da se podnositelj poziva na težačka prava glede nekretnina C., B. i G. što je rukopisom upisano kao dio 1009/6, 797/52 i 410/28 tijelo 153. uložak 1 k.o. Ž.;

- da je I. B. pok. M. kao obrađivač Izjavom od 23. veljače 1947. zatražio priznanje vlasništva na 5 vriti kat. čest. … „B.“ kulture pašnjaka vlasnosti S. Sv. K. i to pozivom na agrarni postupak po Zakonu od 19. listopada 1930. (Agr-53/39) ;

- da je odlukom RegA-515/47 Kotarske Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 5. srpnja 1947., istome priznat dio nekretnine koji je zatražio pozivom na postojanje odnosa feudalnog karaktera  pri čemu se u razlozima navodi „osobito stoga što je isti nastao prije 19. 10. 1930. i što je vođen agrarni postupak pod brojem AGR 53/39“;

- da je iz obavijesti Ureda za katastar i geodetske poslove Ispostave Trogir od osnivanja tog katastarskog operata 1957. izvršen upis posjeda bez isprava, a temeljem revizije na terenu kada je upisan R. B. pok. M. koji je bio otac prvobitnog tužitelja J. B. (oca sadašnjih tužitelja) te da je kasnijim nasljednopravnim sukcesijama vršena izmjena posjeda na J. B. pok. R., za što tužena ni prednik nisu pokazivali interesa do 2009. kada su podneskom zaprimljenim u Državnoj geodetskoj upravi Ispostave Trogir od 27. svibnja 2009. zatražili proglašenje ništavom promjene imena posjednika na nove posjednike;

- da se prema kazivanju saslušanih svjedoka Z. M., A. B., M. G. i I. S., predmetna nekretnina nalazi o nesmetanom dugogodišnjem posjedu i obradi od strane prednika tužitelja.

 

Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, držeći utvrđenim kako su tužitelji pravo vlasništva navedenog dijela nekretnine stekli osnovom nasljedstva po pravnom predniku J. B., koji je pak istu stekao na temelju realiziranog usmenog ugovora o darovanju s I. B. pok. M., kojim je priznato pravo vlasništva temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i hrvatskog primorja dana 22. studenog 1946. ("Narodne novine" broj 138/46, u daljnjem tekstu: Zakona o ukidanju agrarnih odnosa).

 

Gornja utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud jer je ocjena provedenih dokaza utemeljen i logična, a prvostupanjski sud je u tom smislu dao valjane i iscrpne razloge, koji predstavljaju uvjerljivu i kompleksnu ocjenu izvedenih dokaza.

 

Naime, kako se ovdje radi o stjecanju prava vlasništva nekretnina odgovor na pitanje je li tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine treba potražiti u materijalno pravnim propisima koji određuju stjecanje stvarnih prava.

 

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, u daljnjem tekstu: ZV ) u članku 388. stavak 1. propisuje da se stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema njegovim odredbama a po prelaznim i završnim odredbama ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno, a u stavku 2. istog članka je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da su po prijavi obrađivača I. B. pok. M. donesene dvije odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, kojim je priznato pravo vlasništva zemljišta obrađivaču temeljem Zakona o ukidanju i to odlukom pod brojem RegA-506/47 od 5. srpnja 1947. i pod brojem A-515/47,  pri čemu zbog lošeg stanja arhive Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave Trogir prema obavijesti od 24. svibnja 2012., nije bilo moguće pronaći traženi akt pod brojem RegA-506/47 kojim je I. B. pok. M. priznato pravo vlasništva nekretnine označene 458/3 k.o. Ž. na predjelu S. Sv. K., a što je razvidno iz izvršenog uvida u popis podnositelja prijava nadležnog Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave T.

 

Prema dostavljenim ispravama, dostupnim iz Arhiva, proizlazi da je I. B. pok. M. kao obrađivač izjavom od 23. veljače 1947. zatražio priznanje vlasništva na pet vriti kat. čest. 458/3 "bolovan" kultura pašnjak vlasnosti S. Sv. K. i to pozivom na agrarni postupak po zakonu od 19. listopada 1930. (Agr-53/39) te je odlukom RegA-515/47 Kotorske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 5. srpnja 1947., istom priznat dio nekretnina koje je zatražio pozivom na postojanje feudalnog karaktera pri čemu se u razlozima navodi "osobito stoga što je isti nastao prije 19. listopada 1930. i što je vođen agrarni postupak pod brojem Agr-53/39).

 

U tom kontekstu promatrana suglasna kazivanja tijekom postupka saslušanih svjedoka, suprotno navodima žalbe, daju osnove za pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o izvornom stjecanju prava vlasništva pok. I. B. pok. M. temeljem Zakona o ukidanju iz 1947., osnovom kojeg su agrarni odnosi bili ukidani i zemlja je ex lege prelazila u slobodno vlasništvo obrađivača.

 

Utoliko s pravom prvostupanjski sud zaključuje da je isti i bio ovlašten raspolagati dijelom predmetne nekretnine usmenim darovanjem,  koje je uslijedilo u svakom slučaju prije njegove smrti 2. ožujka 1949., a što proizlazi iz pregledanog rješenja Kotarskog suda u Trogiru pod poslovnim brojem O-170/50 od 10. svibnja 1951., prema kojem navedene nekretnine nisu ušle u njegovu ostavinsku imovinu.

 

Naime, prema odredbi §943 OGZ-a kojeg je primijeniti na konkretan slučaj kao pravno pravilo sukladno Zakonu o načinu primjene propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) usmeni ugovor o darovanju kada je učinjena prava predaja darovane stvari ima pravni učinak.

 

Kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je predmetni ugovor doista i realiziran, budući u ovom posjedu prednika tužitelja kazuju i pribavljeni podaci Ureda za katastar i geodetske poslove Ispostave T. o osnivanju tog katastarskog operata iz 1957., prema kojem je izvršen upis posjeda isprava, a temeljem revizije na terenu kada je upisan R. B. pok. M. M., koji je bio otac prvobitnog tužitelja J. B., a oca sadašnjih tužitelja te kasnijim nasljednopravnim sukcesijama izvršena izmjena posjeda na ime J. B. pok. R..

 

Stoga u situaciji kada su tužitelji prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda stekli vlasništvo točno određenog realnog, materijalno odijeljenog dijela predmetnih nekretnina, ovlašteni su postaviti zahtjev za upis tako geometrijski odijeljenog dijela predmetnih nekretnina koji faktično predstavljaju pojedinačno određenu stvar – species (članak 5. stavak 1. ZV-a), kako je to i učinjeno.

 

Naime, tužitelj ne bi mogao postaviti zahtjev na utvrđenje da je stekao određeni suvlasnički dio tih nekretnina, jer suvlasnička zajednica između tužitelja i tuženice glede tih nekretnina stvarno ne postoji, budući da se tužitelj nalazi u posjedu fizički odijeljenog i individualiziranog  dijela tih nekretnina.

 

Budući se tužitelji nalaze u posjedu fizički odijeljenog i individualiziranog dijela nekretnina, temeljem nasljedstva iza smrti pravnog prednika sada pok. J. B., koje prelazi na nasljednike trenutkom smrti suglasno odredbi članka 129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15), isti su ovlašteni zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog vlasništva, te dalje upis prava vlasništva parcelacijom novoformirane čestice na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a), čime je, suprotno navodima žalbe tuženika, odluka provedena u zemljišnim knjigama.

 

Slijedom naprijed izloženog, valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, sud prvog stupnja je utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja u ovom postupku te nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, radi čega je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu te pobijanu presudu potvrditi u cijelosti.

 

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka koja je zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. u svezi sa odredbom članka 155. ZPP-a.

 

U Splitu 11. listopada 2017.