Broj: Gž-3257/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao drugostupanjski sud, po sucu Vicku Prančiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. D. iz V., L.P., broj …, OIB:…, koga zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica iz O., protiv tuženice B. A. D. iz O., Č. 42, OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1297/2015-13 od 24. ožujka 2016., dana 25. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1297/2015-13 od 24. ožujka 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 10.365,49 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2015. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope koju objavljuje HNB s uvećanjem od pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi zatezne kamate određene, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.300,00 kuna.

 

Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog povrede prava, nepravilno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlog da se presuda preinači u smislu navoda u žalbi ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je odgovorio na žalbu i predložio da se žalba odbije kao neosnovana uz obvezu tuženice da nadoknadi tužitelju trošak sastavljanja žalbe.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 10.365,49 kuna koji je platio na ime poreza na promet nekretnina po Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenom između tužitelja kao davatelja uzdržavanja i A. D., pravnog prednika tuženice, kao primatelja uzdržavanja.

 

Nije sporno da su tužitelj kao davatelj uzdržavanja i A. D. kao primatelj uzdržavanja sklopili dana 28. srpnja 2010. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je solemniziran kod javne bilježnice M. P. pod poslovnim brojem: OV-4651/10 te da su tužitelj i A. D. dana 31. siječnja 2011. sklopili Sporazum o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010.

 

Nesporno je također da je A. D. umro 27. srpnja 2012. i da je njegovom nasljednicom na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1324/12-4, UPP OS Osijek 112/12 od 20. kolovoza 2012., koje je donijela javna bilježnica Z. P.-M. iz O.., proglašena tuženica, ostaviteljeva kći.

 

Prvostupanjski sud je uvidom u Sporazum o raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010. utvrdio da su tužitelj i A. D. raskinuli Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010. tako da on više ne proizvodi pravne učinke (točka II. Sporazuma) i da su ugovorili da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku treba ponovno uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje tako da se u zk. ulošku … k.o. O., poduložak 1, 2. etaža 0/0 – kč. br. …/…, u naravi stan, A. D. ima ponovno upisati kao vlasnik nekretnine – stana u navedenom zk. ulošku i podulošku (točka III. Sporazuma). Točkom IV. Sporazuma o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010. obvezao se A. D. odmah a najkasnije u roku od 3 dana povući tužbu radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-2586/2010 i snositi sve troškove vezane uz ovu parnicu i uz vraćanje zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo sklapanju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010.

 

Iz poreznog rješenja koje je donijelo Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured Osijek, Ispostava Osijek dana 7. prosinca 2011., Klasa: UP/I-410-20/2010-001/02701, Urbroj: 513-007-14-05/2011-0003, proizlazi da je tužitelju kao poreznom obvezniku na ime poreza na promet nekretnina po navedenom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju utvrđen porez u iznosu od 7.500,00 kuna koji je bio dužan platiti u roku od 15 dana od dostave navedenog rješenja. Tužitelj u roku određenom u navedenom poreznom rješenju nije platio porez, pa je Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja, Ispostava Osijek pokrenulo postupak ovrhe koji je obustavljen dana 15. siječnja 2015. nakon što je tužitelj 14. siječnja 2015., kako to proizlazi iz uplatnice koju je tužitelj priložio u spis, na ime poreza na promet nekretnina i troškova ovrhe, platio ukupan iznos od 10.365,49 kuna.

 

Na tako utvrđene činjenice prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj osnovano potražuje povrat plaćenog poreza na promet nekretnina jer nije postao vlasnik predmetne nekretnine, pa kako je između tužitelja i pravnog prednika tuženice ugovoreno da sve troškove oko uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja snosi primatelj uzdržavanja A. D., to je tuženica kao nasljednica pok. A. D. u skladu s odredbama članka 139. stavka 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/03 i 33/15), kojima je propisana odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove, dužna isplatiti tužitelju iznos koji je platio na ime poreza na promet nekretnina.

 

Zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne može se za sada prihvatiti.

 

Prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj 69/97, 26/00 - Odluka USRH i 153/02, u daljnjem tekstu: ZPPN) raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika te raskid ili poništenje ugovora odlukom suda razlozi su za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina. Prema stavku 2. istog članka prijedlog za obnovu postupka zbog raskida ugovora voljom stranaka prije nego što se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika, može se podnijeti u roku od jedne godine od dana konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza. Dakle, nakon isteka roka od jedne godine od dana konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina, obnova se postupka, zbog raskida ugovora voljom stranaka, ne može tražiti.

 

Prema tome porezni obveznik može ostvariti pravo na povrat plaćenog poreza na promet nekretnina zbog raskida ugovora voljom stranaka samo ako je udovoljeno ovim uvjetima: a) da je do raskida ugovora došlo voljom stranaka prije obavljenog prijenosa vlasništva u zemljišnim knjigama i b) da je porezni obveznik podnio prijedlog za obnovu postupka u roku od godinu dana od konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

 

Po pravnom shvaćanju ovoga suda, tuženica ne bi bila u obvezi tužitelju vratiti iznos koji je on trebao platiti po poreznom rješenju na ime poreza na promet nekretnina po Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženice, ako su bili ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 22. ZPPN-a za obnovu postupka odnosno ako je tužitelj mogao ostvariti povrat plaćenog poreza na promet nekretnina.

 

Stoga je u konkretnom slučaju u postupku trebalo utvrditi je li prijenos prava vlasništva na temelju navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju obavljen u zemljišnim knjigama na tužitelja prije sklapanja Sporazuma o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010., a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

 

Ako je u zemljišnim knjigama obavljen prijenos prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prije sklapanja Sporazuma o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010., na što bi upućivao sadržaj Sporazuma o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010., tužitelj je kao porezni obveznik u smislu članka 8. ZPPN-a bio dužan u skladu s odredbom članka 17. stavka 1. ZPPN-a prijaviti nastanak porezne obveze ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana njezina nastanka, time da je odredbom članka 16. ZPPN-a propisano da porezna obveza kod stjecanja nekretnina na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nastaje u trenutku sklapanja tog ugovora, te u skladu s odredbom članka 19. ZPPN-a platiti utvrđeni iznos poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina. U tom slučaju je tuženica kao nasljednica A. D., koji je na temelju Sporazuma o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010. preuzeo obvezu snošenja svih troškova u vezi s uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, dužna vratiti tužitelju onaj iznos poreza na promet nekretnina koji je on po poreznom rješenju bio dužan platiti, dakle, iznos od 7.500,00 kuna. Tuženica nije, međutim, dužna vratiti ostali plaćeni iznos na ime poreza na promet nekretnina koji se odnosi na kamate i troškove prisilne naplate već taj iznos pada na tužitelja zbog njegova nepostupanja u pogledu zakonskog roka za plaćanje poreza odnosno zakašnjenja s plaćanjem poreza, što je rezultiralo pokretanjem ovrhe radi prisilne naplate poreza. Jedino u slučaju da je tužitelj nakon primitka poreznog rješenja zatražio od A. D. da u skladu s obvezom preuzetom Sporazumom o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010. plati utvrđeni porez, pa je ovaj to odbio, tužitelj bi imao pravo zahtijevati od tuženice povrat iznosa koji je platio na ime kamata i troškova ovrhe.

 

U protivnom ako prijenos prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije obavljen prije sklapanja Sporazuma o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2010., tada je tužitelj trebao postupiti u skladu s odredbom članka 22. ZPPN-a i zatražiti obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

 

Budući da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi sve pravno relevantne činjenice za valjanu primjenu materijalnog prava, trebalo je na temelju odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje imajući na umu primjedbe iznesene u ovom ukidnom rješenju pa će nakon toga donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

U Splitu 25. siječnja 2018.