Broj: Gž-2126/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, Ivice Botice (suca izvjestitelja) i Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. B. d.d. Z., D. R., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Z.O.U. G. V. i P. iz P., protiv tuženih 1. G. P. iz Z., J., OIB: …, 2. Z. Š. iz P., U. I. G. K., OIB: …, 3. T. Š. iz R., K., sada na adresi u K., M., OIB:…, tuženi od 1. do 3. zastupani po punomoćniku V. A., odvjetnik u R,A. Š. iz R., F. Č. , sada na adresi P., U. B. HV., OIB: …, zastupane po z.z. L. S., a ova po punomoćniku M. Z., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-778/2012 od 21. ožujka 2016. na sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-778/2012 od 21. ožujka 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da mu tuženi solidarno isplati iznos od 293.622,49 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 181.850,28 kuna počevši od 13. ožujka 2012., a na iznos od 111.772,21 kunu od utuženja. Teret toga, je istom presudom naloženo je tužitelju da naknadi tuženima parnični trošak u ukupnom iznosu od 32.812,50 kuna.

 

Protiv presude žalbu ulaže tužitelj pobijajući istu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja je osnovana.

Predmet prvostupanjskog postupka je zahtjev za isplatom iznosa od 293.622,49 kuna na ime odgovornosti tuženih za dugove ostavitelja, njihovog prednika. Prvostupanjski sud je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev nakon što je u postupku utvrđeno:

-da su tuženi nasljednici iza pok. Z. Š. koji je još za života 1. veljače 2007. sa tužiteljem zaključio ugovor o kreditu,

-da je tužitelj 26. svibnja 2008. otkazao ugovor o kreditu, a na dan 12. ožujka 2012. postoji dug u ukupnom iznosu od 292.909,39 kuna,

-da su tuženi rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-686/09 naslijedili stan u R. površine … m2 upisne u ZU …K.O. R., nekretnine upisane u ZU … K.O. H., nekretnine upisane u ZU …, ZU …, ZU …, K.O. L.,

-da su tuženi naslijedili po dio za cijelo u trgovačkom društvu E. I. d.o.o. sa sjedištem u R., F. R., kao i više štednih uloga na određenim računima kod različitih banaka,

-da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđena tržišna vrijednost naslijeđenih  nekretnina u iznosu 1.182.054,82 kune,

-da je stanje novčanih sredstava naslijeđenih u ostavinskom postupku u iznosu od 252.662,97 kuna,

-da je utvrđeno dugovanje ostavitelja u ukupnom iznosu od 1.434.717,65 kuna,

-da je stanje duga trgovačkog društva E. I. d.o.o. prema C. B. d.d. u R. u stečaju na dan 1. listopada 2008. u iznosu 542.584,70 kuna, prema Z. B. d.d. iznos 578.105,14 kuna,

-da trgovačko društvo E. I. d.o.o. ima dug prema trgovačkom društvu S. d.o.o. iz P. u iznosu od 945.521,95 kuna,

-da dugovi ostavitelja premašuju vrijednost ostavine za 1.099.421,98 kuna,

-da tuženi nisu u obvezi isplatiti utuženi iznos ostavitelju jer isti odgovaraju samo do vrijednosti naslijeđene imovine.

Takva utvrđenja prvostupanjskog suda su žalbenim navodima, barem za sada, dovedena u sumnju jer je u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je vrijednost ostavine pogrešno utvrđena.

Sukladno članku 10. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj:  111/93, 34/99, 121/99, 32/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13 i 110/15) članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkog društva i komanditori komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim zakonom o trgovačkim društvima.

Članak 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03,163/03, 35/05 i 127/13 dalje: ZN-a) propisuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

Pravilno prvostupanjski sud primjenjuje članak 139. Zakona o nasljeđivanju ali pri tom pogrešno utvrđuje vrijednost naslijeđene imovine. Ono što je sporno među strankama, a ukazuje se kao ključno pitanje za utvrđenje vrijednosti ostavine ostavitelja, je pitanje nasljeđivanja dugova trgovačkog društva E. I. d.o.o. čiji udio su u cijelosti naslijedili nasljednici iza ostavitelja (tuženi u ovom postupku).

Dakle, kraj okolnosti da su tuženici naslijedili udio u 100% vlasništvu nad trgovačkim društvom E. I. d.o.o. isti nisu naslijedili imovinu društva, odnosno nisu naslijedili dugove društva, što pravilno ističe žalitelj u svojoj žalbi. Naime, imovina društva nije imovina u vlasništvu udjeličara, pa tako ni dugovi, a kako udjeličari ne odgovaraju za obveze društva, tada je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je dugove društva ubrojio u vrijednost naslijeđene imovine nasljednika, upravo iz razloga jer nasljeđivanjem udjela u društvu nasljednici (tuženi) nisu naslijedili dugove društva.

Postupajući na navedeni način prvostupanjski sud je pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava, a time i do donošenja pogrešne odluke u ovom postupku, zbog čega je ovaj sud pogrešno utvrdio vrijednost naslijeđene imovine pripisujući u vrijednost svih dugova i dugove trgovačkog društva čiji udio su naslijedili.

Postupajući na navedeni način prvostupanjski sud je počinio povredu članka 355. i članka 356. ZPP-a zbog čega je ovaj sud pozivom na odredbu članka 370. ukinuo presudu i vratio predmet na ponovno suđenje, radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, odnosno pravilne primjene materijalnog prava zbog održavanja nove glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom.

Odluka o parničnom trošku sukladno članku 166. stavak 3. donijet će se u konačnoj odluci.

Na ponovljenoj glavnoj raspravi prvostupanjski sud će izvesti sve već izvedene dokaze, a po potrebi druge radi pravilnog utvrđenja vrijednosti naslijeđene imovine, te po utvrđenju vrijednosti naslijeđene imovine pravilno primijeniti odredbe materijalnog prava i donijeti zakonitu odluku u ovom postupku.

 

U Splitu, 8. veljače 2018.