Broj: Gž-112/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u ostavinskom postupku iza smrti pok. M. S. R. pok. D. iz V. L., rješavajući žalbu nasljednice J. J., izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj O-446/15 od 4. siječnja 2016. godine, dana 17. listopada 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba nasljednice ostavitelja J. J. i p o t v r đ u j e  rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj O-446/15 od 4. siječnja 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen kao neosnovan prijedlog nasljednice ostavitelja M. S. iz V. L., J. J. rođene S. za raspodjelu naknadno pronađene imovine.

 

Protiv rješenja je žalbu podnijela nasljednica ostavitelja pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku, („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP).

 

              U žalbi navodi da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama u čemu nalazi povredu postupka iz čl.354. st.2. t.11. ZPP-a. Ukazuje da se naknadno pronađenom imovinom smatra sva ona imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, pa kako je sud prvog stupnja utvrdio da je među nasljednicima sporno predstavljaju li nekretnine koje su predmetom naknadno pronađene imovine ostavinu, da je trebao prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke na parnicu. Smatra da nije bilo osnove za primjenu čl.234. Zakona o nasljeđivanju.

 

              Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

              Žalba nije osnovana.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl.365. st.2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda na koju ukazuje žaliteljica, jer su razlozi pobijanog rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati.

 

              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje odluke o naknadno pronađenoj imovini pri čemu se pozvao na pogrešan propis, jer se u nazočnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju iz 1971. godine.

 

              Naime, prema odredbi čl.254. st.2. Zakona o nasljeđivanju iz 2003. godine ("NN" 48/03, 163/03, 35/05, 123/13 i 33/15 – dalje ZN/03), postupovne odredbe tog Zakona će se primjenjivati na sve slučajeve nasljeđivanja o kojima nije do časa primjene tog Zakona doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno. U nazočnom slučaju je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. M. S., rješenje je donio Općinski sud u Korčuli pod brojem O-193/80 dana 27. listopada 1981. godine, pa se stoga primjenjuju postupovne odredbe Zakona o nasljeđivanju iz 1971. godine ("NN" 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje ZN/71).

 

              Međutim, pozivanje suda prvog stupnja na pogrešan propis u konačnici nije dovelo do nezakonitosti pobijanog rješenja, jer je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o prijedlogu za raspoređivanje naknadno pronađene imovine.

 

              Prema odredbi čl.232. ZN/71, ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovno raspravljati ostavinu, već će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju. Sudska praksa je u primjeni ove odredbe zauzela stajalište da u slučaju kada naknadno pronađenu imovinu čini nekretnina, da je u tom slučaju potrebno ponovno zaprimiti nasljedničke izjave od nasljednika te ukoliko ne postoji spor o tome da li ta imovina predstavlja ostavinu, odlučiti o prijedlogu donošenjem odgovarajućeg rješenja. Međutim, ukoliko između nasljednika o tome postoji spor, tada nema uvjeta za vođenje ostavinskog postupka, budući da je ostavinski postupak okončan donošenjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, već stranka koja želi ostvariti svoje pravo, može pokrenuti odgovarajući parnični postupak.

 

              Povodom prijedloga za donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini koja se odnosi na grobno mjesto na Groblju S. R. – V. L. (grobnica br.88), sud prvog stupnja je pozvao nasljednike na izjašnjenje te je jedan od nasljednika osporio da bi se radilo o naknadno pronađenoj imovini koju bi trebalo rasporediti na nasljednike, uz obrazloženje da su nasljednici još 1986. godine sklopili Ugovor o razvrgnuću nasljedničke zajednice kojim je ta imovina raspoređena na sinove ostavitelja, s tim što je primjerak Ugovora žaliteljica priložila u spis.

 

              Kako očigledno postoji spor između nasljednika o tome da li naknadno pronađena imovina spada u ostavinu, sud prvog stupnja je osnovano odbio prijedlog da se donese odluka o naknadno pronađenoj imovini, uz pravilnu uputu da stranke svoja prava u vezi s tom imovinom mogu ostvarivati u parničnom postupku.

 

Na žalbene navode valja odgovoriti da sud odluku o prekidu ostavinske rasprave i upućivanju stranke na parnicu donosi u stadiju postupka u kojemu još nije doneseno rješenje o nasljeđivanju pa su utoliko tvrdnje žaliteljice o postojanju pretpostavki za donošenje takve odluke u ostavinskom postupku bez osnove.

 

              Zbog izloženog je valjalo žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl.380. t.2. ZPP-a.

 

U Rijeci, 17. listopada 2017. godine