Broj: Gž-2659/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Vicku Prančiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. L. S., K., M., OIB: …, i 2. M. M. iz R., M., OIB: …, koje zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u P., protiv tuženika H. A. iz Z., A. D., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10447/10-45 od 9. svibnja 2016., 28. prosinca 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10447/10-45 od 9. svibnja 2016. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti I-tužitelju ukupan iznos od 28.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 14.800,00 kn teče od 23.03.2009. god., a na iznos od 14.000,00 kn od 30.03.2009. god. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.god., a od 01. kolovoza 2015.god. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi stanja kredita odobrena za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku isplatiti II-tužitelju iznos od 7.300,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.03.2009.god. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.god., a od 01. kolovoza 2015.god. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi stanja kredita odobrena za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena.“

 

Nalaže se tužiteljima da nadoknade tuženiku troškove postupka u iznosu od 7.812,50 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju L. S. ukupan iznos od 28.800,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 14.800,00 kuna teče od 23. ožujka 2009., a na iznos od 14.000,00 kuna od 30. ožujka 2009. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi stanja kredita odobrena za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena (točka I. izreke). Istom presudom je, nadalje, naloženo tuženiku da isplati tužitelju  M. M. iznos od 7.300,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2009. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi stanja kredita odobrena za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 10.221,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena tekućom od 9. svibnja 2016. pa do isplate (točka III. izreke).

 

              Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu pobijajući presudu iz svih zakonom dopuštenih razloga, a poglavito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava sa žalbenim prijedlogom da se presuda preinači u korist tuženika, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

              Žalba je osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti  na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke  2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik vrati kaucije koju su uplatili na ime rezervacije kupnje vozila, i to tužitelju L. S. u iznosu od 28.800,00 kuna a tužitelju M. M. u iznosu 7.300,00 kuna jer im tuženik nije prodao vozila za koja su uplatili kaucije.

 

Prvostupanjski sud je na temelju pregledanih preslika kaucija koje su izdane na A4 papiru na kojem se u lijevom gornjem kutu nalazi znak HAK, a u desnom gornjem kutu se nalaze podaci Hrvatskog autokluba sa adresom poslovanja, telefonom, faxom i p.p i na kojima se nalazi otisnut pečat Hrvatskog autokluba preko kojeg je paraf utvrdio:

 

- da je tužitelj L. S. dana 23. ožujka 2009. dao kaucija za rezervaciju vozila A. A. ZG. …….. u iznosu od 14.800,00 kuna i da se u slučaju odustajanja ili neprodaje vozila od strane HAK-a ili od strane L. S. kaucija vraća u roku od 5 dana,

 

- da je tužitelj L. S. dana 30. ožujka 2009. dao kaucija za rezervaciju vozila F. T. (kombi) ZG……u iznosu od 7.000,00 kuna i da se u slučaju odustajanja ili neprodaje vozila od strane HAK-a ili od strane L. S. kaucija vraća u roku od 5 dana,

 

- da je tužitelj L. S. dana 30. ožujka 2009. dao kaucija za rezervaciju vozila F. F. ZG. …. u iznosu od 7.000,00 kuna i da se u slučaju odustajanja ili neprodaje vozila od strane HAK-a ili od strane L. S. kaucija vraća u roku od 5 dana,

 

- da je tužitelj M. M. dana 30. ožujka 2009. dao kauciju za rezervaciju vozila F. F. ZG. ….. u iznosu od 7.300,00 kuna i da se u slučaju odustajanja ili neprodaje vozila od strane HAK-a ili od strane M. M. kaucija vraća u roku od 5 dana.

 

Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj L. S. u dva navrata u prostorijama HAK-a radniku tuženika I. B. na ime kaucije za rezervacije ukupno četiri vozila, i to tri vozila za sebe i jedno za tužitelja M. M., predao u gotovini dana 23. ožujka 2009. iznos od 14.800,00 kuna, a zatim dana 30. ožujka 2009. dva puta iznose od 7.000,00 kuna za dva vozila i iznos od 7.300,00 kuna za rezervaciju vozila za tužitelja M. M., o čemu su mu izdane potvrde na memorandumu tuženika sa službenim pečatom i parafom.

 

Utvrđeno je da radnik I. B., koji je obavljao poslove dostavljača/vozača nije bio osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, odnosno osoba ovlaštena za potpisivanje dokumentacije platnog prometa uz upotrebu pečata, te da je I. B. bio dostupan pečat broj 6 za obavljanje poslova u ekspeditu HAK-a i da je novac uplaćen na ime kaucije prisvojio.

 

Također je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj L. S. koji je pregovarao s I. B. u vezi kupnje vozila ponuđenih od I. B., nije imao razloga posumnjati da I. B. nije ovlaštena osoba tuženika jer mu je ovaj predao i popis automobila na temelju kojega su tužitelji izabrali vozila A. A. ZG…, F. T. (kombi) ZG …., F. F. ZG…, F. F. ZG….te mu je omogućio kao potencijalnom kupcu da izvrši pregled vozila izloženih u službenoj garaži tuženika.

 

S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da popis automobila iz kojega su bili razvidni vrsta i tip vozila, registarska oznaka i cijena predstavlja ponudu koja u smislu odredbe članka 260. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO) obvezuje tuženika kao ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba jer je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u u svom poslovanju, pa je ocijenio da je tuženik odgovoran za štetu tužiteljima kao kupcima koja im je nastala plaćanjem utuženih iznosa te je slijedom prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja.

 

Osnovano tuženik u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da popis automobila koji je radnik tuženika I. B. predao tužitelju L. S. predstavlja ponudu koja u smislu odredbe članka 260. ZOO-a obvezuje tuženika.

 

Prema odredbi članka 260. stavka 1. ZOO-a pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba.

 

Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjska presuda u bitnom utemeljena na sadržaju isprave nazvane „Popis automobila“ (list 119. spisa) koju ispravu je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kada je zaključio da ta isprava predstavlja valjanu ponudu iako je nije potpisala ovlaštena osoba tuženika jer je dana na poslovnom papiru s kojim se tuženik služi u svom poslovanju. Naime, iz sadržaja navedene isprave proizlazi da pismeno nije sastavljeno na poslovnom papiru (memorandumu) tuženika, zbog čega ta isprava ne ispunjava pretpostavke koje se traže za ponudu neovlaštene osobe u smislu odredbe članka 260. ZOO-a.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tuženikov radnik I. B. nije imao ovlaštenje za zastupanje tuženika za sklapanje ugovora. Stoga ovaj spor treba raspraviti primjenom članka 312. ZOO-a koji uređuje sklapanje ugovora od strane neovlaštene osobe, a koji glasi:

 

(1) Ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

 

(2) Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor.

 

(3) Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

 

(4) U tom slučaju strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.

 

Iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije odobrio ugovore koje je sklopio u njegovo ime radnik I. B. neovlašteno koristeći tuženikov pečat. Stoga su tužbeni zahtjevi kojim tužitelji traže da im tuženik vrati iznose kaucije koje su predali I. B. neosnovani.

 

Tužitelji u skladu s odredbom članka 312. stavka 4. ZOO-a mogu tražiti naknadu štete od Ivana Bukovine koji je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopio s tužiteljima ugovore o kauciji u vezi s prodajom predmetnih vozila, ako u trenutku sklapanja ugovora nisu znali niti morali znati da on nije imao ovlaštenje za sklapanje ugovora.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju  odredbe članka 373. točke 1. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

 

S obzirom na to da je preinačena prvostupanjska presuda ovaj je drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučio o troškovima cijelog postupka.

 

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

 

Tuženiku su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa) priznati troškovi za sastavljanje odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od  12. listopada 2011., 7. veljače 2013., 24. kolovoza 2015., 19. studenog 2015. i 22. ožujka 2016. po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastavljanje podneska od 6. 11. 2013., koji spada u kategoriju ostalih podnesaka, 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 625 bodova, što pomnoženo s 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr. 50. Tarife) daje iznos od 6.250,00 kuna, čemu treba pribrojiti porez na dodanu vrijednost (25%) u iznosu od 1.562,50 kuna, što onda iznosi 7.812,50 kuna. Ostali popisani troškovi koji se odnose na prvostupanjski postupak tuženiku nisu priznati jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

 

Tuženik nije popisao trošak drugostupanjskog postupka.

 

Stoga je tuženiku na ime troškova cjelokupnog postupka trebalo dosuditi iznos od 7.812,50 kuna.

 

U Splitu 28. prosinca 2017.