Broj: Gž-781/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu toga suda mr. sc. Ane Beloglavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K.P. d.o.o., P., OIB …, protiv tuženice A.I. iz P., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: 11 Povrv-944/2013 od 23. siječnja 2015., 6. lipnja 2017., 

                                                                

p r e s u d i o   j e

 

              I. Uvažava se žalba tužitelja K.P. d.o.o., preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj: 11 Povrv-944/2013 od 23. siječnja 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i odluka o troškovima postupka, točka II. i III. izreke presude, te se sudi:

 

              Nalaže se tuženici A.I. da tužitelju K.P. d.o.o. plati iznos od 670,63 kuna (slovima: šeststotinasedamdesetkunaišezdesettrilipe) sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to kako slijedi:

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.04. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.05. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.06. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.07. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.08. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.09. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 0,13 kuna od 21.01. 2013. g. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

              Tuženica je dužna tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 250,00 kn, u roku od 8 dana.

 

              II. Tuženica je dužna nadoknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 200,00 kn, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I/ Nalaže se tuženici A.I. da tužitelju K.P. d.o.o. plati iznos od 670,50 kuna (slovima: šeststotinasedamdesetkunaipedesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to kako slijedi:

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.10. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.11. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.120. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.01. 2013. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.02. 2013. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.03. 2013. g. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

              II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja K.P. d.o.o. u dijelu koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženici A.I. da tužitelju K.P. d.o.o. plati iznos od 670,63 kuna (slovima: šeststotinasedamdesetkunaišezdesettrilipe) sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to kako slijedi:

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.04. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.05. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.06. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.07. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.08. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 111,75 kuna od 21.09. 2012. g. pa do isplate,

              - na iznos od 0,13 kuna od 21.01. 2013. g. pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

 

              III/ Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

              Protiv dijela presude kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev i odluke o troškovima postupka, točke II. i III. izreke presude, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe da se ovdje ne primjenjuje odredba čl. 232. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) o jednogodišnjem roku zastare, već trogodišnji rok zastare, u smislu čl. 228. ZOO, uz dostavu sudske prakse u prilog svojih navoda. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude u pobijanom dijelu, u smislu žalbenih navoda, uz naknadu tužitelju troškova postupka na ime javnobilježničke nagrade i sudskih pristojbi, uključujući i trošak sudskih pristojbi za žalbu.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Osnovan je prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, odredaba ZOO o zastari potraživanja.

 

              Predmet ovog spora je naplata novčane tražbine tužitelja za uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada za razdoblje od ožujka 2012. do veljače 2013., od strane tuženice A.I., kao vlasnice Trgovačkog obrta S., a ne kao fizičke osobe i naplati usluge za potrebe domaćinstva.

 

              Prema čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO zastarijevaju za jednu godinu tražbina za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Prema st. 2. istog čl. ZOO zastara teče iako su isporuke ili usluge produljene.

 

              Prema čl. 228. ZOO međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu, kako je to propisano st. 2. istog čl. ZOO.

 

              Usluga za održavanje čistoće u ovoj pravnoj stvari nije obavljena za potrebe kućanstva, tako da se ne može primijeniti zastarni rok od jedne godine, u smislu čl. 232. st. 1. ZOO.

 

              Usluga je obavljena za potrebe obrta, u vlasništvu tuženice, te se u ovakvoj vrsti predmeta primjenjuje zastarni rok od tri godine, u skladu s čl. 228. ZOO, kako se o tome izjasnila i sudska praksa u istovrsnim i/ili sličnim predmetima, uključujući i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 103/10-2 od 22. studenog 2012., priloženu u spisu.

 

              Postupak je u ovom predmetu započeo 27. rujna 2013., podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku V.A.K. iz P..

 

              Slijedom toga, nije osnovan prigovor zastare ni u odnosu na razdoblje od mjeseca ožujka do kolovoza 2012. (nije protekao rok od tri godine od dospijeća tražbine do pokretanja postupka), radi čega je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, točka II. izreke presude i usvojen je tužbeni zahtjev i u tom dijelu (čl. 373. t. 3. ZPP).

 

              Uvažavajući uspjeh tužitelja u žalbenom postupku, ponovno je odlučeno i o troškovima postupka.

 

              Tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova prvostupanjskog postupka na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kn, uvećano za PDV (ukupno 100,00 kn), pristojbe za prijedlog za ovrhu u iznosu od 50,00 kn (Tar. br. 1. st. 2. Tarife sudskih pristojbi, Zakon o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, dalje: Tarifa) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 kn (Tar. br. 2. st. 1. Tarife), što ukupno iznosi 250,00 kn, te je u tom smislu preinačena točka III. izreke presude (čl. 373. t. 3. ZPP, u vezi s čl. 166. ZPP).

 

              U nepobijanom dijelu, točka I. izreke presude, prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

 

              Tužitelj je uspio u žalbenom postupku, pa mu je tuženica dužna nadoknaditi trošak žalbe na ime sudske pristojbe za žalbu, u iznosu od 200,00 kn (Tar. br. 3. st. 1. Tarife), radi čega je odlučeno kao u izreci (čl. 166. ZPP).

 

Sisak, 6. lipnja 2017.