Broj: Povrv-628/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Ivanki Šaravanja, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, OIB-…, zastupan po punomoćniku T. Z, odvjetniku iz O., protiv tuženika I. K. OIB… iz S. B, radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave dana 18. ožujka 2016.g. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. J., odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti tuženika, dana 26. travnja 2016.g.

p r e s u d i o   j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. A. Č. iz S. B., poslovni broj Ovrv-5430/14 od 16. srpnja 2014.g. koji glasi:

„Nalaže se tuženiku I. K. iz S. B. da tužitelju HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, plati iznos od 623,76 kn (slovima: šestodvadesettrikune isedamdesetšestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5%-tnih poena za razdoblje od 18. listopada 2013.g. do 31. srpnja 2015.g, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3%-tna poena za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. do isplate, na iznose kako slijede:

- 155,94 kn od 18. listopada 2013.g. do isplate,

- 155,94 kn od 19. studenog 2013.g. do isplate,

- 155,94 kn od 18. prosinca 2013.g. do isplate,

- 155,94 kn od 18. siječnja 2014.g. do isplate, te troškove ovrhe u iznosu od 401,38 kn, sve to u roku od 8 dana.“

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. A. Č. iz S. B. poslovni broj Ovrv-5430/14 od 16. srpnja 2014.g. u dijelu koji se odnosi na kamatu u iznosu od 2,09 kn i troškove ovrhe u iznosu od 556,25 kn, te se tužitelj HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, odbija s tim dijelom zahtjeva.

III Nalaže se tuženiku I. K. da tužitelju HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj je prethodno podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, protiv tuženika radi duga u iznosu od 625,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na utužene iznose po računima, od dospijeća svakog iznosa do isplate, kako je to pobliže opisano u prijedlogu, temeljem kojeg je javni bilježnik R. A. Č. iz S. B., donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod brojem Ovrv-5430/14 od 16. srpnja 2014.g. Povodom prigovora tužene, sud je rješenjem broj Povrv-628/14-2 od 02. rujna 2015.g. stavio izvan snage citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Podneskom od 01. ožujka 2016.g. tužitelj je naveo da je tuženik potpisao Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa za Max ADSL T Com Internet uslugu i Zahtjev za ADSL uslugu s razdobljem obveznog trajanja ugovora od 24 mjeseca, do 20. listopada 2010.g. Tužitelj je Zahtjev prihvatio, pa se smatra da je Ugovor sklopljen. Tužitelj je nakon proteka obveznog trajanja Ugovora nastavio koristiti i plaćati tužiteljeve usluge, sve do utuženih računa, pa se smatra da su tužitelj i tuženik nakon proteka obveznog razdoblja trajanja ugovornog odnosa sklopili ugovorni odnos na neodređeno vrijeme, koji odnos je tuženik mogao otkazati u svako doba putem pisane obavijesti tužitelju, sukladno članku 19 stavak 3 Općih uvjeta u svezi s člankom 212 Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15 dalje: ZOO). Prema članku 19 stavak 4 Općih uvjeta je propisano da pravne posljedice otkaza pretplatničkog ugovora iz stavak 3 tog članka nastupaju s danom kada je TCom primio pisanu obavijest pretplatnika o otkazu, odnosno s danom kojeg je odredio sam pretplatnik u obavijesti. Tuženik ničim nije dokazao da je otkazao predmetni pretplatnički ugovorni odnos, za ovo je teret dokaza na tuženiku, prema odredbi članka 219 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP). Tuženik u prigovoru ni ne navodi s kojim danom je otkazao ugovorni odnos. Tuženik također nije prigovorio ni na visinu primljenih računa.

Tuženik u prigovoru navodi da je rješenje o ovrsi neosnovano u cijelosti, da prigovara osnovi i visini duga, te da je trajno isključio uslugu, a da tužitelj unatoč tome šalje fakture za usluge. Protivi se zahtjevu u cijelosti.  

Ovaj postupak se vodi po pravilima ZPP-a koja se odnose na postupke u sporovima male vrijednosti, na što su parnične stranke upozorene u pozivima za ročište. 

U provedenom dokaznom postupku u Izvod iz poslovnih knjiga od 10. srpnja 2014.g, račune (listovi 12 - 15 spisa), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa za MAX ADSL T-Com uslugu i Zahtjev za ADSL uslugu.  

Sud nije saslušao tuženika kao stranku u svrhu dokazivanja jer se tuženik nije odazvao na poziv suda koji je osobno primio 02. ožujka 2016.g. Izostanak nije opravdao.

              Uvidom u Zahtjev za zasnivanje/izmjene u pretplatničkom odnosu za MAX ADSL T-Com Internet uslugu i Zahtjev za ADSL uslugu je utvrđeno da je tuženik podnio zahtjev tužitelju za navedene usluge s trajanjem pretplate od 24 mjeseca, upisan je broj telefona tuženika … Tuženik u prigovoru nije naveo da nije sklopio Ugovor s tužiteljem o pretplatničkom odnosu. Tuženik u prigovoru navodi da je trajno isključio uslugu tužitelja, međutim, uz prigovor nije dostavio dokaz s kojim danom je to učinio, niti je naveo da će dostaviti takav dokaz. Za ove navode je teret dokaza na tuženiku sukladno odredbi članka 219 ZPP-a, pa je tuženik u postupku trebao dokazati da je raskinuo pretplatnički odnos s tužiteljem i s kojim danom. Budući da tuženik to nije dokazao proizlazi da je tuženik bio s tužiteljem u pretplatničkom odnosu u spornom razdoblju od rujna 2013.g. do prosinca 2013.g.

Iz Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja je utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju ukupan iznos od 623,76 kn i to 155,94 kn po računu broj … za rujan 2013.g, koji dospijeva na naplatu 17. listopada 2013.g, iznos od 155,94 kn po računu broj … za listopad 2013.g, koji dospijeva na naplatu 18. studenog 2013.g. iznos od 155,94 kn po računu broj … za studeni 2013.g, koji dospijeva na naplatu 17. prosinca 2012.g. i 155,94 kn po računu broj … koji dospijeva na naplatu 17. siječnja 2014.g. Računi su izdani za tuženikov broj … To je utvrđeno i uvidom u priložene račune sa Specifikacijom (listovi 12-15 spisa). Imajući u vidu utvrđene činjenice proizlazi da je tuženik bio pretplatnik tužitelja u utuženom razdoblju. Nije sporno da tuženik nije platio ni dio duga, tuženik to ne osporava jer smatra da nije dužan platiti tužitelju dug. Budući da iz navedenih dokaza - Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos, da dug nije platio do danas, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da nije bio korisnik tužiteljevih usluga u utuženom razdoblju. Iz navedenih dokaza proizlazi da je tuženik dužan tužitelju po gore navedenim računima dug u ukupnom iznosu od 623,76 kn, pa je sud za taj iznos održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. A. Č. iz S. B. i obvezao tuženika na plaćanje duga u navedenom iznosu. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata koja teče od dospijeća svakog iznosa, po računu do isplate. Datum dospijeća je utvrđen uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga i priložene račune. Zakonska zatezna kamata je određena prema odredbi članka 29 ZOO-a. 

Po ocjeni suda opravdani su troškovi ovrhe u iznosu od 401,38 kn. Troškovi ovrhe se sastoje od troška sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 250,00 kn obračunato prema Tbr. 11 točka 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i 103/14, dalje: Tarifa) PDV-a u iznosu od 62,50 kn, javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 75,00 kn i trošak javnobilježničke dostave s PDV-om u iznosu od 13,88 kn. Stoga je sud u tom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Iz gore navedenih razloga je odlučeno kao u točki I izreke presude.

Tužitelju nije dosuđena kamata u iznosu od 2,09 kn jer je tužitelju priznata zakonska zatezna kamata na glavnicu od 155,94 kn po računu za listopad 2013.g. od dospijeća tog računa (19. studeni 2013.g.) do isplate, pa se tužitelju ne može dva puta priznati zakonska zatezna kamata za isto razdoblje. Stoga je sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. A. Č. iz S. B. za navedeni iznos i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom za kamatu u iznosu od 2,09 kn.

Neosnovan je zahtjev na naknadu troškova ovrhe u iznosu od 556,25 kn. Po ocjeni suda tužitelj nema pravo na naknadu materijalnog troška u iznosu od 40,00 kn, jer nije dokazao od čega se sastoji materijalni trošak, nema pravo na naknadu troška pribave klauzule i potvrde ovršnost, sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi sudionicima u provođenju ovrhe, te PDV na navedene troškove, jer ti troškovi nisu nastali u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je tuženik izjavio prigovor na rješenje o ovrsi. Budući da tužitelj nije imao ovaj trošak isti ga ne može naplatiti od tuženika. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

Prema odredbi članka 154 stavak 1 ZPP-a tužitelju su dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn. Troškovi se sastoje od troška jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku obračunato po Tbr. 7 točka 8 Tarife u iznosu od 500,00 kn, PDV-a u iznosu od 125,00 kn i pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn. Tužitelju nije priznat materijalni trošak u visini od 50,00 kn jer nije dokazao na čega se isti odnosi. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 625,85 kn, odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarife, te popisu troškova uloženom u spis. 

              Iz gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 26. travnja 2016.g.