Broj: Gž-6567/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz G., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-9243/08-52 od 19. lipnja 2015., dana 7. lipnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-9243/08-52 od 19. lipnja 2015. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              O troškovima nastalim povodom žalbi odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 31.000,00 kn i iznos od 2.590,00 USD u kunskoj protuvrijednosti, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 24.470,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci (toč. I), na ime troškova tuđe pomoći i njege platiti mu iznos od 2.240,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 15.000,00 kn, sa zateznim kamatama, na ime neimovinske štete (toč. III).

 

              Protiv navedene presude u toč. III izreke, žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1- 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude ukine, uz naknadu troška žalbe.

 

              Protiv navedene presude u toč. I i II izreke, žalbu je podnijela tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1- 3 ZPP-a, s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude ukine ili preinači, uz naknadu troška žalbe.

 

              U svom odgovoru na žalbu tužitelj je porekao žalbene navode i predložio da se tuženca sa žalbom odbije kao neosnovanom.

 

Žalbe su osnovane.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog pretrpljene povrede-bolesti na radu, kada je, prema navodima tužbe dana 14. kolovoza 2005. u mjestu G. u podnožju H. u P., kao vojni promatrač UN-a i djelatnik MORH-a, pri povratku sa planine zateturao se i srušio, osjetivši jaku bol u vratu i glavi, dok je u proljeće 2006. došlo do naglog pogoršanja bolesti, te mu je dijagnosticirano teško oštećenje centra za ravnotežu na lijevoj strani, oštećenje mozga kroz oštećenje krvnih žila mozga na lijevoj strani te trajni gubitak sluha do 60 dB na lijevoj strani, a sve kao posljedice barotraume koja je zahvatila predio glave i vrata uslijed velikih i naglih promjena nadmorskih visina, pa kako se nakon dugotrajnog liječenja stanje nije značajno popravilo, dana 29. veljače 2008. otpušten je iz djelatne vojne službe, te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu.

 

Prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 33.240,00 kn, pozivom na odredbe čl. 19 st. 2, čl. 1100 st. 1 i 2 i čl. 1095 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01– dalje: ZOO), dok odbija dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.000,00 kn (naruženost). 

 

U odnosu na žalbu tuženice:

 

Prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ista se ne može ispitati.

 

Naime, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženica odgovorna tužitelju za nastalu štetu, međutim, osnovano prigovara tuženica da sud u obrazloženju pobijane presude uopće ne navodi pravnu osnovu odgovornosti Ministarstva obrane Republike Hrvatske za predmetnu štetu.

 

Nadalje, tuženica u žalbi ustraje kod prigovora kojeg je isticala i tijekom postupka, naime, da je odredbom čl. 21 Zakona o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, civilne zaštite, te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu ("Narodne novine" broj: 33/02), propisano da u slučajevima ozljeda, ranjavanja ili smrti za vrijeme sudjelovanja u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, primjenjuju propisi o naknadi štete međunarodne organizacije pod čijim se pokroviteljstvom provodi mirovna operacija ili druga aktivnost u inozemstvu, da je tužitelj upućen u mirovnu misiju UN-a u Republiku I. i I. R. P., u svojstvu vojnog promatrača, dakle mirovna misija je bila organizirana pod pokroviteljstvom UN-a, pod izravnim operativnim zapovjedništvom jedinica UN-a, te stoga navedena međunarodna organizacija snosi odgovornost za organizaciju i provođenje konkretnih djelatnosti u okviru misije.

 

Tužitelj i sam navodi kako je šteta posljedica događaja u mirovnoj misiji za koje odgovornost snosi UN, te da se nezgoda dogodila zbog određenih proceduralnih pogrešaka samog UN-a, te je nesporno da je službeni odštetni zahtjev predan UN-u u kolovozu 2006. od strane Stalne misije Republike Hrvatske pri UN-u, te je isti prihvaćen, slijedom čega je tužitelju naknađena šteta u iznosu od 2.000,00 US dolara.

 

Od kakvog je i da li je utjecaja naprijed navedeno na ishod ovog postupka u pobijanoj presudi nisu dani nikakovi razlozi.

 

Također, izostali su razlozi o tome da li je sam tužitelj doprinio vlastitoj šteti, pa ovaj sud ne može ispitati žalbene navode tuženice iznijete u pravcu da tužitelj, unatoč svom zdravstvenom stanju, nije zatražio povrat iz mirovne misije, već da se je, iako svjestan vlastitih zdravstvenih problema, zalagao za produljenje sudjelovanja u mirovnoj misiji.

 

Prvostupanjski sud na temelju toga što su se stranke usuglasile da je terenska dnevnica iznosila 35,00 USD po danu u misiji, dosuđuje tužitelju cjelokupno zatraženi iznos od 2.590,00 USD u kunskoj protuvrijednosti, bez obrazloženja glede osnovanosti i visine tog dijela zahtjeva, iako je tuženica istaknula prigovor kako je u čl. 7 Ugovora o sudjelovanju u mirovnoj misiji UN-a propisano kako za vrijeme sudjelovanja u misiji djelatnik ostvaruje pravo na terensku dnevnicu u neto iznosu od 35,00 USD po danu provedenom u misiji, dakle, ostvaruje pravo na dnevnicu samo za one dane koje je stvarno proveo u misiji, dok je tužitelju za vrijeme bolovanja, osim naknade plaće u 100%-om iznosu od osnovice, u dva navrata isplaćena i jednokratna novčana pomoć.

 

Stoga niti u tom dijelu, budući su izostali razlozi o naprijed navedenim odlučnim činjenicama, ovaj sud ne može ispitati pobijanu presudu.

 

              U odnosu na žalbu tužitelja:

 

Prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja u iznosu od 15.000,00 kn s osnova naruženosti, uz obrazloženje da liječnici vještaci u svom nalazu i mišljenju i nadopuni istih nisu utvrdili da na strani tužitelja postoji naruženje, a punomoćnik tužitelja glede te kvalifikatorne okolnosti nije postavio jasan zahtjev, naime radi li se o jakom, srednjem ili lakom stupnju naruženosti, pa sud smatra neosnovanim taj dio tužbenog zahtjeva.

 

Takav zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti ovaj sud.

 

Ovo iz razloga, jer je jedan element koji pomaže pri utvrđivanju pravične novčane naknade za duševne boli zbog naruženosti mišljenje vještaka, a drugi element je ovlaštenje suda da na osnovi svoga životnog iskustva i znanja i sam ocijeni stupanj duševnih boli koje tužitelj trpi kao posljedicu (eventualne) naruženosti.

 

Na ročištu održanom dana 8. lipnja 2015. tužitelj je predložio provesti dopunu medicinskog vještačenja radi utvrđenja stupnja naruženosti kod tužitelja, koji dokazni prijedlog je sud odbio, bez da je za isto dao potrebne razloge,  dakle, niti je sud vještacima povjerio zadatak da utvrde stupanj naruženosti tužitelja, a niti je sam sud isto utvrđivao.

 

Stoga je u tom dijelu činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno te se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

 

              Radi svega naprijed navedenog, temeljem odredbe čl. 369 st. 1 i čl. 370 ZPP-a odlučeno je kao u izreci, a u svezi s tim ukinuta je i odluka o parničnom trošku u pobijanom dijelu, time da će se o troškovima nastalim povodom žalbi odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166 st. 4 ZPP-a).

 

U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu naprijed navedenog, navesti će temeljem kojih propisa je odlučio o odgovornosti tuženika za naknadu štete u ovom postupku, obzirom na to da tužitelj navodi da je njegova bolest opisana kao ozljeda na radu, upotpuniti će činjenično stanje kako je gore navedeno, raspraviti će sve žalbene prigovore stranaka ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka i potom donijeti novu zakonitu odluku.

 

U Zagrebu 7. lipnja 2016.