Broj: Rev 1301/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mljt. L. S., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici K. S. iz P., a ova zastupana po punomoćniku H. P., odvjetniku u V., protiv tuženika S. o. d.d., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., Pisarnica O., O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-725/2013-5 od 23. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-714/12-33 od 9. siječnja 2013., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-725/2013-5 od 23. veljače 2015. potvrđena je presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-714/12-33 od 9. siječnja 2013. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 50.000,00 kn na ime neimovinske štete, te iznos 7.500,00 kn na ime parničnih troškova.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

 

„1. Da li se trajnijom zajednicom života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ima smatrati zajednica života koja je postojala godinu i 8 mjeseci?

 

2. Da li unuka-oštećena koja je u trenutku štetnog događaja stara godinu i 8 mjeseci svjesna trajnije zajednice života kao i da joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje a s obzirom da sama činjenica srodstva između djeda i unuka ne daje pravo na naknadu, već pravo na naknadu da je činjenica trajnije zajednice života i povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje?“

 

smatrajući da je rješenje istih važno za odluku u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pri čemu razlog važnosti tih pitanja nalazi u pravnom shvaćanju Županijskog suda u Slavonskom Brodu izraženom u presudi Gž-2007/09 od 16. travnja 2012., te presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2053/08 od 20. ožujka 2009., a koja da su suprotna onom izraženom u pobijanoj presudi glede postavljenih pravnih pitanja. Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Obzirom na visinu novčanog iznosa iz pobijane presude, a koji ujedno označava vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude sve u smislu odredbe čl. 35. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda trebalo preispitati sudsku praksu,

 

time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravna pitanja zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Podnoseći reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a tuženik je određeno naznačio pravno pitanja, rješenje kojih moguće je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Kao razlog važnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident se poziva na pravno shvaćanje Županijskog suda u Slavonskom Brodu izraženo u presudi Gž-2007/09, odnosno Županijskog suda u Bjelovaru izraženo u presudi Gž-2053/08, u kojima da je izraženo shvaćanje da obzirom na vrijeme trajanja zajedničkog života između tamo tužitelja kao unuka i njihovog pokojnog prednika bake, odnosno djeda, od pet odnosno devet mjeseci, se ne može smatrati da je između njih postojala trajnija zajednica života, a time i da nisu ostvarene pretpostavke za ostvarivanje prava na naknadu neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. u vezi s odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

 

Iz obrazloženja presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-2007/09 od 16. travnja 2012. proizlazi da je zahtjev mljt. tužiteljice za naknadu joj neimovinske štete u vidu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti vezano za smrt njezine bake odbijen, a nakon što je utvrđeno da je u trenutku smrti njezine bake, maloljetna tužiteljica imala pet mjeseci, a koje vremensko razdoblje taj sud ocjenjuje da nema značaj postojanja trajnije zajednice života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a.

 

Iz obrazloženja presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2053/08 od 12. ožujka 2009. proizlazi da je zahtjev maloljetnog tužitelja za naknadu mu neimovinske štete u vidu pravične naknade zbog povrede prava osobnosti vezano za smrt njegovog djeda odbijen, a nakon što je utvrđeno da je u trenutku smrti njegovog djeda maloljetni tužitelj imao devet mjeseci, a koje vremensko razdoblje njihove zajednice taj sud ocjenjuje da nema značaj postojanja trajnije zajednice života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a.

 

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je u vrijeme smrti djeda maloljetne tužiteljice ona imala jednu godinu i osam mjeseci (20 mjeseci), a kroz koje vrijeme da je maloljetna tužiteljica sa svojim roditeljima živjela u zajedničkom domaćinstvu sa pokojnim djedom, a da je sa roditeljima maloljetna tužiteljica par mjeseci po smrti djeda preselila na drugu adresu u istom gradu. Sud ovo razdoblje zajedničkog života maloljetne tužiteljice i njezinog pokojnog djeda (jednu godinu i osam mjeseci) smatra trajnijom zajednicom života, te ocjenjuje da su se u okolnostima konkretnog slučaja ispunile pretpostavke iz čl. 1101. st. 2. ZOO-a za dosuđenje utužene neimovinske štete.

 

U smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a u slučaju smrti neke osobe, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete može se dosuditi i braći i sestrama, te djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

 

Pitanje trajnije zajednice života, kao jedne od pretpostavki iz čl. 1101. st. 2. ZOO-a za ostvarivanje prava na naknadu neimovinske štete vezano za smrt zakonom određenog srodnika, zakonom nije određena. To pak znači da se pitanje ocjene je li određeno vrijeme trajanja zajednice života srodnika navedenih u čl. 1101. st. 2. ZOO-a ima smatrati trajnijom zajednicom života ili ne, je prepušteno prosudbi suda u svakom pojedinom slučaju, cijeneći ukupne okolnosti istog, posebno imajući na umu da je pojam duljine trajanja nekog odnosa relativan, posebno ovisan o tome sa čijeg se stajališta sagledava.

 

Opće je poznato da kognitivne sposobnosti djeteta od pet, odnosno devet mjeseci nisu jednake odnosno da su daleko manje od onih djeteta od 20 mjeseci (jedna godina i osam mjeseci), a koje je u tom životnom razdoblju sposobno već jasno i određeno komunicirati sa osobama koje ga okružuju, uspostavljajući s njima odnos razumijevanja i povjerenja primjeren tom uzrastu djeteta, prepoznavajući ih kao sebi bliske osobe. Upravo zato je jasno da se trajanje životne zajednice između unuka i djeda koja je trajala jednu godinu i osam mjeseci, a kao što je to slučaj u pobijanoj presudi, a koja je ocjenjena kao trajnija zajednica života, ne može uspoređivati sa zajednicom života unuka i djeda – bake koji je trajao pet odnosno devet mjeseci života unuka, a trajanje koje zajednice života je od strane Županjskog suda u Slavonskom Brodu odnosno Županijskog suda u Bjelovaru ocjenjeno kao nepostojanje trajnije zajednice života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a.

 

U skladu s prednje navedenim zaključiti je da u okolnostima konkretnog slučaja pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nije suprotno onom izraženom u presudama na koje se revizija poziva, a time da pozivanje na takva pravna shvaćanja županijskih sudova u Slavonskom Brodu i Bjelovaru, zbog kojih je revizija izjavljena, ne daje značaj važnosti postavljenim pitanjima za ostvarivanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 17. siječnja 2017.