Broj: Gž-4449/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. D. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Đ. T. iz Z., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5983/12-25 od 22. prosinca 2014., dana 24. svibnja  2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja Z. P. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5983/12-25 od 22. prosinca 2014.             

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim glasi:

 

„Tuženik D. D., iz Z., … dužan je tužitelju Z. P., iz Z., …, isplatiti iznos od 42.408,47 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2012. do isplate, te mu nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana.“

 

Protiv navedene presude žali se tužitelj.

 

Tužitelj se žali protiv presude iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba tužitelja je neosnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kojim od tuženika potražuje plaćanje iznosa od 42.408,47 kn na temelju stjecanja bez osnove (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), koji iznos je naplaćen u ovršnom postupku poslovni broj Ovrpl-3961/11 od strane tužitelja na račun tuženika, a koja isplata je uslijedila 28. veljače 2012.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

Protivno žalbenim navodima pobijana odluka nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire žalba, jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koje sud smatra odlučnim za presuđenje nisu u protivnosti s utvrđenim činjeničnim stanjem. U obrazloženju pobijane odluke sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio, te kako ih je ocijenio, analizirajući pritom iskaze svjedoka a posebno je naveo koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

 

Sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja, a iz obrazloženja odluke proizlazi da je uvidom u spis poslovni broj Ovrpl-3961/11 utvrđeno da je ovrhovoditelj B. G., zastupan po punomoćniku D. D., ovdje tuženiku podnio ovršni prijedlog protiv ovršenika Z. P., ovdje tužitelja, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja suda prvog stupnja poslovni broj P-13071/06 od 18. lipnja 2010., kojim je naloženo ovršeniku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 35.245,65 kn, da je dana 11. listopada doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3961/11, kojim je određena predložena ovrha,

da je u žalbi protiv navedenog rješenja ovršenik istaknuo da je ovrhovoditelj preminuo dana 28. ožujka 2011. pa je rješenjem Ovrpl-3961/11 od 14. veljače 2012. usvojena žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi od 11. listopada 2011, rješenje o ovrsi je ukinuto, te su ukinute sve provedene ovršne radnje i odbačen ovršni prijedlog. Nadalje, sud prvog stupnja, analizirajući iskaze stranaka i ostale provedene dokaze utvrđuje da tuženik u trenutku podnošenje ovršnog prijedloga nije imao saznanja da je ovrhovoditelj B. G. umro, nego ga je s tom informacijom upoznao upravo tuženik, nakon donošenja rješenja o ovrsi, a nakon čega je to saznao i od zakonske nasljednice B. G., njegove sestre Đ. T., kao i da je tuženik na temelju punomoći koja mu je bila izdana od strane B. G. tijekom trajanja parničnog postupka bio ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu i od protivne strane primiti dosuđene troškove u skladu s odredom čl. 95. ZPP-a. Također je sud prvog stupnja na temelju iskaza tuženika, a što potvrđuje i umješač Đ. T. da tuženik iznos naplaćen u ovrsi nije zadržao za sebe već ga je proslijedio zakonskoj nasljednici tuženika.

 

Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja zaključuje da tuženik u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga na temelju kojega je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3961/11 od 11. listopada 2011., koje je kasnije ukinuto nije znao da je ovrhovoditelja B. G. umro, da prijedlog za ovrhu nije podnio u svije ime već u ime i za račun stranke koju je do tada zastupao, što znači da su tuženik i B. G. imali sklopljen ugovor o nalogu, da tuženik nakon podnošenja ovršnog prijedloga do saznanja za smrt svoje stranke nije poduzimao nikakve procesne radnje, a nakon što mu je isplaćen iznos, prije ukidanja rješenje o ovrsi, isti je iznos isplatio univerzalnoj slijednici B. G. pa u konkretnom slučaju dio imovine tužitelja nije prešao u imovinu tuženika, nego u imovinu zakonske nasljednice pok. B. G., slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 1111. ZOO-a.

 

Kako je između pok. B. G. i tuženika sklopljen ugovor o nalogu na koji se imaju primijeniti odredba čl. 781. st. 3. i 4. ZOO-a, prema kojoj nalog prestaje smrću nalogodavca samo ako je tako ugovoreno ili ako se nalogoprimac primio naloga s obzirom na svoje osobne odnose s nalogodavcem u kojem slučaju je nalogoprimac dužan nastaviti povjerene mu poslove, ako bi inače nastupila šteta za nasljednike dok oni budu mogli sami preuzeti brigu o njima, to sud prvog stupnja nalazi da je tuženik postupio u skladu s navedenom odredbom jer je tužitelju odbio vratiti naplaćeni iznos vodeći se interesom nasljednika kojem je naplaćeni iznos i prenesen, a što je sve nasljednik nalogodavca u konkretnom slučaju i odobrio.

 

Tužitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke u pogledu postojanja ugovora o nalogu sklopljenog između tuženika i pok. B. G., smatrajući da je punomoć koja je izdana tuženiku za zastupanje prestala smrću pok. B. G. (čl. 101. st. 1. ZPP-a), kao i da tvrdnjom da su sredstva s računa tužitelja doznačena na račun tuženika dana 28. veljače 2012., dakle da je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika, pri čemu je neodlučno što je tuženik ta sredstva eventualno prenio na drugu osobu.

 

Ovaj sud u cijelosti prihvaća naprijed navedeno činjenično utvrđenje jer je sud prvog stupnja, po ocjeni ovoga suda, bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, utvrdio na način određen odredbom čl. 8. ZPP-a, a za koje je u obrazloženu pobijane presude dao jasne i uvjerljive razloge to se suprotni žalbeni navodi tužitelja ne mogu prihvatiti.

            Naime, sud prvog stupnja dao je valjane razloge za utvrđenje da je između tuženika i pok. B. G. sklopljen ugovor o nalogu u smislu odredbe čl. 781. st. 3. i 4. ZOO-a, koji ugovor nije prestao važiti smrću pok. B. G., kao i da je u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz suglasnih iskaza tuženika i umješača Đ. T. iznos naplaćen na temelju rješenja o ovrsi isplatio umješaču, kao nasljednici pok. B. G., dakle da dio imovine tužitelja nije prešao u imovinu tuženika, a na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je zahtjev tužitelja odbio jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1111. ZOO-a, radi čega se, s obzirom na nepotrebno ponavljanje, tužitelja upućuje na razloge iznesen u obrazloženju pobijane presude (čl. 375. st. 5. ZPP-a).

 

          I odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita, kao po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini dosuđenog troška (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Slijedom iznesenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u svezi čl. 375. st. 5. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Tužitelju nije dosuđeni trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

U Zagrebu 24. svibnja 2016.