Broj: Rev 1681/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća u pravnoj stvari ovrhovoditeljice B. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R. odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R., L. & p. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-5779/11-2 od 16. travnja 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-455/11 od 1. travnja 2011. ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici održanoj 1. prosinca 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-5779/11-2 od 16. travnja 2013. te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              O troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-455/11 od 1. travnja 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhoviditeljice u iznosu 21.552,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. veljače 2004. do isplate, te nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 28. rujna 2009. u iznosu 9.624,78 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenje do isplate, određena je ovrha pljenidbom i prijenosnom novčane tražbine radi naplate.

 

              Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-5779/11-2 od 16. travnja 2013. u st. I. izreke uvažena je žalba ovršenika, ukinuto je rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda te je odbačen prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice od 24. siječnja 2011. Pod st. II. izreke naloženo je ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku trošak sastava žalbe u iznosu 615,00 kn, dok je pod st. III. izreke odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu 922,50 kn.

 

              Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju pozivajući se pri tome na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačenje drugostupanjskog rješenja na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi, uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.

 

              Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

 

              U reviziji ovrhovoditeljica postavlja slijedeće pitanje:

 

              - da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?

 

              Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se poziva na odluke istog Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012., Gžovr-1429/11-3 od 29. ožujka 2011 i Gžovr-4470/11 od 1. ožujka 2011., iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na koji bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st.1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju i protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u toč. 1., navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjedinici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

              Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koja je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koje se na to pitanje odnose.

 

              Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

              Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja predlagatelja na dopunu ili ispravak.

 

              U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate troška parničnog postupka dosuđenog ovrhovoditeljici u iznosu 3.813,00 kn te dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 28. rujna 2009. u iznosu 9.624,78 kn dok je cjelokupno glavno potraživanje i dio zateznih kamata dospjelih do 28. rujna 2009. nepodmireno sukladno čemu je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

              Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pritom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju sa izrekom priložene ovršne isprave budući da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onoga kako je ovrhovoditeljici dosuđen ovršnom ispravom.

 

              Ocjena ovog suda je da izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

              Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je, primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem). Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtijeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu sa čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

              U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka – u konkretnom slučaju uključujući i nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti i njihov tijek.

 

              Polazeći dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, sa obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onoga koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u svezi sa čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 1. prosinca 2015.