Broj: Gž-3837/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Željke Rožić Kaleb, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., O., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u V., protiv tuženika T. osiguranje d.d., Z., …, OIB …, Podružnica O., …, kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz O. društva M. & L. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4426/12-29 od 19. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 8. ožujka 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4426/12-29 od 19. veljače 2015. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

 

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4426/12-29 od 19. veljače 2015. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 397.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2010. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 58.612,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

 

U točki III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.305,28 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

 

Protiv navedene presude pod točkom III. izreke žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st.1 toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25713 i 28/13 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, uz naknadu troška sastava ove žalbe.

 

Protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25713 i 28/13 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženika, ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj poriče žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Žalbe tužitelja i tuženika su neosnovane.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete zbog oštećenja i uništenja usjeva i plodova lubenica nastalih uslijed osiguranog slučaja – štete od tuče, temeljem polica osiguranja broj 070007000120 i 070007000122, koje su stranke sklopile 29. travnja 2010.

 

U odnosu na žalbu tuženika

 

S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

              U tijeku prvostupanjskog postupka sud je pravilno utvrdio:

              - da je tužitelj osigurao usjeve i plodove lubenica na području katastarske općine P. od opasnosti tuče, požara i groma, temeljem polica osiguranja broj 070007000120 i 070007000122 od 29. travnja 2010. (list 5 i 6 spisa),

              - da se osigurani slučaj dogodio 18. lipnja 2010., što je vidljivo iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda (dalje: DHMZ) od 22. ožujka 2013. (list 132-138), u kojoj se navodi da se po vremenima snimljenih radarskih slika može zaključiti da je tuča pala na području P. oko 17 sati i 30 minuta,

              - da je dan nakon štetnog događaja na teren izašla L. B., zaposlenica Savjetodavne službe, javne ustanove za savjetodavnu djelatnost u poljoprivredi te tužitelju dala savjete kako postupiti,

              - da je nakon štetnog događaja tužitelj odmah obavijestio svog agenta osiguranja te je kod tuženika formirana prijava štete od 19. lipnja 2010.,

              - da je procjenitelj tuženika S. I. izašao na teren tek 7. srpnja 2010.,

              - da su procjene vršene 7. srpnja 2010, 20. i 22. srpnja 2010. te konačna procjena 30. kolovoza 2010.,

              - da je tužitelj 25. kolovoza 2010. pred Općinskim sudom u Vinkovcima pokrenuo postupak osiguranja dokaza, u kojem postupku za određeno uredovanje uz sudjelovanja vještaka za dan 3. rujna 2010., ali je tužitelj taj prijedlog povukao podneskom od 3. rujna 2010. jer je dobio potvrdu tuženika o konačnoj procjeni štete,

              - iz zapisnika o procjeni štete od 30. kolovoza 2010. (list 108-109 spisa) i potvrde od 30 kolovoza 2010. (o izvršenoj procjeni štete od rizika tuče nastalog dana 18. lipnja 2010.) vidljivo da je na 1,5 ha rane lubenice osigurane po polici broj 070007000122 došlo do 100% oštećenja usjeva koja količina ima vrijednost 225.000,00 kn, a smanjena za 15% odšteta iznosi 191.250,00 kn, da je po istoj polici na 1,5 ha rane lubenice došlo do 35% oštećenja pa visina štete iznosi 78.750,00 kn bez primjene umanjenja, dok je po polici broj 070007000120 na 1,5 ha kasne lubenice došlo do 100% oštećenja usjeva, koja količina ima vrijednost 150.000,00 kn, a smanjena za 15% odšteta iznosi 127.500,00 kn, tako da ukupna odšteta iznosi upravo utuženih 397.500,00 kn,

- da je tuženik nakon izrade konačne procjene dao izraditi kontrolne procjene te je tako pribavljeno mišljenje dr.sc. B. B. od 27. rujna 2010., koji u svom mišljenju pregledom fotografija utvrđuje da nije moguće utvrditi postojanje oštećenja od tuče,

- tuženik je također pribavio nalaz i mišljenje M. F. B. od 25. listopada 2010, koja je uvidom u dokumente zaključila da se ne može utvrditi postojanje nastalih oštećenja od tuče te sadržajno ponavlja mišljenje dr. B. o mogućim uzrocima – nedostatku hranjiva, zadržavanju vode te šteti od nametnika.

 

              Tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, tuženik nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

 

              Nadalje, sud prvog stupnja u obrazloženju presude navodi kako je način procjene štete reguliran čl. 8. Općih uvjeta za osiguranja usjeva i plodova (list 54-56 spisa, dalje: Opći uvjeti). Nakon prijema prijave o osiguranom slučaju, osiguratelj mora pristupiti utvrđivanju i procjeni štete (čl. 8. st. 1.); procjena može biti prethodna, konačna i kontrolna (st. 2); kod konačne procjene se utvrđuje količina uroda kada ne bi bilo osiguranog slučaja i količina preostalog uroda (st. 3.). Prema st. 4. istog članka osiguravatelj može svaku procjenu, osim kod procjene vještaka - ponoviti (kontrolna procjena) i zahtijevati njezin ispravak. Prema st. 6. istog članka ako osiguranik nije suglasan s procjenom može podnijeti pisani prigovor u roku od tri dana od kad mu je priopćen rezultat procjene. Ako to ne učini, procjena se smatra konačnom. U st. 7. određeno je da svaka ugovorna strana ima prvo zahtijevati da visinu štete procjene vještaci, pri čemu svaka strana imenuje po jednog vještaka između osoba koje sa strankama nisu u radnom odnosu, koji vještaci će prije početka vještačenja imenovati treću osobu – vještaka koji će dati mišljenje samo u slučaju kada su nalazi prve dvojice vještaka različiti. Svaka stranka snosi troškove vještačenja vještaka kojeg je imenovala, a za trećeg vještaka svaka stranka plaća polovicu troškova. Procjena obavljena vještačenjem je konačna i obvezujuća za obje strane.

Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja ispravno zaključuje da time što Opći uvjeti u čl. 8. st. 6. stavljaju strogi rok tužitelju (tri dana do procjene) za podnošenje prigovora na procjenu, dok u odnosu na tuženika ne sadrže odredbu o roku za provođenje kontrolne procjene dovode do povrede načela ravnopravnosti i drugih načela obveznog prava sadržanih u odredbama čl. 4., 5., 6., 319. i 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

 

Također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da konačna procjena mora stvarati obvezujući učinak i za tuženika, a kontrolna procjena je moguća samo u skladu s čl. 8. st. 4. i st. 7. Općih uvjeta, pri čemu je nužno poštovati načela ravnopravnosti i suradnje.

 

Dakle, u situaciji kada jedna ugovorna strana zahtijeva da visinu štete procjene vještaci, o tome je dužna obavijestiti drugu, odnosno pozvati je da sudjeluje u procesu imenovanja vještaka, a što tuženik u konkretnom slučaju nesporno nije učinio.

 

Na žalbene navode tuženika kako je tužitelj odrasla i poslovno sposobna osoba kojoj su bili poznati Uvjeti osiguranja te njezina prava i obveze iz tih Uvjeta, pa tuženik ne može kontrolirati propuste svojih osiguranika u ostvarivanju njihovih prava koja su im jasno stipulirana u odredbama ugovora o osiguranju, valja odgovoriti da su neprimjereni i neodlučni. Tužitelj nije bio u obvezi istraživati je li tuženik zadovoljan ili nije (vlastitom) procjenom koju je izvršio njegov višegodišnji procjenitelj te da li tuženik samoinicijativno angažira vještake za izradu drugih procjena, neprimjenjujući pritom ugovornu odredbu koju je sam unaprijed formulirano i o kojoj se prije potpisivanja ugovora nije pregovaralo.

 

I sam tuženik u žalbenim navodima potvrđuje opisani zaključak prvostupanjskog suda da je čl. 8. st. 4. Općih uvjeta predviđena mogućnost da se procjena ponovi i ispravi putem vještačenja, što i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda znači isključivo u skladu s čl. 8. st. 7. Općih uvjeta. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 10. st. 7. toč. 2. Općih uvjeta kojom je određeno ako osiguranik i osiguravatelj ne dođu do sporazuma u pogledu opravdanosti ili visine zahtjeva, procjenu vrše vještaci, a postupak oko procjene visine štete vještačenjem je upravo predviđen čl. 8. st. 7. Općih uvjeta.

 

No, u konkretnom slučaju tuženik je nakon završenih izviđanja sačinio zapisnik od procjeni štete od 30. kolovoza 2010. u kojem je utvrđena količina uroda kada ne bi bilo osiguranog slučaja, pa se u skladu s odredbom čl. 8. st. 3. Općih uvjeta radi o konačnoj procjeni, nakon čega je sukladno odredbi čl. 10. st. 8. Općih uvjeta za tuženika nastupila obveza isplate štete.

 

U odnosu na žalbene navode kako prvostupanjski sud evidentno odbija poštovati volju ugovornih strana prilikom sklapanja ugovora, valja reći da je volja ugovornih strana da tužitelj plati premiju, a da tuženik nakon nastanka osiguranog slučaja izvrši procjenu štete i isplati naknadu štete, odnosno da se procjena obavi vještačenjem na način ugovoren odredbom čl. 8. st. 7. Općih uvjeta. Sud prvog stupnja je prilikom donošenja pobijane presude pravilno primijenio mjerodavne odredbe Općih uvjeta kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Opširni žalbeni navodi u kojima se tuženik poziva na nalaze i mišljenje vještaka dr.sc. B. B., dr. sc. M. F. B. i procjenitelja tuženika A. C., koji nisu izvršili izviđaje štete neposrednim opažanjem nakon nastanka osiguranog slučaja, a koje je jednostrano angažirao tuženik, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 254. st. 1. ZPP u svezi s čl. 71. toč. 7. ZPP kada je prihvatio tužiteljev zahtjev za izuzeće vještaka dr.sc. B. B., zbog sumnje u njegovu nepristranost, budući da taj vještak u prethodnom izvansudskom postupku bio angažiran od strane tuženika te je dao nalaz i mišljenje na temelju kojeg je tuženik otklonio odštetni zahtjev.

 

Na žalbene navode kojima tuženik osporava visinu dosuđenog iznosa naknade štete, valja odgovoriti da je iznos naknade štete je sud prvog stupnja utvrdio na osnovi konačne procjene izvršene po ovlaštenom djelatniku tuženika-procjenitelju S. I., koju sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz, temeljem kojeg je tužitelj dokazao visinu utužene tražbine.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP), tako i po visini (čl. 155. ZPP i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", br. 142/12, 103/14 i 118/14).

 

Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I. i II. izreke.

 

U odnosu na žalbu tuženika

 

Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio visinu parničnih troškova, primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14 i 118/14) te dosudio tuženiku naknadu troškova u iznosu od 3.305,28 kn.

 

Naime, tužiteljev neuspjeh od 12% u prvom dijelu spora ne predstavlja neuspjeh u razmjerno neznatnom dijelu pa nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 3. ZPP kako to žalitelj ističe.

 

              Stoga je i žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom III. izreke.

 

              Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

 

Kako ni tužitelj niti tuženik nisu uspjeli u žalbenom postupku, temeljem odredbe 166. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove presude, s time da tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

 

U Zagrebu 8. ožujka 2016.