Broj: P-8816/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru , po sucu Divni Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: D. M. , O.: iz O. G., T. B. 11, zastupan po punomoćniku G. D. odvj. u T., protiv tuženika: R. D. ,O…iz O. G., J. M. 7, zastupan po pun. D. K. odvj. u T., nakon zaključene glavne rasprave dana 27 travnja 2016.g. a objavljene na ročištu dana 09 lipnja 2016.g.

p r e s u d i o   j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 12.000,00 € protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB – a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem razdoblju za pet postotnih poena.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu od 17.087,50 kuna.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je sa tuženikom tijekom 2008.g. vodio pregovore o kupnji nekretnine te je tužitelj tuženiku s osnova pregovora za navedenu kupnju nekretnine isplatio iznos od 7.000 eura protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a do dana isplate, međutim do realizacije predmetne kupnje nikada nije došlo. U prosincu 2008.g. tuženik je tražio od tužitelja da mu pozajmi iznos od 5.000 eura protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate a što je tužitelj i učinio. Tuženik je u više navrata obećao da će vratiti dužan iznos a kako je prošlo već nekoliko godina a tuženik unatoč obećanju nije ni do danas vratio dužan iznos ustao je ovom tužbom.

Tuženik u odgovoru na tužbu od 26.08.2011.g. protivio se navodima iz tužbe jer tužitelj tuženiku nije nikada ništa posuđivao ali je istina da je tužitelj tuženiku u dva navrata dao navedeni iznos ali kao kaparu za zemljište koje  je trebao kupiti od tuženikove supruge, te s toga predlaže da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i istog osudi  na snašanje parničnog troška.

U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u predugovor o prodaji nekretnina od 22. travanja 2008.g., saslušao svjedoke I. R. pok. M., P. K. sina J., pregledao ugovore o kreditu broj …. sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine solemiziran od strane Javnog bilježnika P. Ž. broj Ov… i ugovor o kreditu broj …. sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine T. 17.04.2009.g. a solemiziran od strane Javnog bilježnika P. Ž. broj OV-…  te saslušao tužitelja i tuženika kao stranke.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 12.000 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate a koji se temelji na tvrdnjama da je tužitelj u namjeri da kupi dio nekretnine označene kao čest.zem. 426 k.o. O. vodio s tuženikom pregovore o kupnji te mu isplatio iznos od 7.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti , a kako do realizacije kupnje nije došlo to mu je tuženik dužan vratiti primljeni iznos te da je u prosincu 2008.g. tužitelj predao tuženiku na zajam iznos od 5.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti a koji zajam nije vratio u dogovoreno vrijeme.

Tuženik je tijekom postupka protivljenje tužbi temeljio na tvrdnji da među strankama nije nikada bio sklopljen ugovor o zajmu a iznos od 12.000 eura da je tužitelj predao kao kaparu za kupnju navedene nekretnine koja je vlasništvo njegove supruge pri čemu je do raskida ugovora došlo krivnjom tužitelja čime da je tužitelj izgubio pravo na povrat kapare.

Pregledom tog predugovora o prodaji nekretnina u T. 22. travnja 2008.g. utvrđeno je da je između R. P. ž. D. iz O. G. , J. M. 7 kao prodavateljice sa jedne strane i D. M. iz O. G., T. bok 11 a, a u kojem u točci I istog je utvrđeno da bi upravo R. P. ž. D. bila suvlasnica čest.zem. 426 za 1/3 dijela, te da će se stvarna površina realnog dijela koji joj pripada na toj nekretnini od cca 614 m2 koji dio će nakon izmjere dobiti točnu površinu i novi katastarski broj a nakon ishođenja pravomoćne lokacijske dozvole, dok je točci II se stranke obvezale da najkasnije do 01 kolovoza 2008.g. zaključiti glavni ugovor kojim će prodavateljica prodati a kupac kupiti dio čest.zem. 426 k.o. O. čija će se točna površina utvrditi izmjerom po kupoprodajnoj cijeni u protuvrijednosti od 95.000 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, te da nakon zaključenja ovog predugovora kupac se obvezuje prodavateljice isplatiti dio cijene u iznosu kuna u protuvrijednosti od 7.000 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a koji primitak potvrđuje prodavateljica potpisom na ovom predugovoru dok je ostatak kupoprodajne cijene u iznosu kuna u protuvrijednosti od 88.000 eura kupac se obvezuje prodavateljima isplatiti putem ovlaštene bankarske organizacije temeljem zaključenog glavnog ugovora o kupoprodaji, a točkom III se obvezuje prodavateljica do zaključenja glavnog ugovora  do prodaji tj. do 01 kolovoza 2008.g. kupcu predati9 vlasnički list za zabilježbom prijavnog lista o parcelaciji dijela čest.zem. 426 u pod čestice koje će u parcelaciji dobiti novu katastarsku oznaku a sve temeljem pravomoćne lokacijske dozvole s upozorenjem da ukoliko prodavateljica ne ispoštuje obvezu iz prethodnog stavka čl. II do utvrđenog roka ili drugog razloga odustane od zaključenja glavnog ugovora kupcu se vraća dvostruka kapara a ukoliko kupac do isteka roka ne isplati prodavateljici kupoprodajnu cijenu iz čl. II ovog predugovora pa glavni ugovor ne bude zbog tog razloga zaključen do utvrđenog roka kupac gubi kaparu, dok je u točci IV uređena daljnja prava i obveze ugovornih stranaka a odnosi se na klauzulu intabuladni i uvođenje u posjed nakon što se isplati  preostali dio kupoprodajne cijene od 88.000 eura protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate a putem kredita ovlaštene bankarske organizacije, dok je točkom IV regulirano da stranke prihvaćaju prava i obveze iz ovog predugovora te u znak suglasnosti s istim istog i potpisuju, a koji ugovor nije potpisan od strane ni prodavateljice ni kupca a što je nesporno među strankama.

Međutim, pregledom tog ugovora posebno točke I istog ugovora je utvrđeno da se kao ugovorna stranka tj. kao prodavatelj navodi tuženikova suprug P. R. kao vlasnica predmetne nekretnine a nigdje tuženik odnosno tuženik nije naveden ni kao ugovorna strana prodavatelj a niti u bilo kojeg drugom svojstvu. S obzirom na nespornu činjenicu da taj ugovor nitko od stranaka nije potpisao da je vlasnik i prodavatelj upravo supruga tuženika to se onda ne može govoriti o tuženiku kao ugovornoj strani koja nije ispunila preuzete ugovorne obveze već se ovaj predugovor na koji se stranke pozivaju smatra kao da nije ni sklopljen. U  takvoj situaciji iznos od 7.000 eura koji je tužitelj dao tuženiku ne može smatrati niti kaparom već taj iznos koji je nesporno dat tuženik drži bez pravne osnove i isti je dužan ga vratiti tužitelju i zbog čega je ovaj sud a sukladno čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 ) usvojio ovaj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Što se pak tiče iznosa od 5.000 eura koje je tužitelj dao tuženiku u prosincu 2008.g. iz iskaza tužitelja kao stranke je utvrđeno da se radi o posudbi u prosincu 2008.g. na traženje tuženika a u svrhu predstojećeg B. i za koji novac mu je tužitelj kazao da nema, međutim na inzistiranje tuženika taj novac da je posudio od svog susjeda M. Č. i predao ga u caffe bar T. tuženiku koji ga je za šankom prebrojao, zahvalio se i za koji posuđeni iznos tužitelj nije ni dvojio da će mu tuženik vratiti jer bi povrat tako posuđenog novca tuženik njemu dao nakon što se realizira kupoprodaja. Međutim, nakon 3 ili 4 godine od te posudbe a nikako kapare kako to tvrdi tuženik tuženikova supruga je prodala nekretninu upravo M. Č. i gdje je tužitelj preko zajedničkih prijatelja tražio povrat tog iznosa od tuženika a to isti odbijao vratiti mu.

Kako je dakle utvrđeno da 5.000 eura predstavlja novac koji je tužitelj posudio u prosincu 2008.g. tuženiku , da se ne  radi o nikakvoj kapari a koji posuđeni novac tuženik tužitelju nije vratio ovaj sud je sukladno čl. 499 Zakona o obveznim odnosima  ( "Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 ) usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za ovaj iznos koji je dužan tuženik tužitelju vratiti.  

Zbog svega rečenog ovaj sud je odlučio kao u izreci.

Kako je pun. tužitelja zatražio parnični trošak, za sastav tužbe 100 bodova, zastupanje na 10 ročišta svako po 100 bodova, zastupanje na 1 ročištu 250 bodova, kao  i za  sastav jednog podneska 50 bodova, uvećano za 2.937,50 kuna koliko iznosi PDV to je istom punomoćniku sukladno čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku ( „Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 ) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne Novine“ broj: 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05 ), dosuđeno 14.687,50 kuna, a kojim troškovima kada se pridoda pristojba tužbe i presude svaka po 1.200,00 kuna onda je sveukupni trošak tužitelja 17.087,50 kuna točno onoliko koliko stoji u točci II izreke presude.

U Trogiru dana, 09 lipnja 2016.g.