Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-1287/2015 Županijski sud u Sisku
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-1287/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja Z.h. d.o.o. Z., Podružnica Z., Z. kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva  Š. i p. iz Z. protiv tuženika J.C., iz S., radi plateža, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: 4 Povrv-48/2015 od 17. lipnja 2015., 4. rujna 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Uvažava se žalba tužitelja Z.h. d.o.o., preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: 4 Povrv-48/2015 od 17. lipnja 2015., te se sudi:

 

              Nalaže se tuženiku J. C. isplatiti tužitelju Z.h. d.o.o. 200,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, počevši od 17. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 725,00 kn, sve u roku od 8 dana.

 

              Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 375,00 kn, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. J., iz S. da tuženiku Z.h. d.o.o. Z., Podružnica Z. plati iznos od 200,00 kuna , uvećan za pripadajuću  zateznu kamatu i to na iznose kako slijedi:

-              na iznos od 200,00 kuna počevši od 01.07.2010.g.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te da mu nadoknadi nastali trošak ovog postupka i na taj trošak zakonske zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje  za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % poena , sve to u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja, a u slučaju nepodmirenja gore navedene tražbine u roku od 8 dana od dana dostave Rješenja o ovrsi , nalaže se tuženiku da tužitelju  nadoknadi i predvidive troškove ovršnog i parničnog postupka kao i da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana pravomoćnosti i ovršnosti Rješenja o  ovrsi pa do isplate".

             

              Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi prigovara da je u pobijanoj presudi dresa navedena pogrešna adresa tuženika, nije naveden OIB tuženika, smatra da je sud pogrešno primijenio odredbe o zastari potraživanja, s pozivom na odredbu čl. 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), u smislu da se u ovom pravnoj stvari primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Predlaže presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužitelju, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu tužitelju troška žalbe.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

             

Žalba je  osnovana.

 

              U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, te se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to izričito određeno člankom 467. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP).

 

              Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba postupka, pobijana presuda ima jasne razloge i ista se može ispitati, pa i u odnosu na utvrđene odlučne činjenice, ovaj sud ne nalazi  bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ali je na utvrđene odlučne činjenice materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

              Naime, na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenog dokaznog postupka, kako svakog dokaza zasebno, tako i dokaznog postupka kao cjeline, u skladu s čl. 8. ZPP, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se utuženi dug odnosi na uslugu korištenja parkinga pruženu tuženiku od strane tužitelja, dana 12. svibnja 2010., na adresi u Z., za vozilo u vlasništvu tuženika, a tu uslugu tuženik nije platio.

 

              Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da bi tužitelju pripadalo pravo na naplatu cijene parkirališne karte, u skladu s odredbama Pravilnika o korištenju javnih parkirališta od 4. siječnja 2010.

 

Prvostupanjska odluka u tom dijelu ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, te se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u tom dijelu upućuje na razloge prvostupanjske presude, u smislu čl. 375. st. 5. ZPP.

 

              Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje trogodišnji rok zastare, s pozivom na čl. 228. ZOO, a ne opći zastarni rok od pet godina, u skladu s čl. 225. ZOO.

 

              Osnovan je žalbeni navod da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, uz pravilnu primjenu čl. 225. i 228. ZOO.

 

              Međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, kako je to određeno čl. 228. st. 1. ZOO (uz napomenu da je st. 1. toga čl. ZOO izmijenjen čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 41/08, tako da glasi kako je gore navedeno, a te izmjene su na snazi od 17. travnja 2008., dakle, već prije nastanka predmetnog pravnog posla).

 

              Prema st. 2. istog čl. ZOO zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

 

              Opći zastarni rok propisan je čl. 225. ZOO. Prema odredbi toga čl. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

              Ugovor o korištenju usluge parkiranja, sklopljen između tužitelja, kao pravne osobe i tuženika, kao fizičke osobe, ne smatra se trgovačkim ugovorom i na njega se ne primjenjuje trogodišnji rok zastare, određen čl. 228. ZOO.

 

              Za konkretni pravni posao zakonom nije određen neki drugi rok zastare, pa se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje opći rok zastare od pet godina.

 

              Kako je postupak u ovoj pravnoj stvari započeo 27. studenog 2014., podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku I. M. u S., pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

 

              Shodno tome, odlučeno je i o troškovima postupka, cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu, u skladu s čl. 154. i 155. ZPP.

 

              Tužitelju je priznato pravo na nagradu za zastupanje, u visini jednokratne nagrade, u iznosu od 500,00 kn, što uvećano za PDV iznosi ukupno 625,00 kn (Tbr. 7. t. 8. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 100,00 kn (kako je to određeno u zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka), što iznosi ukupno 725,00 kn.

 

Stoga je žalba tužitelja uvažena i preinačena je prvostupanjska presuda (čl. 373. t. 3. ZPP).

 

Tužitelj je uspio u žalbenom postupku, pa mu je tuženik dužan naknaditi trošak žalbenog postupka, na ime sastava žalbe protiv presude, u iznosu od 300,00 kn (Tbr. 10. t. 3. Tarife), što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 375,00 kn, pa je o troškovima žalbenog postupka odlučeno kao u izreci (čl. 166. ZPP).

 

Sisak, 4. rujna 2017.

Copyright © Ante Borić