Broj: Gž R-312/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB 11748694684, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja 1. J. Ć. iz K., K. Z. 92, OIB: 48508338845, 2. B. B. iz Z., K. ulica 1, OIB: 83304554283, i 3. D. V. P. iz Z., K. 46, OIB: 29725835890, svi zastupani po punomoćnicima N. P. i D. V. P., odvjetnicima iz O. društva P., V. P. j.t.d. iz Z., protiv tužene C. o. d.d., Z., M. 22, OIB: 26187994862, zastupane po punomoćniku M. Ć., dipl. pravniku kod tuženice, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 11 Pr-2713/16-7 od 17. veljače 2017., dana 28. studenoga 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 11 Pr-2713/16-7 od 17. veljače 2017.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom obvezana je tužena isplatiti tužiteljima iznose od po 2.400,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to specificirano u izreci presude, te je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.150,00 kuna.

 

Žalbu pravovremeno podnosi tužena ne navodeći izrijekom iz kojih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13  i 89/14 – dalje u tekstu: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene navode u cijelosti i predlažu žalbu odbiti.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu blagdanskih prigodnica i to božićnice za 2012. i uskrsnice za 2013., a iste svoje pravo temelje na odredbi članka 83. stavak 2. Kolektivnog ugovora tuženice (dalje u tekstu: KU), Zakonu o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 82/12 i 73/13 – dalje u tekstu: ZR) i odredbama članka 173. i 203. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO).

 

Imajući na umu vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, to se u ovom postupku radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da su tužitelji bili zaposleni kod tužene, te da im je prestao radni odnos temeljem odluka o otkazu ugovora o radu iz veljače 2014., ožujka 2015. i svibnja 2016.;

 

- da temeljem članka 83. stavak 1. KU radnicima pripada pravo na prigodnu isplatu za Uskrs u visini neoporezivog iznosa dara u naravi u skladu s poreznim propisima, a najmanje u iznosu od 400,00 kuna neto, te stavak 2. za Božić u visini neoporezivog iznosa prigodnih nagrada u skladu s poreznim propisima, a najmanje u visini od 2.000,00 kuna neto;

 

- da su Granski sindikat zaposlenih u osiguranju Hrvatske i tuženica dana 28. prosinca 2012. sklopili Dodatak I KU kojim je ugovoreno da se članak 83. stavak 2. KU neće primjenjivati u 2012.;

 

- da su Granski sindikat zaposlenih u osiguranju Hrvatske i tuženica dana 3. lipnja 2013. sklopili Dodatak II KU kojim je ugovoreno da se članak 83. stavak 1. KU neće primjenjivati u 2013., kao i da je 2013. Uskrs bio 31. ožujka;

 

- da KU nije ugovoren datum dospijeća blagdanskih prigodnica;

 

- da tuženica navedene iznose nije isplatila tužiteljicama.

 

Ovaj sud je kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je taj sud ocijenio da tužiteljicama pripada pravo na isplatu blagdanskih prigodnica i to uskrsnice za 2013. u iznosu od 400,00 kuna i božićnice za 2012. u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

Naime, prvostupanjski sud je naveo da su sva potraživanja tužitelja nastala prije sklapanja Dodatka I. i Dodatka II. KU, a što da znači da se sindikat nije mogao odreći tih tražbina u ime i za račun tužitelja.

 

Ovo stoga jer, iako KU ne sadrži datume dospijeća utuženih tražbina, sud prvog stupnja pravilno primjenjuje materijalno pravo i to odredbu članka 173. ZOO kojom je propisano da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku predviđenom ugovorom (stavak 1.) ili zakonom (stavak 2.) a ako rok nije predviđen ni ugovorom ni zakonom a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (stavak 3.).

 

Svrha isplate blagdanskih prigodnica jeste da radnik sam ili sa svojom obitelji blagdane - Uskrs i Božić, koji podrazumijevaju povećane izdatke (a to je notorno) dostojno provede (u koju svrhu zasigurno jest i određena novčana potpora), pa je jasno da je narav obveze tuženice takva da ista dospijeva upravo na blagdan odnosno dan pred blagdan.

 

Općenito, dospijeće prava na božićnicu i uskrsnicu reguliraju pravni izvori koji predviđaju to pravo a to su u pravilu, a tako je i ovdje slučaj, kolektivni ugovori. Iako nerijetko to pitanje u praksi ostavlja dosta dvojbe, dugogodišnja sudska praksa se izjasnila da pravo na isplatu božićnice i uskrsnice dospijeva najkasnije dan uoči tih blagdana, jer to odgovara svrsi tih naknada - pomoći pri podmirenju po­većanih troškova za takvu prigodu.

 

Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 6/90, 135/97, 8/98,  113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 – dalje  tekstu: Ustav) jamči svakom zaposlenom pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život (članak 55. stavak 1. Ustava). To ustavno jamstvo razrađuje zakon, ali i kolektivni ugovor.

 

Dakako, pravo na blagdanske prigodnice nije ustavna kategorija, već povlastica koja ovisi o suglasnoj volji ugovornih strana. Pri tome, nedvojbeno je da su kolektivni ugovori pisani sporazumi u svezi radnih i materijalnih uvjeta koji su zaključeni između poslodavca i sindikata kao udruge radnika, te su tako rezultat sporazuma i slobodne volje ugovornih strana.

 

Stoga Dodatak I. i Dodatak II. KU nisu a priori ništetni; međutim, dodacima se ne može odlučivati o pravima radnika koja su već dospjela na isplatu, jer se nakon dospijeća tražbine može govoriti o pravu isključivo vjerovnika (dakle, radnika) na odreknuće (otpust duga). Spisu predmeta nije priložen Statut ili neki drugi akt Sindikata ili punomoć tužitelji iz koje bi proizlazilo takovo pravo na odreknuće, odnosno otpust duga.

 

ZR nema posebnih odredaba o odricanju od novčanog potraživanja radnika prema poslodavcu, pa sukladno odredbi članka 6. stavak 4. ZR dolazi do supsidijarne primjene propisa obveznog prava.

 

Prema odredbi članka 203. stavak 1. ZOO obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi.

 

Kako tužitelji nisu izjavili tuženici da neće zahtijevati isplatu uskrsnice za 2013. i božićnice za 2012., to obveza tuženice nije prestala.

 

U odnosu na ostale žalbene navode, kojima tužena ističe da bi tužiteljima božićnica za 2012. bila isplaćena kroz stimulaciju za ostvareni rad, a uskrsnica za 2013. kroz poklon bon na ime financijske potpore Društva za sudjelovanje na XXXIV. sportskim igrama tuženice predstavljaju nonsens, jer već iz samih odluka o tim isplatama proizlazi sasvim druga svrha navedenih isplata (također s naslova prava iz KU). Nadalje, navedene isplate ukazuju da nije bilo mjesta sklapanju Dodatka I. i II. KU zbog navodne loše financijske situacije tuženice, jer je stimulacija isplaćena temeljem godišnje ocjene uspješnosti rezultata poslovanja, a poklon bon za sudjelovanje na sportskim igrama.

 

Pogrešno tuženica u žalbi ističe da KU predstavlja ugovaranje u korist trećeg, jer sindikat jeste udruga radnika (pa tako i tužitelja). Ovo stoga jer radnici imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat, te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata.

 

Slijedom navedenog, sud je prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te je parnični trošak pravilno obračunat.

 

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tužene valjalo odbiti, a prvostupanjsku presudu potvrditi, sve temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Temeljem odredbe članka 155. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

 

U Splitu 28. studenoga 2017.