Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-2157/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sutkinji ovog suda Blaženki Rilov Ćurin, u ostavinskom predmetu iza pok. I. L. pok. M. iz D. H., koji je rođen 19. veljače 1893., a preminuo je 7. veljače 1962., odlučujući o žalbi žalitelja P. L. pok. I. D. H., D. H. 57, i D. L. iz D. H., D. H. 90, koje zastupa punomoćnik J. A. – M., odvjetnik u S. protiv rješenja o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj O-3557/2015 (ranije oznake broj: O-169/2011, O-119/1962) od 25. siječnja 2017., 9. veljače 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba P. L. pok. I. i D. L. pok. I., pa se potvrđuje rješenje o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj O-3557/2015 (ranije oznake: O-169/2011, O-119/1962) od 25. siječnja 2017., u dijelu kojim istima u raspodjeli naknadno pronađene imovine nisu priznati veći dijelovi od po 4/20 dijelova svakome, na teret ostalih osoba kojima je raspoređena naknadno pronađena imovina iza pok. I. L. pok. M..
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda broj O-3557/2015 (ranije oznake: O-169/2011, O-119/1962) je odlučeno:
"Iza pok. I. L. pok. M. iz D. H., rođenog 19. veljače 1893., a umrlog 7. veljače 1962., državljanina FNRJ.
I. Utvrđuje se da njegovu naknadno pronađenu ostavinsku imovinu sačinjavaju:
Nekretnine upisane u k.o. D. H.
a) Z.U. 415 - čest. zgr. 49, 50, čest. zem. 1365/1, 1369, 1366/1/2 - pravo vlasništva za cijelo,
b) Z.U. 515 - čest. zem. 405, 406, 821, 1024, 1264, 1266/2, 194/1, 402/4/5/6, 403, 404, 538, 539, 540, 543, 545/1, 546 - pravo vlasništva za cijelo.
II. Na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru posl. br. O-119/62 od 21. prosinca 1962., oporuke ostavitelja Pi-21/62 te zakona, a uslijed susljednih smrti sina ostavitelja J. L. te kćerki K. B. i M. A. L., naknadno pronađena imovina navedena pod točkom I. izreke ovog rješenja raspoređuje se na ime:
1. N. L. pok. J., S., K. D. 1, rođen 2. studenoga 1964. godine, unuk ostavitelja...…………………..………………….za 1/20 dijela,
2. I. L. pok. J., D. H., D. H. 42, rođen 19. veljače 1963. godine, unuk ostavitelja...……..…………………….…………za 1/20 dijela,
3. M. M. pok. J., rođ. M. iz D. H., D. H. 82 A, rođena 13. listopada 1980. godine, unuka ostavitelja...……..… za 1/20 dijela,
4. M. D. pok. J., rođ. L., D. H., D. H. 55, rođena 11. siječnja 1967. godine, unuka ostavitelja...…………..……za 1/20 dijela.
5. Z. L. pok. I., S., T. 4, rođen 13. kolovoza 1934. godine, sin ostavitelja……...……………….za 4/20 dijela,
6. P. L. pok. I., D. H., D. H. 57, rođen 13. svibnja 1938. godine, sin ostavitelja…………………………………………..za 4/20 dijela,
7. D. L. pok. I., D. H., D. H. 90, rođen 18. lipnja 1944. godine, sin ostavitelja…………………………………………..za 4/20 dijela,
8. M. A. L. pok. I., D. H., rođena 2. kolovoza 1928. godine, kćerka ostavitelja…………………………………………………………….za 4/20 dijela.
III. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja Odsjek za zemljišne knjige ovog suda izvršit će uknjižbu prava vlasništva ostavinske imovine navedene pod I. na nasljednike i u omjerima navedenim pod II."
Protiv tog rješenja žalili su se P. L. pok. I. i D. L. pok. I., pobijajući isto zbog žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, a podredno, da se naknadno pronađena imovina rasporedi sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru broj O-119/1962 od 21. prosinca 1962.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. L. pok. M. O. suda u Supetru broj O-119/1962. od 2. prosinca 1962., sin ostavitelja P. L. je u prijedlogu od 11. srpnja 2011. predložio raspored naknadno pronađene imovine koja je pripadala ostavitelju.
Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je ostavitelj I. L. pok. M. za života sastavio oporuku kojom je sveukupnu svoju imovinu ostavio sinovima J., Z., P. i D. te kćeri M. (M. A. L.), na jednake dijelove, dok je za kćeri N. Š. i K. B. naveo da su već ranije potpuno namirene u svom nužnom dijelu, a supruzi M. L. da je odredio plodouživanje nad cjelokupnom imovinom,
- da su tijekom ranijeg ostavinskog postupka, oporuku oporučitelja na posredan ili neposredan način priznali svi zakonski i oporučni nasljednici, s tim da se sin ostavitelja Z. L. nije primio nasljedstva, a sin J. L. i kćerka M. A. L. svoje su nasljedne oporučne dijelove ustupili majci M. L. koje je ustupe prihvatila, dok su se sinovi P. L. i D. L. prihvatili nasljedstva koje ih po oporuci i pripada, time da su kćerke ostavitelja K. B. i N. Š. oporuku priznale, a iz ostavine nisu tražile ništa,
- da su prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog sud u Supetru broj O-119/1962 od 21. prosinca 1962. nasljednicima ostavitelja I. L. pok. M. proglašeni njegovi sinovi D. L. i P. L. za po1/4 dijela te supruga M. L. ud. I. za 2/4 dijela, a sve temeljem oporuke te ustupa sina J. L. i kćerke M. A. L.,
- da je prvostupanjski sud, obzirom na protek vremena od smrti ostavitelja I. L. pok. M. (1962.) te susljedne smrti pojedinih zakonskih i oporučnih nasljednika, ponovno utvrdio rodoslovlje ostavitelja prema kojemu je nakon smrti dvojice sinova koji su preminuli u dobi od nekoliko mjeseci, ostavitelj imao sinove Z., P., D. i J., te kćeri K. B., M. A. L. i N. Š.,
- da su zakonski nasljednici prvog nasljednog reda ostavitelja I. L. pok. M. bili u trenutku njegove smrti: supruga M., sinovi Z., P., D. i J. te kćerke K. B., M. A. L. i N. Š., od kojih su danas još u životu sinovi Z., P. i D. te kćerka N. Š., dok sina J. baštine djeca N. L., I. L., M. M. i M. D., a kćerku K. B. da baštine djeca S. B., M. B., S. B., A. T. i D. T., dok iza kćerke M. A. L. koja je preminula neudana i bez potomaka, s oporukom, ostavinski postupak nije proveden,
- da naknadno pronađenu imovinu ostavitelja I. L. pok. M. čine nekretnine upisane u Z.U. 415 i Z.U. 515 k.o. D. H..
Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 253. stavka 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN/03), a obzirom da je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti I. L. pok. M. doneseno prije stupanja na snagu ZN/03 tj. 3. listopada 2003., pravilno smatrao da u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 232. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list" FNRJ broj 20/55, 42/65, 44/65, 47/65, "Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00), prema kojemu ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovno raspravljati ostavinu već će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju.
Međutim, prihvaćajući važeću sudsku praksu, prvostupanjski sud je smatrao da ako je naknadno pronađena imovina znatnije vrijednosti, posebno u odnosu na ranije utvrđenu ostavinsku imovinu, u tom slučaju bez daljnjega da ne može vrijediti pretpostavka da se izjava o odricanju od nasljedstva glede te prvobitne imovine odnosi i na naknadno pronađenu imovinu. Stoga je prvostupanjski sud nastojao utvrditi vrijednost naknadno pronađene imovine u odnosu na imovinu ostavitelja koja je činila ostavinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru broj O-119/1962 od 21. prosinca 1962. Kako u tome nije uspio (P. uprava I. S. nije prvostupanjskom sudu dostavila potrebne podatke, a od suda pozvani na uplatu predujma za troškove procjene po sudskom vještaku P. L. i D. L., predujam nisu uplatili), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je naknadno pronađena imovina neupitno veće vrijednosti od one imovine raspoređene pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, obzirom na broj nekretnina, kao i njihovu površinu, kako to proizlazi iz posjedovnih listova.
Stoga je prvostupanjski sud naknadno pronađenu imovinu rasporedio na ostaviteljeve oporučne nasljednike, sinove Z., D. i P. L., te potomke oporučnog nasljednika J. L. i to N. i I. L., M. M. i M. D. te na u međuvremenu preminulu kćerku i oporučnu nasljednicu M. A. L., sve sukladno ostaviteljevoj oporuci koja je zaprimljena pod brojem Pi-21/62 Općinskog suda u Supetru. Naime, kako se nasljednikom ostavitelja postaje u trenutku njegove smrti, a ne u trenutku donošenja rješenja, te kako je M. A. L. nadživila svog oca I. L. pok. M., te obzirom da je njezin ostavinski postupak obustavljen zbog nedostatka imovine, kao i na postojanje njezine naknadno pronađene oporuke, prvostupanjski sud je rasporedio njezin oporučni dio, a radi čega nasljednici imaju mogućnost da provodu ostavinski postupak iza njezine smrti i radi daljnje raspodjele njezina suvlasničkog udjela.
Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je naknadno pronađenu imovinu ostavitelja I. L. pok. M. rasporedio na način kako je to odlučeno u pobijanom rješenju.
Naime, u odnosu na pozivanje prvostupanjskog suda na sudsku praksu, žalitelji prigovaraju da u tijeku postupka radi rasporeda naknadno pronađene imovine nije utvrđeno je li ta imovina znatnije vrijednosti u odnosu na prije utvrđenu imovinu. Teret dokazivanja ove činjenice da pada na nasljednike koji "to ističu kao spornu činjenicu", a to da ni u kojem slučaju nije P. L. pok. I.. U žalbi žalitelja je, nadalje, navedeno da su pobijanim rješenjem žalitelji ostali uskraćeni u svojim nasljednim pravima, jer su zanemarena prije izvršena ustupanja i odreke ostalih sunasljednika.
U odnosu na ove žalbene navode, za odgovoriti je da je prvostupanjski sud dovoljno argumentirano obrazložio iz kojih je razloga naknadno pronađenu imovinu ocijenio "neupitno veće vrijednosti od imovine raspoređene pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju", pa se žalitelji upućuju na razloge pobijanog rješenja u tom dijelu.
Nadalje, prvostupanjski sud je u nedostatku odgovarajućih odredbi ranije važećeg Zakona o nasljeđivanju, pobijano rješenje donio u skladu sa sudskom praksom, obzirom na pitanje je li se odricanje od nasljedstva odnosi i na naknadno pronađenu imovinu. Izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, koje kao pravilno prihvaća i ovaj žalbeni sud, nalazi uporišta u izričitoj odredbi članka 133. stavka 2. ZN/03 prema kojoj se odricanje od nasljedstva ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu. Daljnje uporište nalazi se i u odredbi članka 234. stavka 1. ZN/03, prema kojoj ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe novina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku.
Prema tome, žalbeni navodi žalitelja nisu doveli u sumnju pravilnost pobijanog rješenja prvostupanjskog suda, pa je temeljem odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) koji se u ostavinskom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 173. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00), odnosno članka 175. stavka 2. ZN/03, pa je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje prvostupanjskog suda. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 9. veljače 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.