Broj: Gž-118/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

                                                                     

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužitelja: 1) S. K. iz P., OIB: …, 2) K. H. iz Z., , OIB: … i 3) D. P. iz Z., , OIB: …, zastupanih po punomoćnicima – odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda D. R. i L. K. iz S., , protiv tuženika I. K. iz S., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetnik iz S., radi poništenja oporuke, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-547/17 od 8. studenog 2017., dana 12. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika I. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-547/17 od 8. studenog 2017.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

             

Odbija se prijedlog tuženika I. K. koji glasi:

             

„ I.  Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, određuje se privremena mjera“

a) - tako da sud nalaže protivnicima osiguranja da daju suglasnost predlagatelju osiguranja da isti obavi radnju registracije automobila marke V. P. reg. oz. S. 163 G., god. proizvodnje 2014., broj šasije WVWZZZ3CZFE025490, a koja radnja je potrebna da bi se sačuvao predmetni automobil,

 

- tako što sud ovlašćuje predlagatelja osiguranja da zadrži automobil marke V. P. reg. oz. S. 163 G., god. proizvodnje 2014., broj šasije WVWZZZ3CZFE025490, koji se kod njega nalazi i na koji je sastavni dio ostavinske mase, sve dok se parnica posl. br. P-547/17 pravomoćno ne završi,

 

- tako što sud ovlašćuje predlagatelja osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi radnju registracije automobila marke V. P. reg. oz. S. 163 G., god. proizvodnje 2014., broj šasije WVWZZZ3CZFE025490

 

b) - tako što sud ovlašćuje predlagatelja osiguranja ili ovlašteno trgovačko društvo Sisak auto d.o.o. Sisak, Strossmayerova 102, da proda automobil marke V. P. reg. oz. S. 163 G., god. proizvodnje 2014., broj šasije WVWZZZ3CZFE025490 i novac dobiven od prodaje automobila položi na račun suda do pravomoćnog okončanja parnice posl. br. P-547/17.

 

II.  Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka posl. br. P-547/17."

 

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tuženik pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjskog rješenja usvoji prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine, podredno da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je pobijano rješenje doneseno uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da sporni automobil nije ostavinska imovina koja je bila predmetom raspolaganja oporučitelja, jer iz pisane oporuke pred svjedocima od 14. lipnja 2015., slijedi: "…svu svoju nepokretnu, kao i pokretnu imovinu ostavlja tuženiku…", pa je nejasno iz čega sud prvog stupnja izvodi zaključak da automobil marke V. P. reg. oznake S. 163 G. u vlasništvu pok. I. D. nije njegova ostavinska imovina. Također je netočno da tuženik u prijedlogu za osiguranje nije označio tražbinu, kao i to da nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine jer je jasno označio da je potrebno donijeti privremenu mjeru radi registracije vozila, što bi posljedično značilo da se spriječi nastanak nenadoknadive štete. Budući da nisu utvrđeni nasljednici iza pok. I. D. i nije riješeno pitanje nasljedstva ostaje problem registracije vozila, jer zakonski nasljednici će odugovlačiti postupak, kao što su odugovlačili ostavinski postupak, jer neosnovano osporavaju oporuku koja je sastavljena sukladno zakonskim propisima. Isto tako, pogrešno sud prvog stupnja u obrazloženju navodi da tuženik može u ostavinskom postupku koristiti institut nasljednog prava budući da je čl. 202. Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13 – dalje ZN) propisano da prije pokretanja ostavinskog postupka i tijekom njega, sve dok postupak ne bude pravomoćno okončan sud će na zahtjev stranke radi osiguranja stvari i prava iz ostavine odrediti privremene mjere predviđene Ovršnim zakonom ako stranka učini vjerojatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. 

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

Iz spisa predmeta slijedi da su tužitelji pokrenuli postupak protiv tuženika radi poništenja oporuke, a da je podneskom od 13. listopada 2017. tuženik predložio određivanje privremene mjere na način da se naloži tužiteljima da mu daju suglasnost da obavi registraciju automobilima V. P. reg. oznake S. 163 G., također da sud prvog stupnja ovlasti tuženika da zadrži navedeni automobil koji je sastavni dio ostavinske mase do okončanja ove parnice te da ovlasti tuženika da sam ili preko treće osobe obavi registraciju vozila ili da ovlasti tuženika ili trgovačko društvo S. A. d.o.o. da proda navedeno vozilo i novac dobivenog prodajom položi na račun suda do okončanja ovog postupka.

 

Odlučujući o prijedlogu tuženika sud prvog stupnja je isti odbio kao neosnovan imajući u vidu odredbu čl. 341. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ)  u svezi čl. 346. st. 1. OZ.

 

Odredbom čl. 341. st. 1. i 2. OZ propisano je da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja ili tijekom sudskog ili upravnog postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena, da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, te kada je to potrebno sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe, dok je čl. 346. st. 1. OZ nadalje propisano da radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako i učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

 

Budući je predmet spora u ovoj pravnoj stvari poništenje pisane oporuke pred svjedocima a nije ostavinska imovina koja je eventualno bila predmetom raspolaganja oporučitelja, sud prvog stupnja smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke za prihvaćanje prijedloga tuženika, jer s obzirom na sadržaj prijedloga privremenom mjerom bi se raspolagalo sa vozilom u korist tuženika, a da isti može sukladno odredbama Ovršnog zakona svoj pravni interes ostvariti u ostavinskom postupku.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan prijedlog tuženika za određivanje privremene mjere budući da iz sadržaja jasno slijedi da istom tuženik predlaže da sud odredi odnosno raspolaže dijelom ostavinske imovine a to je automobil marke V. P. reg. oznake S. 163 G. u korist tuženika na način da tuženik može kao vlasnik vozila isto registrirati ili ga prodati što sadržajno ne predstavlja mjeru osiguranja koja se određuje prema čl. 341. st. 1. i 2. u svezi čl. 346. st. 1. OZ.

 

Kada se privremena mjera predlaže tijekom sudskog postupka tada se ona može odnositi isključivo na osiguranje tražbine koja je predmetom tog sudskog postupka. Ovaj postupak je pokrenut po tužbi tužitelja protiv tuženika radi poništenja oporuke, pa su tužitelji prema tome u ovom postupku vjerovnici i po njihovoj tužbi sud će biti dužan odlučiti o osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženik u ovom postupku ima procesnu poziciju dužnika, dakle, osobe prema kojoj tužitelji ističu svoje potraživanje. Tuženik je svojim podneskom od 13. listopada 2017. podnio zahtjev za određivanje privremene mjere, što bi značilo da je u ovom postupku ujedno i predlagatelj osiguranja.

 

Prema čl. 2. st. 1. toč. 3. OZ predlagatelj osiguranja je osoba koja je pokrenula postupak radi osiguranja neke tražbine, pa je sud donoseći rješenje ovlašten odrediti djelomično ili u cijelosti predloženo osiguranje. Da bi to mogao učiniti predlagatelj osiguranja je dužan u prijedlogu za određivanje privremene mjere osiguranja točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, sredstvo osiguranja kojim će se privremena mjera prisilno ostvariti, te u prijedlogu navesti činjenice na kojima temelji zahtjev za određivanje privremene mjere, te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju.

 

Privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako je učinio vjerojatnim i opasnost da bi bez određene privremene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, odnosno da li je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

 

U konkretnom slučaju postupak u kojem tuženik zahtjeva određivanje privremene mjere kao predlagatelj osiguranja pokrenut je po tužbi tužitelja, zbog čega isti nije ovlašten predložiti određivanje privremene mjere, jer se postupak ne vodi radi ostvarenja njegove tražbine, nego radi ostvarenja tražbine tužitelja.

 

Iz spisa predmeta slijedi da su tužitelji na ostavinskoj raspravi iza pok. I. D. osporili njegovu oporuku te su rješenjem Općinskog suda u Sisku broj O-535/17 od 31. kolovoza 2017. upućeni na pokretanje parnice radi poništenja pisane oporuke pred svjedocima, ostavitelja od 4. rujna 2015.

 

Člankom 212. ZN propisano je da mjere za osiguranje ostavine može ostavinski sud odrediti tijekom cijelog ostavinskog postupka (st. 1.). Ostavinski sud može tijekom ostavinskog postupka mijenjati i ukidati mjere osiguranja ostavine koje je odredio on sam ili neki drugi sud ili tijelo vlasti (st. 2.). Mjere za osiguranje, a i njihove promjene i ukidanje, određuje ostavinski sud na zahtjev  stranke, a i po službenoj dužnosti, dok je čl. 202. istog Zakona propisano da prije pokretanja ostavinskog postupka i tijekom njega, sve dok postupak ne bude pravomoćno okončan, sud će na zahtjev  stranke radi osiguranja stvari i prava iz ostavine odrediti privremene mjere predviđene Ovršnim zakonom, ako stranka učini vjerojatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

 

Stoga pravilno po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik mogao u ostavinskom postupku predložiti određivanje privremene mjere sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama.    

 

Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi rješenje suda prvog stupnja.         

 

U Zadru, 12. veljače 2018.