Broj: Gž-915/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Berislava Matanovića, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić- Perak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz P., OIB:…, zastupana po punomoćniku S. N. –V., odvjetnici u O., protiv tuženika I. Š. k. z. u l., OIB:…, zastupana po punomoćniku D. S., odvjetniku u O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-1196/12-14 od 9. ožujka 2015., na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2016.,  

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba  kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretninama tužiteljice M. J. iz P., upisanim u z.k. ul. br. 1996 k.o. P., k.č. br. 799/2 u naravi oranica G. sa 1986 m2  i na suvlasničkom udjelu tužiteljice od 1 dijela nekretnine upisane u z.k. ul. br. 1934 k.o. P., k.č. br. 799/1 u naravi oranica G. sa 719 m2, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima broj:               Ovr-1553/12. od 31. srpnja 2012. godine. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana."

II.Nalaže se tužiteljici M. J. iz P., OIB:…, da tuženiku I.Š.k.z.u l., OIB:…, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.630,00 (slovima: šesnaesttisućašeststotrideset kuna), u roku od 15 dana.

              Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP).

              Odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare prava na potraživanje namirenja tražbine iz spornog ugovora smatra pogrešnom.

              Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

              Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da je M. Š. sa tuženikom zaključila ugovor o kreditu 25. ožujka 1998., da je tužiteljica kao jamac potpisala izjavu kojom se obvezala tuženiku izvršiti povrat duga temeljem ugovora o kreditu broj:893/KNK/98 koji je sklopljen s korisnikom kredita M. Š. Nesporno je da se kod istog suda vodio ovršni postupak broj:Ovr-319/10 koji je pokrenuo ovdje tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužiteljice kao ovršenika radi naplate iznosa od 291.146,69 kuna temeljem duga po navedenom ugovoru o kreditu te da je taj ovršni postupak obustavljen, ali je uknjiženo založno pravo na nekretninama tužiteljice u korist tuženika. Također je nesporno da je nakon toga sada tuženik radi naplate istog iznosa duga ponovo podnio prijedlog za ovrhu, te da je prvostupanjski sud rješenjem o ovrsi broj:Ovr-1553/12 od 31.7.2012. ponovo odredio ovrhu na nekretninama, u kojem postupku je tužiteljica rješenjem upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom radi nastupanja zastare potraživanja.

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravno opravdano odbio tužbeni zahtjev tužiteljice pozivajući se na odredbe članka 220. stavak 2. i 222. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. i 41/08.– u nastavku teksta: ZOO).

Na spornoj nekretnini koja je predmet ovršnog postupka uknjiženo je pravo zaloga u korist tuženika pa tužiteljica neutemeljeno tvrdi da je ovrha u ovom ovršnom postupku nedopuštena radi zastare potraživanja. Pravilno tumači sud prvog stupnja da nakon uknjižbe založnog prava na nekretnini tužiteljice tuženik može radi naplate svog potraživanja bez obzira na zastaru pokrenuti ovršni postupak na nekretninama opterećenim zalogom cijelo vrijeme dok je pravo zaloga uknjiženo u zemljišnim knjigama.

Tvrdnja tužiteljice da je pravo zaloga u postupku broj:Ovr-319/10 upisano protivno zakonu nije osnovana jer je prigovore i pravne lijekove u tom smislu ukoliko su utemeljeni mogla i trebala koristiti u postupku koji se vodio pod navedenim brojem.

Tužiteljica je u vrijeme presuđenja u ovoj pravnoj stvari raspolagala sa nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji, broj:P-145/12 od 30. travnja 2014.  kojom je utvrđena djelomična ništavost spornog ugovora o kreditu, pa se sud u ovoj pravnoj stvari nije mogao upuštati u ponovno utvrđivanje tih činjenica.

              Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 28. rujna 2016.