Broj: Rev 550/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz P., koju zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv tuženice C. o. d.d. Podružnica P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3111/12-2 od 28. listopada 2013., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1401/10-43 od 21. lipnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 18. studenoga 2015.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice te se djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3111/12-2 od 28. listopada 2013. u dijelu pod stavkom I izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1401/10-43 od 21. lipnja 2012. u dijelu pod stavkom II i III. izreke kojim je na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć odbijen zahtjev tužiteljice na isplatu zateznih kamata i sudi:

 

1. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos 82.000,00 kn za razdoblje od 19. travnja 2010. do 3. lipnja 2012. prema eskontnoj stopi  Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici zatezne kamate za imovinsku štetu za tuđu pomoć koje teku na iznos:

 

- 2.700,00 kn za mjesec siječanj 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 4.692,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec travanj 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec svibanj 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec lipanj 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec srpanj 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec kolovoz 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 4.692,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec rujan 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec listopad 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec studeni 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec prosinac 2009. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec siječanj 2010. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec veljaču 2010. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec ožujak 2010. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec travanj 2010. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec svibanj 2010. od 9. lipnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec lipanj 2010. od 1. srpnja 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec srpanj 2010. od 1. kolovoza 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec kolovoz 2010. od 1. rujna 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec rujan 2010. od 1. listopada 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec listopad 2010. od 1. studenoga 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec studeni 2010. od 1. prosinca 2010. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec prosinac 2010. od 1. siječnja 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec siječanj 2011. od 1. veljače 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec veljaču 2011. od 1. ožujka 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec ožujak 2011. od 1. travnja 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec travanj 2011. od 1. svibnja 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec svibanj 2011. od 1. lipnja 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec lipanj 2011. od 1. srpnja 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec srpanj 2011. od 1. kolovoza 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec kolovoz 2011. od 1. rujna 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec rujan 2011. od 1. listopada 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec listopada 2011. od 1. studenoga 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec studeni 2011. od 1. prosinca 2011. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec prosinac 2011. od 1. siječnja 2012. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec siječanj 2012. od 1. veljače 2012. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec veljaču 2012. od 1. ožujka 2012. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

- 2.700,00 kn za mjesec ožujak 2012. od 1. travnja 2012. do 12. travnja 2012., a na iznos 1.524,00 kn od 13. travnja 2012. do 3. lipnja 2012.,

sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

 

II. U preostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova revizije, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos 82.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2012. do isplate (st. I izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za iznos 508.000,00 kn na ime neimovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2009. zatim zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos 82.000,00 kn tekuće od 17. prosinca 2009. do 4. lipnja 2012. (st. II izreke), kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose naknade imovinske štete za razdoblje od siječnja i travnja 2009. do ožujka 2012. tekuće od 1. u mjesecu svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 4. lipnja 2012. (st. III. izreke).

 

Pod st. IV. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime tuđe pomoći ukupan iznos 162.624,00 kune sa zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2012. do isplate, dok je pod st. V. izreke odbijen tužbeni zahtjev po tom osnovu za iznos 301.876,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od 1. u mjesecu do isplate.

 

Pod st. VI. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos 5.280,00 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni mjesečni iznos teku od 1. u mjesecu za protekli mjesec, počevši od travnja 2012., pa tako nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, dok je pod st. VII. izreke odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu za iznos 6.720,00 kuna mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod st. VIII. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 19.575,31 kunu.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženice te se u st. I., II., III., IV., V., VII. i VIII. potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P-1401/10-43 od 21. lipnja 2012.

 

Prihvaća se žalba tuženice te se preinačava u st. VI izreke presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P-1401/10-43 od 21. lipnja 2012. te se sudi:

 

Tuženica C. o. d.d. dužna je tužiteljici na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu plaćati mjesečni iznos 4.224,00 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni mjesečni iznos teku od 1. u mjesecu za protekli mjesec počevši od mjeseca travnja 2012. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, pa tako nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

 

U preostalom dijelu do iznosa 5.280,00 kuna tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija.

 

Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 125,00 kuna u roku 8 dana.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu kao nepotreban.“

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i čl. 385.a Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače, na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužiteljice.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Tužiteljica je u reviziji navela da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. u vezi s odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) i čl. 382. st. 2. ZPP. Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u ovom postupku prelazi vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, tj. iznos od 200.000,00 kn, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Naime, revizija na temelju čl. 382. st. 2. ZPP može se podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka i to ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Zbog toga je o reviziji tužiteljice protiv presude odlučivano kao o reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. 

 

              Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom, odnosno rezultatom cjelokupnog postupka. Zbog toga nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe revidentica.

 

              Suprotno revizijskim navodima tužiteljice drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio sve žalbene navode koji su bili odlučni za donošenje presude u ovom postupku pa u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP kao i čl. 8. ZPP koje povrede sadržajno ističe revidentica.

 

              Zbog izloženog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

              U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revidentica dijelom iznesenih navoda prigovara utvrđenom činjeničnom stanju.

 

              Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Zbog izloženog navodi tužiteljice kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Predmet ovog spora je naknada štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice nastalog nakon operacije 17. prosinca 2008., koje je posljedica tjelesnih povreda koje je tužiteljica zadobila kao suputnik u sudaru dva automobila 5. kolovoza 1987.

 

              U ovom stadiju postupka sporna je visina dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć, kao i početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć.

 

Naime, tužiteljica smatra da su sudovi koji su prethodili reviziji pogrešno primijenili odredbe čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje u tekstu ZOO), kada su djelomično odbili njezin tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti glede pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, kao i glede imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica stradala kao suputnik u automobilu u sudaru dva motorna vozila 5. kolovoza 1987.,

 

- da je u navedenoj prometnoj nesreći tužiteljica zadobila teške tjelesne povrede u svezi kojih je vođeno nekoliko parnica,

 

- da je nesporna odgovornost tuženice 80% za posljedice predmetne prometne nezgode,

 

              - da je tužiteljici iz ranijih postupaka dosuđena naknada štete zbog povreda zadobivenih u štetnom događaju, međutim, da je zbog povreda zadobivenih u štetnom događaju, nakon četrnaest operacija, 17. prosinca 2008. tužiteljica obavila još jedan operativni zahvat, kada joj je amputirana desna natkoljenica, nakon čega joj se zbog infekcije bataljka zdravstveno stanje pogoršalo te je 14. srpnja 2010. bila na još jednom operativnom zahvatu u smislu resekcije (dodatnog podrezivanja koštanog bataljka),

 

- da je zbog toga tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta dva tjedna, srednjeg intenziteta dva mjeseca te lake stalne bolove osam mjeseci,

 

- da je uslijed operacije 17. prosinca 2008. kod tužiteljice došlo do retraumatizacije, kao posljedicu čega je pretrpjela strah srednjeg do jakog intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja u trajanju od nekoliko mjeseci po zahvatu,

 

- da je nakon ova dva operativna zahvata i pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice smanjena  životna aktivnost tužiteljice za daljnjih 15% (5% zbog ortopedskih razloga i 10% u vidu psihičkih posljedica), tako da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice sada iznosi 80%, (naime, prije pogoršanja zdravstvenog stanja utvrđeno je da su trajne posljedice zadobivenih povreda smanjile životnu aktivnost tužiteljice za 65%),

 

- da je nakon operativnih zahvata kod tužiteljice došlo do maksimalne naruženosti-unakaženosti zbog amputirane noge i ožiljaka na drugim dijelovima tijela,

 

              - da se tužiteljica uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja izvansudski obratila tuženici zahtjevom za naknadu neimovinske štete,

 

              - da je tuženica isplatila tužiteljici iznos 64.800,00 kn na ime naknade neimovinske štete kao posljedice pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice nakon operacije od 17. prosinca 2008.,

 

              - da uslijed naknadnog pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljica ima stalnu potrebu za tuđom pomoći i njegom koju su joj pružale kćerka i susjeda, time da je tužiteljici za mjesec siječanj i kolovoz 2009. bila potrebna tuđa pomoć po 14 sati dnevno, dok je za ostalo razdoblje tužiteljici utvrđenja tuđa pomoć u trajanju 6-8 sati,

 

              - da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 22,00 kn.

 

              Na temelju navedenih utvrđenja pravilno su sudovi koji su prethodili reviziji odmjerili tužiteljici pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, a uslijed pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja u ukupnom iznosu 183.500,00 kn, te obzirom na doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 20 % za taj omjer umanjili navedeni iznos, kao i za iznos 64.800,00 kn koji je tuženica nesporno isplatila tužiteljici na ime neimovinske štete, te tužiteljici dosudili naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu 82.000 kn, a odbili ostali dio zahtjeva u iznosu 508.000,00 kn.

 

              Naime, i prema stajalištu ovog suda, visinu naknade neimovinske štete sudovi koji su prethodili reviziji su ocijenili u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO te su tužiteljici pravilno dosudili pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriterijima za pretrpljene fizičke boli, za strah, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i za naruženost. Pri tom su imali na umu težinu povreda koje je zadobila tužiteljica, činjenicu da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, da je tužiteljica zbog toga bila na dva dodatna operativna zahvata, neugodnosti koje su bile vezane uz liječenje, jačinu i trajanje fizičkih bolova, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda, kao i jačinu i trajanje straha, stupanj naruženosti, stupanj smanjenja životne aktivnosti za daljnjih 15 %, te starost tužiteljice.

 

Nadalje, tužiteljici je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna u siječnju i kolovozu 2009. u ukupnom trajanju 14 sati dnevno, a u preostalom razdoblju (od travnja 2009. do ožujka 2012.) i ubuduće u trajanju 6-8 sati dnevno, a cijena sata pružanja tuđe pomoći utvrđena je u iznosu 22,00 kn. Stoga su pravilno sudovi koji su prethodili reviziji primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. ZOO kada su, uzimajući u obzir omjer utvrđene odgovornosti tužiteljice od 20% dosudili tužiteljici naknadu za tuđu pomoć i njegu u apsolutnom iznosu 162.624,00 kn (za utuženo razdoblje do ožujka 2012.), te rentu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu 4.224,00 kn počevši od mjeseca travnja 2012. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a odbili ostali dio zahtjeva po tom osnovu.

 

Prema tome, u odnosu na naprijed navedeno nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Pravilno su sudovi koji su prethodili reviziji primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO kada su na dosuđeni iznos imovinske i neimovinske štete dosudili tužiteljici zatezne kamate.

 

              Međutim, osnovano tužiteljica ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za plaćanje zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu u iznosu 82.000,00 kn za razdoblje od 19. travnja 2010. do 3. lipnja 2012., kao i na dosuđenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu za svaki mjesečni iznos (za utuženo razdoblje do ožujka 2012.) tekuću od podnošenja tužbe, a potom i povišenja tužbenog zahtjeva po tom osnovu, do 3. lipnja 2012.

 

              Naime, odlučujući o tijeku zateznih kamata za dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu, sud prvog stupnja je propustio cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

U ovom postupku nije sporno da se tužiteljica 19. travnja 2010. obratila tuženici u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete prije podnošenja tužbe, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu valjalo obvezati tuženicu i na plaćanje zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje od 19. travnja 2010. do 3. lipnja 2012.

 

Nije sporno niti da je tužiteljica 9. lipnja 2010. u tužbi podnijela zahtjev za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koji je povisila 13. travnja 2012., slijedom čega joj na dosuđenu naknadu za tuđu pomoć za utuženo razdoblje pripadaju zatezne kamate na mjesečne iznose tekuće od dana podnošenja tužbe do povišenja zahtjeva (za iznos 2.700,00 kn), te nakon povišenja zahtjeva pa do donošenja prvostupanjske presude (za iznos 4.692,00 kn, odnosno 1.524,00 kn, kao razliku do dosuđenog iznosa na ime tuđe pomoći).

             

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude (st. I i II izreke).

 

              Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška revizije, s obzirom da je tužiteljica u revizijskoj fazi postupka uspjela samo glede sporednog potraživanja (stavak III izreke).              

 

Zagreb, 18. studenoga 2015.