Broj: Gž Ovr-1831/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika: 1) Grad Z., Z., OIB: …, 2) Grad K., K., OIB: …, zastupan po punomoćniku I. Z., odvjetniku iz K., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika 1) i 2) protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-11668/2015 od 27. rujna 2017., dana 21. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažavaju se žalbe ovršenika 1) Grada Z. i ovršenika 2) Grada K. te se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-11668/2015 od 27. rujna 2017.:

 

a) ukida i vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u dijelu koji se odnosi na ovršenika 1) Grad Z..

 

b) ukida, kao i sve ovršne radnje u dijelu koji se odnosi na ovršenika 2) Grad K. te se u tom dijelu prijedlog za ovrhu od 23. listopada 2015. odbacuje kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem na temelju ovršne isprave - rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-3141/08 od 22. prosinca 2008. radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.477,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 22. prosinca 2008. određena je ovrha i to pljenidbom i prijenosom, po svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod banaka (sve kako je to navedeno u pobijanom rješenju o ovrsi). Istim rješenjem, ovrhovoditelju je određen trošak u iznosu od 725,00 kuna.

 

Protiv navedenog rješenja žale se ovršenici 1) i 2) pobijajući isto, a ne navodeći određeno žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, 89/14), u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ-a), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i odbaci.

 

Žalbe ovršenika 1) i 2) su osnovane.

 

Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., Ovrv-3141/08 od 22. prosinca 2008. (dalje: ovršna isprava), određena je ovrha općenito na imovini ovršenika I. H..

 

Ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu priložio i ovjerenu presliku rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika V. Z. iz Z., broj: O-8322/11, UPP/OS-93/11-8 od 6. travnja 2012. s otisnutom kaluzulom pravomoćnosti i ovršnosti od dana 6. lipnja 2012. Navedenim rješenjem utvrđuje se što sačinjava ostavinsku imovinu pok. I. H. te je razvidno kako su pojedinačno naznačene nekretnine navedene u točci I-1, I-2 i I-3 kao ošasna imovina prešle u vlasništvo Grada K.. Nekretnine navedene u točci I-4, I-5 te pokretnine navedene pod točkama I-6, I-7, I-8 i I-9 citiranog rješenja o nasljeđivanju, konkretno novčani ulozi na tekućem računu kod P. d.d., E.&S. b. d.d., te novčani ulog na računu u P. b. su prešli u vlasništvo Grada Z..

 

Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, a koje je primijeniti na temelju odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud ne nalazi da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena koja od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti propisanih odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a, ali nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, odredbom članka 139. stavka 5. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, dalje: ZN) propisano je da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

 

Kako prvostupanjski sud nije imao u vidu citiranu odredbu, to sadržaj i činjenice iz prijedloga za ovrhu nisu pravilno preispitane.

Naime, odredbom članka 39. stavka 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.

Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-I/2881/2014 od 1. lipnja 2016. ("Narodne novine" broj 55/16) ukinuo odredbu članka 39. stavka 3. OZ te je u obrazloženju naveo da ukidanjem osporenog članka 39. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13. i 93/14.), na sve se ovršne prijedloge na odgovarajući način primjenjuje članak 109. ZPP-a, ako i dok zakonodavac na drugačiji način, sukladan ustavnim zahtjevima, ne uredi pretpostavke za podnošenje ovršnih prijedloga.

Odredbom članka 39. stavka 3. OZ-a, bilo je propisano, kad prijedlog ne sadrži sve podatke iz stavka 1. i 2. sud će ga odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi, osim u ovrsi radi vraćanja zaposlenika na radi ili u službu.

Ukinute odredbe zakona prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok, te se od tog dana neće primjenjivati u postupcima koji nisu pravomoćno dovršeni (članak 55. stavak 2. i članak 58. stavak 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske – "Narodne novine" broj 99/99, 29/02 i 49/02).

 

Kako u predmetnoj odluci Ustavni sud nije odredio drugačiji rok stupanja na snagu iste, to se od dana objave odluke u "Narodnim novinama" tj. od 15. lipnja 2016. odredba članka 39. stavka 3. OZ više ne može primjenjivati, radi čega se prvostupanjski sud u nedostatku sadržaja iz odredbe članka 39. stavka 1.OZ-a upućuje pozvati ovrhovoditelja na ispravak prijedloga uz primjenu odredbe čl. 21. OZ-a i 109. ZPP-a.

 

U odnosu na ovršenika 1) Grad Z., valja reći, kako iz priloženog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je isti nasljednik pojedinačno naznačenih novčanih uloga na računima, pa je po tom pitanju ovrhovoditelj bio u obvezi u pogledu predmeta ovrhe naznačiti upravo navedene račune, sve u smislu odredbe članka 139. stavka 6. ZN-a.

 

Zbog navedenih razloga pobijano je rješenje valjalo ukinuti u odnosu na ovršenika 1) Grad Z. i temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na daljnji postupak, odnosno odlučiti kao pod točkom I.a) izreke.

 

U nastavku postupka, prvostupanjski sud će prije eventualnog donošenja rješenja o ovrsi preispitati usklađenost prijedloga za ovrhu s ovršnim ispravama, te u ovisnosti o navedenom eventualno pozvati ovrhovoditelja na ispravak prijedloga uz primjenu odredbe čl. 21. OZ-a i 109. ZPP-a.

 

Nadalje, ovršenik 2) Grad K., uz žalbu dostavlja presliku rješenja javnog bilježnika V. Z. iz Z., broj: O-8322/11, UPP/OS-93/11-10 od 24. svibnja 2012., a kojim je ispravljeno Rješenje o nasljeđivanju koje je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu te bi se iz istog eventualno moglo utvrditi kako ošasna imovina ostaviteljice nije prešla u vlasništvo Grada K..

 

No, neovisno o dostavljenoj preslici ispravka rješenja o nasljeđivanju, već iz rješenja o nasljeđivanju koje je ovrhovoditelj dostavio u ovjerenoj preslici s otisnutom klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, proizlazi kako ovršenik 2) Grad K. nije preuzeo u vlasništvo novčane uloge po računu, pa u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 139. stavka 5. ZN-a ovrha na računima u odnosu na potonje navedenog ovršenika nije dopuštena.

 

Zaključno, predmet ovrhe radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ošasne ostavine.

 

Iz stanja spisa, ne proizlazi da je na ovršenika 2) Grad K. prešao onaj dio ošasne ostavine koji u konkretnom slučaju predstavlja predmet ovrhe.

 

Sukladno navedenom, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u navedenom dijelu uvažiti žalbu ovršenika 2), te riješiti kao pod točko I.b) izreke.

 

U Splitu, 21. ožujka 2018.