Broj: Gž R-885/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugoga stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. M. iz K., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u O. društvu P., R. & L. u Z., …, protiv tuženika Opće bolnice K., K., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O. društvu M. & L. u Z., …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-407/16-10 od 6. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužiteljice M. R. M. iz K., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-407/16-10 od 6. ožujka 2017..

 

II. Odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice M. R. M. iz K., … za naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

             

III. Odbija se zahtjev tuženika Opće bolnice K., K., … za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Odbija se tužiteljica M. R. M. sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuje se da odredbe čl. 6. Ugovora o specijalizaciji iz pedijatrije kojeg su tužiteljica i tuženik zaključili dana 28. veljače 2007. godine nisu u skladu s Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 62/16) te se iste smatraju ništetnim i bez pravnog učinka.

II. Nalaže se tuženiku ponuditi tužiteljici Ugovor o specijalizaciji iz pedijatrije u skladu s člankom 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 62/16) u roku 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 8 dana“, radi neosnovanosti.

II. Nalaže se tužiteljici M. R. M. iz K., …, da nadoknadi tuženoj Općoj bolnici K., …, parnične troškove u iznosu od 13.125,00 kn (trinaest tisuća sto dvadeset pet kuna), u roku 8 dana.“

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev te zahtijeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbu i navode žalbe tužiteljice. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te zahtijeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenje da odredba čl. 6. Ugovora o specijalizaciji od 28. veljače 2007. nije u skladu s čl. 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju koji je objavljen u Nar. nov. 62/16. (dalje: Pravilnik/16), da je ta odredbe ništetna i bez pravnog učinka te zahtjev da se tuženiku naloži da tužiteljici ponudi Ugovor o specijalizaciji iz pedijatrije u skladu s čl. 5. i 6. Pravilnika/16.

Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev odbio kao neosnovan. U bitnome zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva obrazlaže slijedećim razlozima:

- da je u vrijeme sklapanja Ugovora o specijalizaciji, 28. veljače 2007., na snazi bio Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Nar. nov. 33/94., 53/98., 64/98., 97/99., 84/01., 43/03., 128/06.) te da je sporna odredba čl. 6. Ugovora u skladu s tim Pravilnikom,

- da je Pravilnik /16 donesen nakon što je ugovor među stranaka sklopljen te da isti kao provedbeni, a ne prisilni propis ne čini odredbu čl. 6. Ugovora ništetnom, posebno jer je ista u skladu s Pravilnikom koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora,

- da sud nema ovlaštenje naložiti tuženiku da tužiteljici ponudi izmijenjeni Ugovor o specijalizaciji iz pedijatrije u skladu s čl. 5. i 6. Pravilnika/16. i to jer je čl. 17. kao posljedica nepostupanja u tom smislu propisana samo odgovornost ravnatelja zdravstvene ustanove te

- da stranke prilikom sklapanja ugovora o specijalizaciji od 28. veljače 2007. nisu ugovorile da su ugovorne odredbe podložne eventualnim izmjenama Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u skladu s kojim je ugovor sklopljen.

Ispitujući prvostupanjsku presudu ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje žalbom. Naprotiv, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju, u smislu te odredbe, ne bi bilo moguće ispitati.

Također je ocijenjeno da nisu počinjene niti druge povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s čl. 8. ZPP te je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice,  a činjenično stanje utvrđeno po sudu prvoga stupnja ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti. Odnosno, općenitim pozivanje na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a, bez da je obrazloženo koje činjenice i zašto tužiteljica smatra da su pogrešno utvrđene, nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Neosnovano žaliteljica ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, odredba čl. 6. Ugovora o specijalizaciji od 28. veljače 2007. bila je u skladu s odredbama tada važećeg Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u vrijeme sklapanja tog Ugovora (Nar. nov. 33/94., 53/98., 64/98., 97/99., 84/01., 43/03., 128/06.) te je taj ugovor sklopljen slobodno i ozbiljno očitovanom voljom stranaka, koja činjenica nije sporna. Stupanjem na snagu Pravilnika/16 odredbe čl. 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine sadržane u navedenim člancima izmijenjene su na način kako je to navedeno u čl. 5. i čl. 6. Pravilnika/16 te je točno da sporna odredba Ugovora o specijalizaciji nije u skladu s tako propisanim izmjenama. Međutim, kod sklapanja ugovora vrijedi osnovno načelo da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose (čl. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO). Iz toga proizlazi da se kod ugovornih odnosa, u većini slučajeva, ne može s uspjehom zahtijevati da se sudskim putem naloži sklapanje nekog ugovora ili dodatka ugovoru, osim ako se radi o iznimci iz čl. 248. st. 1. ZOO-a koja propisuje da zainteresirana osoba može zahtijevati sklapanje ugovora ako postoji obveza sklapanja ugovora po zakonu ili ako su to same stranke ugovorile. No ta iznimka ne može se primijeniti u konkretnom slučaju budući da Pravilnik iz 2016. nije zakon već samo provedbeni propis koji je donio nadležni ministar u skladu s čl. 139. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Nar. nov. 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14. , 154/14., 70/16., dalje: ZZZ), a niti su stranke ugovorile da ć se odredbe Ugovora mijenjati sukladno promjenama Pravilnika. Na taj način svoje je mišljenje izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-1921/14 od 8. siječnja 2015.. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice kojim se traži nalaganje tuženiku da tužiteljici ponudi ugovor koji će sadržavati odredbe u skladu s čl. 5. i čl. 6. Pravilnika/16.

Isto tako, činjenica da su čl. 5. i čl. 6. Pravilnikom/16 izmijenjene odredbe čl. 11. i čl. 12. ranijeg Pravilnika u skladu s kojim je i sporna odredba čl. 6. Ugovora o specijalizaciji  ne povlači za sobom ništetnost sporne odredbe iz Ugovora o specijalizaciji. Ovo jer je sporna odredba Ugovora o specijalizaciji bila u skladu s propisima koji je bio na snazi u vrijeme  sklapanja tog Ugovora te jer niti jednim propisom nije propisano da izmjena čl. 11. i čl. 12. ranijeg Pravilnika stupanjem na snagu izmjena propisanih Pravilnikom/16 za posljedicu ima ništetnost ranije važećih odredaba.

Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude čl. 368. st. 1. ZPP-a.

              Konačno, ocijenjeno je da je odluka o troškovima parničnog postupka zakonita i pravilna u smislu čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118714., 107/15.).

              Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troška žalbe, odnosno odgovora na žabu temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosno čl. 155.toga Zakona.

 

U Zagrebu 10. listopada 2017.