Broj: Gž R-358/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, suca izvjestitelja i Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) S. P. iz S., … i tužitelja pod 2) J. P. iz K. K., …, oboje zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika P. d.o.o. iz S., …, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva P. i partneri, j.t.d., radi naknada štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-559/16 od 13. veljače 2017., dana 20. prosinca 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr - 559/16 od 13. veljače 2017., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.  

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjske je sud nakon provedenog dokaznog postupka dana 13. veljače 2017. pod poslovnim brojem Pr-559/16 donio presudu, kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete isplati tužiteljici pod 1) S. P., kao nasljednici neposredno oštećenog A. P., iznos od 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama koja na navedeni iznos teče od 23. studenog 2006. do isplate.

 

  Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke presude naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužitelji pod 1) S. P. i tužitelju pod 2) J. P., iznos od 193.544,75 kuna sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 13. veljače 2017. do isplate.

 

Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08.,  57/11.,  148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH),dalje ZPP. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik u žalbi posebno ističe kako je neimovinska štete nastala pok. A. P. prije 1. siječnja 2006. pa da se stoga u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), dalje ZOO, a ovo u suglasju sa odredbom članka 1163. stavak 1. ZOO-a. Stoga da je i tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. 

 

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

Prvostupanjski je sud već u ovom postupku i to dana 27. studenog 2015., pod poslovnim brojem Pr - 398/14 donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete isplati tužiteljici pod1) S. P., kao nasljednici neposredno oštećenog, sada pok. A. P. iznos od 150.000,00 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

Nadalje u točki II. izreke presuđeno je da tuženik s osnova naknade neimovinske štete, radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti supruga A. P., isplati tužiteljici pod 1) S. P. iznos od 220.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama. Također navedenom presudom u točki III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju pod 2) J. P., iznos od 150.000,00 kuna, a s osnova naknade neimovinske štete, radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti oca A. P.. Konačno, označenom presudom, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki IV izreke naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljima iznos od 194.076,00 kuna sa zateznim kamatama, koje bi na ovaj iznos tekle od 27. studenog 2016. do isplate.

 

            Odlučujući o žalbi tuženika na navedenu prvostupanjsku presudu, drugostupanjski je sud presudom pod poslovnim brojem Gž R- 56/2106 od 28. travnja 2016. djelomično odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama II. i III. izreke. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma djelomično je uvažio žalbu tuženika kao osnovanu, te ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kao i u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku (točka IV. izreke), te je predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

             Dakle, sada je u ponovljenom postupku ostalo da se raspravi i donese nova zakonita presuda povodom zahtjeva tužiteljice pod 1) S. P. da joj tuženik, kao nasljednici pok. supruga A. P. (koji je umro za vrijeme ovog postupka), s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. studenog 2006. do isplate.

 

             Naime, prednik tužiteljice, njezin suprug, sada pok. A. P., još  je za života zatražio od tuženika naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a tužiteljica pod 1) S. P., u predmetnom tužbenom zahtjevu, temelji svoju aktivnu legitimaciju na odredbi članka 1105. stavak 1. ZOO-a. Ovom odredbom je propisano kako tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. U konkretnom slučaju sada pok. A. P. podnio je još 23. studenog 2006. tužbu protiv tuženika, a radi naknade neimovinske štete. Tužitelj A. P. umro je 29. kolovoza 2009. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 20. studenog 2009., a  koje je donio Javni bilježnik I. Š. iz S. pod poslovnim brojem: O-2735/09, razvidno je kako je njegova nasljednica supruga S. P. koja je naslijedila, kako se navodi:"pravo na naknadu iz sudskog spora po osnovi bolesti od azbestoze (str. 24 B spisa).

 

            Tijekom trajanja ovog postupka još je ranije utvrđeno kako je pok. A. P. radeći kao radnik kod tuženika - poslodavca, bio izložen azbestnoj prašini, koja je dovela do razvoja azbestoze, a koja je opet uzrokovala razvoj zloćudnog tumora mezotelioma porebrice koji predstavlja neposredni uzrok smrti.             

 

           Odgovornost tuženika za štetu tužiteljima, koju su zahtijevali u ovom postupku  temelji se na odredbi članka 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 19/83., 17/86., 46/92., 26/93. i 29/94.), baš kao i na odredbi članka 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 59/96., 94/96., 114/03. i 100/04.), koji su propisi bili na snazi za vrijeme rada prednika tužitelja A. P., kod tuženika kao poslodavca.

 

   Prvostupanjski je sud sada pobijanu presudu kojom je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 150.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom utemeljio na odredbama članaka 1045., 1100. i 1105. stavak 1. ZOO-a. Također, prvostupanjski je sud u obrazloženju sada pobijane presude naveo kako je neimovinska šteta s osnove koje  pok. A. P. tražio naknadu, nastala 2006. jer je nakon 1. siječnja 2006.  trpio  fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, u uzročno posljedičnoj vezi sa azbestozom. Nadalje, prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključio kako je do povrede prava osobnosti  A. P. (povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje), došlo u razdoblju od 1. veljače 2006. do njegove smrti 29. kolovoza 2009.  Kako je prednik tužiteljice A. P. podnio tužbu radi naknade neimovinske štete 23. studenog 2006., to prvostupanjski sud zaključuje kako u konkretnom slučaju nije došlo do zastare sada spornog potraživanja, a koji je prigovor istaknuo tuženik još za trajanja prvostupanjskog postupka. Slijedom navedenog, a pozivajući se i na odredbu članka 1100. ZOO-a, prvostupanjski je sud obvezao tuženika da isplati tužiteljici iznos od 150.000,00 kuna, koji dakle po mišljenju prvostupanjskog suda predstavlja pravednu satisfakciju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sada pok. A. P..  

 

U svezi žalbenih navoda tuženika te utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda u bitnome je za reći slijedeće.

 

Odredbom članka 1105. stavak 1. ZOO-a propisano kako tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. Od dana stupanja na snagu ZOO-a, tj. od 1. siječnja 2006. tražbina naknade neimovinske štete prestaje smrću oštećenog, međutim ona prelazi na nasljednike u situaciji kada je oštećenik podnio pisani zahtjev za odštetu ili tužbu sudu. Pri tome je važno istaknuti odredbu članka 1163. stavak 1. ZOO-a prema kojoj se odredbi ZOO, neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona tj. do 31. prosinca 2015. Dakle, ako je obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne štete prednika tužiteljice prema tuženiku nastao prije stupanja na snagu ZOO-a, primjenjuje se prijašnji Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/01., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), koji je u pogledu tražbina nematerijalne štete propisivao neprenosivost tog prava kad ono nije priznato pravomoćnom odlukom ili pisanim sporazumom. Ovo znači da je u konkretnom slučaju od odlučujuće važnosti za donošenje zakonite presude bilo potpuno i točno utvrditi kada je obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne štete prednika tužiteljice prema tuženiku nastao tj. je li prije 1. siječnja 2006. ili nakon toga, a za ovaj zaključak bilo je potrebno utvrditi kada je šteta, čiju je naknadu zahtijevao prednik tužiteljice, nastala.

 

  Kada je riječ o neimovinskoj (nematerijalnoj) šteti trenutak nastanka štete (štetnih posljedica) često se ne poklapa s trenutkom nastanka štetnog događaja. Nastankom štete treba smatrati završetak liječenja s uključenim rehabilitacijskim tretmanom ako i kada ga je bilo, odnosno trenutak kada se stanje oštećene osobe stabiliziralo i kada se sa sigurnošću može utvrditi obujam štete (u predmetnom slučaju konačne i trajne posljedice bolesti prednika tužiteljice pod 1) S. P.), a s time i trajanje te jačina fizičkih i duševnih boli i straha koju je oštećenik pretrpio. Dakle, a uzimajući u obzir navedeno, to što je pravni prednik tužiteljice sada pok. A. P. i nakon 1. siječnja 2006. trpio fizičke i duševne boli i strah, ne znači samo se sebi da mu je i šteta nastala nakon ovog datuma, dakle za vrijeme važenja ZOO-a, a kako to u pobijanoj presudi pogrešno sugerira prvostupanjski sud.

 

Slijedom navedenog prvostupanjski je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa oko utvrđenja trenutka nastanka neimovinske (nematerijalne štete), propustio potpuno i točno utvrditi činjenično stanje, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponvno suđenja, a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.             

 

              U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega razmotriti iskazana pravna stajališta drugostupanjskog suda i u tom smislu iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se činjenično stanje u svezi nastanka štete i obvezno pravnog odnosa između sada pok. A. P. i tuženika,  točno i potpuno utvrdilo. U tom smislu, prvostupanjski će sud  ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, a po potrebi će izvesti i nove dokaze (naročito se svrhovitim ukazuje izvođenje dokaza odgovarajućim medicinskim vještačenjem), naravno ako budu predloženi od strane parničnih stranaka, te će uz pravilnu primjenu materijalnog prava uzimajući u obzir i odredbe članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a,  ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka. Konačno je za dodati kako će prvostupanjski sud nastojati, naravno tek  ako se to ukaže potrebnim, da na što potpuniji i precizniji način utvrdi, a u smislu odredbe 1100. ZOO-a, jačinu i trajanje bolešću izazvanih fizičkih boli, duševnih boli ( s tim u svezi stupnja umanjenja životnih aktivnosti što se naročito ističe) i straha, koje je trpio prednik tužiteljice pod 1) S. P., sada pok. A. P..              

 

U Splitu, 20. prosinca 2017.