Broj: Ps-112/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja S. T. rođ. L. iz Ž., , OIB:… zastupana po punomoćniku I. J., odvjetnici u S. protiv tuženika M. L. iz S., , OIB:…, zastupana po punomoćniku N. M. S., odvjetnici u O. M. S.&p. d.o.o. iz S., radi predaje ključa stana, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene dana 26. siječnja 2016.godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude dana 10. ožujka 2016.godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              1 Dužna je tužena u roku od petnaest (15) dana predati tužiteljici ključ ulaznih vrata stana smještenog u zgradi sagrađenoj na čest. zem.855/5 ZU 8229 KO S., anagrafske oznake i to stana na II (drugom) katu, položenog jugoistočno, označenog brojem 12, netto površine 61 m2, koji se sastoji od tri (3) sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, ostave, hodnika i balkona.

             

                 2 Dužna je tužena u roku od petnaest (15) dana naknaditi tužiteljici parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

 

                II Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn.

 

Obrazloženje

 

              U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena dana 12. lipnja 2015.godine tužitelj navodi da su stranke suvlasnice stana smještenog u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 855/5 ZU 8229 KO S., anagrafske oznake, i to stana na II (drugom)katu, položenog jugoistočno, označenog brojem 12, netto površine 61 m2, koji se sastoji od tri (3) sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, ostave, hodnika i balkona, svaka za ½ dijela cjeline. Tužiteljica je kao suvlasnica predmetnog stana uknjižena pod osobni imenom B. S., jer je u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu  prava vlasništva bila udana za B. S., čije prezime je uzela. Dana 31. siječnja 2008.godine stranke su sklopile Ugovor o osnivanju prava plodouživanja i prava stanovanja, kojim je tužiteljica bez protunaknade u korist tužene osnovala doživotno pravo plodouživanja i pravo stanovanja na svojoj idealnoj ½ predmetnog stana. Ugovor je istog dana ovjeren u potpisu tužiteljice kod javnog bilježnika T. K.-M. pod brojem ovjere:OV-924/08.

 

              Tužena je promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, a primjerak ključa odbija predati tužiteljici. Tužiteljica drži da kao suvlasnica predmetnog stana za ½ dijela, kao i posredna posjednica istog, za ½ dijela (što jasno proizlazi iz članka 10. stavak 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) ima pravo na ključ ulaznih vrata predmetnog stana. Kako joj tužena odbija predati ključ, tužiteljica se 11. svibnja 2015.g. obratila tuženoj sa zahtjevom da joj ključ predmetnog stana preda u roku od osam (8) dana od dana zaprimanja tog zahtjeva.Tužena se na zahtjev tužiteljice očitovala dopisom svoje punomoćnice od 19. svibnja 2015.g. Odbila je predati ključ, uvjerena kako je tužiteljica zaboravila na sklopljeni Ugovor o osnivanju prava plodouživanja i prava stanovanja od 31. siječnja 2008.g. Zbog toga je tužiteljica novim dopisom od 23. svibnja 2015.g. detaljnije obrazložila zbog čega zahtjeva predaju ključa predmetnog stana. Istim dopisom dala je tuženoj dodatni rok od osam (8) dana za predaju ključa.Na taj dopis punomoćnica tužene se očitovala da nema isto stajalište o pravu tužiteljice na ključ predmetnog stana.Tužiteljica je uvjerena da su sve činjenice iznesene u ovoj tužbi neprijeporne, slijedom čega sud u konkretnom slučaju treba donijeti odluku o pravnom pitanju-ima li tužiteljica, kao suvlasnica predmetnog stana za ½ dijela i kao posredna posjedica istog za ½ dijela (unatoč sklopljenom ugovoru o osnivanju doživotnog prava plodouživanja u korist svoje majke-ovdje tužene) pravo na ključ predmetnog stana.

 

              U odgovoru na tužbu tužena poriče navode tužbe, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže da isti bude odbijen.Tužena ne spori navode iz tužbe prema kojima su tužiteljica i tužena suvlasnice za po ½ stana smještenog u zgradi na čest. zem.855/5, ZU 8229, poduložak 8, KO S., anagrafske oznake i to stana na II (drugom)katu, položenog jugoistočno, označenog brojem 12 i obojenog žutom bojom, površine 61 m2, koji se sastoji od tri (3) sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, ostave, hodnika i balkona (dalje:Nekretnina) te da su iste dana 31.siječnja 2008.godine sklopile Ugovor o osnivanju prava plodouživanja i pravo stanovanja, (dalje:"Ugovor") ovjeren dana 31.siječnja 2008.godine od strane javnog bilježnika u S., T. K.-M. pod posl. br.OV-924/08, a kojim je tužiteljica u korist tužene, svoje majke, osnovala doživotno pravo plodouživanja i pravo stanovanja na svoju ½ idealnog dijela Nekretnine.

 

              Međutim, unatoč gore navedenom tužiteljica potpuno neutemeljeno osporava prava koja tužena ima kao nositelj prava plodouživanja Nekretnine zahtijevajući predaju ključa stana,a time i suposjed istog.Naime, osnivajući u korist tužene doživotno pravo plodouživanja i stanovanja kao osobne terete na svom suvlasničkom dijelu Nekretnine tužiteljica više nema pravo tražiti Nekretninu u suposjed niti ometati tuženu u ostvarivanju knjižnih prava.

 

              Odredba čl.163 Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima ( Narodne Novinebr.91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,143/12,152/14, dalje:"ZV") izričito propisuje da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari odnosno pravo na posjed (kao što je npr.pravo plodouživanja, najma, posudbe itd.).

 

              Takav posjed koji ima valjani pravni temelj je sukladno čl.18. ZV-a zakonit posjed, a ovdje je taj pravni temelj upravo Ugovor opisan u toč.2.Dopisom od 23. svibnja 2015.godine koji prileži tužbi tužiteljica ističe kako ne potražuje predaju Nekretnine u faktični posjed te kako nema namjeru koristiti svoj dio stana na kojem je uknjižena kao suvlasnica premda istodobno zahtijeva predaju ključa ulaznih vrata Nekretnine iz čega proizlazi upravo suprotna namjera tužiteljice.Budući da je tužiteljica predmetnim dopisom iskazala kako niti nema namjeru živjeti i trajno boraviti u nekretnini potpuno je neshvatljivo svako daljnje postupanje tužiteljice usmjereno prema dugotrajnom i skupom sudskom postupku kojeg se odlučila pokrenuti protiv vlastite majke.

 

              Prilikom korespondencije stranaka koja je prethodila tužbi tužiteljica je imala potrebu istaknuti razlog zbog kojeg je baš sada od tužene putem punomoćnika zatražila predaju ključa Nekretnine.Radi se navodno o usmenom dogovoru o sklapanju Ugovora o doživotnom uzdržavanju tužene s tužiteljicom za ½ idealnog dijela Nekretnine u vlasništvu tužene do čije realizacije nije došlo.Negativne emocije koje je taj čin probudio kod tužiteljice samo upućuju na to da tužiteljica više pozornosti i brige posvećuje Nekretnini i bojazni kome će ona i kada pripasti u vlasništvo nego o samoj majci za koju bi sukladno navedenom bilo sasvim logično da ostatak života provede u stanu kojem je živjela i odgojila tužiteljicu, kćer jedinicu.

 

              Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao ZK izvadak za utuženu nekretninu, Izvatka iz matice rođenih Ureda državne uprave u priložene dopise, Ugovor o osnivanju plodouživanja i prava stanovanja, te je pregledana ostala pisana dokumentacija koja prileži u spisu.

 

              Tužbeni zahtjev nje osnovan.

 

              Predmet postupka je predaja ključa ulaznih vrata stana pobliže opisanog u izreci. Među strankama nije prijeporno da su stranke dana 31. siječnja 2008 g. zaključile Ugovor o osnivanju prava plodouživanja i prava stanovanja glede predmetnog  stana koji je ovjeren kod javnog bilježnika T. K. – M. posl. br. OV -924/08.

 

              U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi pripada li tužitelju pravo da vlasničkom tužbom traži pravo na predaju posjed istog, ima li tužena pravnog osnova za korištenje predmetnog stana, odnosno je li ista suvlasnica za 1/2  dijela istog, kao što tvrdi. Naime, pravom vlasničkom ili reivindikacijskom tužbom vlasnik-neposjednik(tužitelj) od posjednika- nevlasnika (tuženika) zahtjeva predaju u posjed predmeta na koje ima pravo vlasništva. Podiže se zbog toga što je vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar, stoga predmet spora nije utvrđenje prava vlasništva, već povrat predmeta vlasništva u posjed tužitelja. Prema čl.161 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(NN91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09 i 143/12) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ne preda svoj posjed te stvari. Odredbom st.2. Istog članka propisano je vlasnikovo pravo iz stavka 1 ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo otuđeno.

 

              Pregledom Ugovora od dana 31. siječnja 2008 g. utvrđeno je čl.1 da su stranke zemljišno-knjižne suvlasnice posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zem. 855/5 ZU 8229 KO S. i baš jednog stana na II (drugom)katu, položenog jugoistočno, označenog brojem 12 i obojenog žutom bojom, u netto površini od 61 m2, koji se sastoji od tri (3) sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, ostavom, hodnikom i balkonom i to svaka za po ½ dijela;da je T. S. kćerka L. M.. Čl 2 Ovim ugovorom, prva ugovorna strana bez protunaknade osniva, u korist druge ugovorne strane doživotno pravo plodouživanja i pravo stanovanja na svojoj idealnoj ½ nekretnine pobliže opisane u čl.1., što druga ugovorna strana sa zahvalnošću bez protunaknade prima u svoju korist. Čl 3 Prva ugovorna strana ovlašćuje drugu ugovornu stranu, da na temelju ovog Ugovora, može odmah po potpisu ovog Ugovora u zemljišnim knjigama ili drugim javnim očevidnicima zatražiti i postići uknjižbu doživotnog prava plodouživanja i prava stanovanja na svoje ime na ½ dijela nekretnine i članka 1 i 2 ovog Ugovora koja je upisana na ime prve ugovorne strane.Čl.4.Prva ugovorna strana jamči da je suvlasnik predmetne nekretnine te da ista nije opterećena nikakvim uknjiženim li neuknjiženim pravima ili teretima Čl.5.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je druga ugovorna strana već stupila u neposredni i samostalni posjed nekretnine čl.1 i 2 ovog Ugovora. Ugovorne strane su suglasne da druga ugovorna strana snosi troškove ovjere potpisa na ovom Ugovoru, troškove osnovanog-prava doživotnog ploduživanja i prava stanovanja u zemljišnim knjigama ili drugim javnim očevidnicima na ime druge ugovorne strane, kao i sve ostale troškove i poreze u svezi sklapanja ovog Ugovora.

 

              Odredbom čl.162 st.1.ZV-a propisano je da bi postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

 

              Dakle, iz prednje citiranih odredaba proizlazi da bi u parnici povodom vindikacijske tužbe tužitelj bio dužan dokazati:1/ svoje pravo vlasništva na stvari, 2/da se stvar koju traži nalazi u  posjedu tuženika, i identitet stvari. Nadalje, u reivindikacijskoj tužbi položaj ima osoba koja posjeduje tužitelju stvar, bez obzira radi li se o samostalnom ili nesamostalnom posjedniku ili pomoćniku u posjedovanju.

 

              Tužitelj čije je vlasništvo na nekretninama upisano u zemljišnu knjigu ne mora dokazivati pravni temelj stjecanja, jer se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje zemljišta, a zemljišne knjige, zemljišno knjižni izvadci i slično uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava čl.8.st.1 i 2. Zakona o zemljišnim knjigama, pa je dovoljno da tužitelj dokazna sredstva ograniči na zk izvadak ili predloži uvid u zemljišnu knjigu. U konkretnom slučaju, među strankama nije sporno da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim knjigama za 1/2 dijela. Također, nije sporno niti da je tužena u posjedu predmetnog stana u cijelosti temeljem Ugovora.

 

        Odredbom čl.46 st.2. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeva koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obvezno pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

              Odredbom čl.41.st.3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11) propisano je kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine.

 

              Odredbom čl.64.st.2. ZOO-a propisano je kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svojim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

 

              Prema odredbi čl.10 st.3.ZV osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin je posjednik.(st.1) Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem punomoćnika u posredovanju neposredni je posjednik.(st2.) Kad netko star posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašteni li obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik. St.3 Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično.(st 4) S posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti, glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe u posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.(st.5) Kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

 

              Prema odredbi čl.163 ZV propisuje da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stari odnosno pravo na posjed. Kako tužena ima valjani pravni temelj sukladno čl.18. ZV zakoniti posjed temeljem Ugovora o osnivanju prava plodouživanja i prava stanovanja od 31. siječnja 2008 godine   odnosno jače pravo na posjed zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.1 ZPP-a pa je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu od 26. siječnja 2016.g. po 50 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV-e iznosi 1.250,00 kn koliko je tuženoj dosuđeno.

 

U Splitu, 10. ožujka 2016.godine