Broj: Gž R-677/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

             

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Karmen Strmoli-Jelavić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Lidije Bošnjaković, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I-tužitelja R. A. iz Z., …, OIB: …, II-tužitelja N. B. iz G., …, OIB: …, III-tužitelja R. G. iz Z., …, OIB: …, IV-tužitelja D. K. iz Z., …, OIB: …, V-tužitelja V. L. iz B., …, OIB: …, VI-tužitelja T. M. iz Z., …, OIB: …, VII-tužitelja D. P. iz K., …, OIB: …, VIII-tužitelja J. R. iz Z., …, OIB: …, IX-tužitelja I. R. iz Z., …, OIB: …, X-tužitelja S. V. iz O., …, …, OIB: …, XI-tužitelja J. J. iz Z., …, OIB: …, XII-tužitelja G. K. iz Z., OIB: …, XIII-tužitelja D. Č. iz Z., …, OIB: …, XIV-tužitelja M. P. iz Z., …, OIB: … i XV-tužitelja D. T. iz Z1., …, OIB: …, svi zastupani po punomoćniku T. L., odvjetniku u O. društvu M.-L.-B.-T. u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama I, II, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII i XIII-tužitelja te tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12462/13-6 od 24. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 26. travnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12462/13-6 od 24. ožujka 2014. u toč. I izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se navedena presuda u toč. II izreke u odnosu na I-tužitelja za iznos od 3.149,90 kn, II-tužitelja za iznos od 7.741,54 kn, IV-tužitelja iznos 6.384,48 kn, V-tužitelja iznos od 4.381,84 kn, VI-tužitelja iznos od 5.636,95 kn, VII-tužitelja iznos od 6.480,66 kn, VIII-tužitelja u iznosu od 293,49 kn, IX-tužitelja iznos od 8.197,48 kn, X-tužitelja iznos od 4.267,48 kn, XI-tužitelja iznos od 5.423,68  kn, XII-tužitelja iznos od 487,08 kn i XIII-tužitelja za iznos od 3.111,73 kn, u toč. III izreke, kao i u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              O troškovima nastalim povodom žalbi stranaka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima na ime razlike bruto plaće po osnovi dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad noću u drugoj smjeni, subotom, nedjeljom i blagdanima i to I-tužitelju iznos od 11.365,17 kn, II-tužitelju iznos od 10.225,86 kn, IV-tužitelju iznos od 7.082,85 kn, V-tužitelju iznos od 8.328,79 kn, VI-tužitelju iznos od 9.485,11 kn, VII-tužitelju iznos od 9.171,84 kn, VIII-tužitelju u iznosu od 6.946,13 kn, IX-tužitelju iznos od 8.294,18 kn, X-tužitelju iznos od 6.374,42 kn, XI-tužitelju iznos od 4.270,21 kn, XII-tužitelju iznos od 6.727,78 kn, XIII-tužitelju iznos od 7.753,90 kn, XIV-tužitelju iznos od 25.434,84 kn i XV-tužitelju iznos od 17.509,77 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. I), odbijeni su zahtjevi tužitelja i to I-tužitelja iznos od 3.711,41 kn, II-tužitelja iznos od 9.975,70 kn, III-tužitelja iznos od 6.824,55 kn, IV-tužitelja iznos od 11.715,20 kn, V-tužitelja iznos od 4.999,74 kn, VI-tužitelja iznos od 6.868,38 kn, VII-tužitelja iznos od 12.225,16 kn, VIII-tužitelja u iznosu od 945,85 kn, IX-tužitelja iznos od 10.347,68 kn, X-tužitelja iznos od 4.802,87 kn, XI-tužitelja iznos od 6.015,31  kn, XII-tužitelja iznos od 1.085,02 kn, XIII-tužitelja iznos od 9.273,81 kn, XIV-tužitelja iznos od 1.610,17 kn i XV-tužitelja iznos od 1.719,19 kn, sve sa pripadajućom kamatom (toč. II), te je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 7.656,25 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci (toč. III).

 

              Protiv navedene presude u toč. I i III izreke, kao i u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, žalbu je podnio tuženik zbog svih  zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1- 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili isti ukine.

 

              Protiv navedene presude u toč. II izreke u odnosu na I-tužitelja za iznos od 3.149,90 kn, II-tužitelja za iznos od 7.741,54 kn, IV-tužitelja iznos od 6.384,48 kn, V-tužitelja iznos od 4.381,84 kn, VI-tužitelja iznos od 5.636,95 kn, VII-tužitelja iznos od 6.480,66 kn, VIII-tužitelja u iznosu od 293,49 kn, IX-tužitelja iznos od 8.197,48 kn, X-tužitelja iznos od 4.267,48 kn, XI-tužitelja iznos od 5.423,68 kn, XII-tužitelja iznos od 487,08 kn i XIII-tužitelja za iznos od 3.111,73 kn, žalbu su podnijeli I, II, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII i XIII-tužitelji zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1 i 3 ZPP-a, s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači uz naknadu troška žalbe.

 

Žalba I, II, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII i XIII-tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana (glede odluke o parničnom trošku).

 

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na toč. I izreke i postupak koji joj je u tom dijelu prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354 st.2 ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč.11 ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, jer pobijana presuda u tom dijelu sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja-djelatnih vojnih osoba, za isplatu razlike bruto plaće, odnosno dodataka na plaću, za razdoblje od  srpnja 2006. do srpnja 2009. po osnovu prekovremenog rada odrađenog na stražama, dežurstvima i terenima, odnosno rada u smjenama, noćnom radu, radu subotom i nedjeljom, državnim blagdanima i praznicima.

 

Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s odredbom čl. 8 ZPP-a, te je na temelju tako provedene ocjene dokaza, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i to: da su tužitelji djelatne vojne osobe, da su zaposleni kod Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane djelatnici EVH/28 ETH iz L., da su u spornom razdoblju radili prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama, da se dežurstvo ima smatrati prekovremenim radom djelatne vojne osobe, da tuženik nije dokazao da bi organizirao preraspodjelu radnog vremena, te da bi dežurstvo bilo određeno kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, a niti da bi tužitelji koristili slobodne dane na ime prekovremenog rada, da je Službovnikom oružanih snaga RH iz 1992. i 1993. (stavljenim izvan snage Pravilnikom o službi u Oružanim snagama od 22. srpnja 2009.) propisano da dežurstvo traje 24 sata, a ne 16 sati dnevno kako tvrdi tuženik, te da u spornom razdoblju nije bio na snazi Pravilnik o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 91/09), da je razliku između odrađenih i plaćenih sati u spornom razdoblju izračunala sama tužena i o tome dostavila u spis podatke te su tužitelji prema njenom izračunu postavili konačni tužbeni zahtjev.

 

Prvostupanjski je sud u bitnome navedene rezultate dokazivanja cijenio u smislu odredbe čl. 10 st. 4, čl. 97 st. 1, 5, 6 i 7 Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 - dalje: ZSOS), te čl. 14 ZSOS, a u svezi s čl. 39 st. 1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 92/04 - dalje: KU/04) odnosno čl. 44 istog ("Narodne novine" broj: 93/08, dalje: KU/08), kao i sa čl. 38 i čl. 92 Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 38/95, 54/95, 17/01, 82/0, 114/03, 123/03, 30/04, 137/04) na način da je naložio tuženoj ispunjenje predmetne tražbine sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao u toč. I izreke.

 

Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09) stupio je na snagu 1. listopada 2009., dakle nije bio na snazi u spornom razdoblju.

 

Također, prema odredbi čl. 170 st. 4 ZSOS iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom, koji u spornom razdoblju nije donesen.

 

U žalbenoj fazi postupka za tuženika je i dalje sporno da li je djelatna vojna osoba obavezna prekovremeni rad obavljati i tijekom dežurstva ili sličnih dužnosti u zapovjedništvu, postrojbi ili ustanovi, pa da se stoga ne bi primjenjivala vremenska ograničenja propisana općim propisima, odnosno da li tužitelji ostvaruju povećanu plaću za prekovremeni rad. Tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na toč. I izreke pobijane presude, u bitnome, ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, te iste nije potrebno posebno ponavljati u ovoj odluci, već se žalitelj upućuje na razloge prvostupanjske presude.

 

Ovaj sud u cijelosti prihvaća, u odnosu na toč. I izreke pobijane presude, činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja i po njemu primijenjeno materijalno pravo pa se na temelju odredbe čl. 375 st. 5 ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja poziva na razloge prvostupanjske presude, a žalitelj se upućuje na te razloge.

 

Stoga je u tom dijelu (toč. I izreke pobijane presude), temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Prvostupanjski je sud , po prigovoru tuženika, odbio I-XV-tužitelje, sa iznosima navedenim u toč. II izreke, zbog nastupa zastare potraživanja, pozivom na odredbe čl. 186a ZPP-a i čl. 238 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 25/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), te je kao zastarjela odbio sva potraživanja koja su dospjela na naplatu prije 12. travnja 2008.

 

Osnovano, međutim, prigovaraju u svojoj žalbi I, II, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII i XIII-tužitelji, da je prvostupanjski sud obračunao samo trogodišnji zastarni rok iz ZR-a, dok, iako se pozvao na odredbu čl. 186a ZPP-a, kojom je propisan tromjesečni zastoj zastare u slučaju obraćanja državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora (tužitelji A., B., G., K., L., M., P., R., R1. i V. dana 29. srpnja 2009. podnijeli su zahtjev za mirno rješenje spora, a tužitelji J. i K1. dana 29. listopada 2009. odnosno 23. listopada 2009.), istu odredbu, kao i odredbu čl. 238 st. 2 ZOO-a, koja se odnosi na zastoj zastarijevanja, propustio je uračunati u tijek zastare.

 

Stoga je u tom dijelu (toč. II izreke pobijane presude) prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, jer obrazloženje pobijane presude u tom dijelu ne opravdava izreku, te se presuda ne može ispitati.

 

Ovaj sud, međutim, nije mogao u navedenom dijelu preinačiti pobijanu presudu, jer je svaki od I, II, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII i XIII-tužitelja odbijen sa ukupnim zahtjevom, a ne pojedinačno navedenim iznosima za određena vremenska razdoblja, niti su navedena razdoblja kada pojedini iznosi dospijevaju i od kada teku kamate, a navedeni tužitelji se žale samo na dio zahtjeva sa kojim su odbijeni.

 

Radi navedenog temeljem odredbe čl. 369 st. 1 ZPP-a trebalo je pobijani dio presude u toč. II izreke ukinuti, a ukinuta je i odluka o parničnom trošku (toč. III izreke), koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

 

U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno ocijeniti tuženikov prigovor zastare (dijela) potraživanja I, II, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII i XIII-tužitelja, imajući u vidu naprijed navedenog, raspraviti će i ostale žalbene prigovore tužitelja ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka, te će glede odluke o parničnom trošku raspraviti i sve prigovore tuženika, i potom donijeti novu, zakonitu odluku.

 

U Zagrebu 26. travnja 2016.