Broj: Gž Ovr-760/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Z., Z., OIB:..., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o., iz Z., P. u K., protiv ovršenika M. M., iz Z., OIB:..., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj 7 Pu Ovr-4427/17-22 od 14. srpnja 2017., 09. siječnja  2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo  poslovni broj 7 Pu Ovr-4427/17-22 od 14. srpnja 2017.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na osobnom automobilu ovršenika radi naplate potraživanja ovrhovoditelja iz pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2980/93 od 04.12.2009. u visini  od 3.285,00 kuna.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio pravovremenu žalbu. U žalbi ističe mjesnu nenadležnost prvostupanjskog suda za predmetni ovršni postupak. Ovrhovoditelj nije zatražio potvrdu da ovrha na novčanim sredstvima nije moguća jer ovršenik nema sredstava te nije u roku od dva mjeseca zatražio promjenu sredstva ovrhe. Ovrhovoditelj nije stekao založno pravo na motornom vozilu koje je predmet ovrhe a koje je već i zaplijenjeno jer je na njemu zabilježeno založno pravo drugog ovrhovoditelja, a samo vozilo svojom vrijednošću ne pokriva niti potraživanje jednog od ovrhovoditelja jer je staro 16 godina a kao novo plaćeno je 12.000,00 DEM ili 6.000,00 eura. Nadalje ovršenik je slabog materijalnog stanja te bi ovrha dovela u pitanje njegovu egzistenciju a i vozilo je dano u najam ugostiteljskom obrtu M. Ističe prigovor zastare jer je prošlo šest godina a desetogodišnji zastarni rok ne vrijedi za novčana potraživanja. Osporava se i odluka o troškovima jer troškovi koji su priznati ovrhovoditelju ne pripadaju ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa ne mogu niti ulaziti u ovršno rješenje.

Na žalbu ovršenika ovrhovoditelj je podnio odgovor u kojem ističe da je neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti jer je rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Su-1545/12 od 18. prosinca 2012. a na temelju čl. 10. st. 2. i 3. Zakona o sudovima predmetni ovršni predmet ustupljen Općinskom sudu u Poreču kao stvarno nadležnom sudu na daljnje postupanje. Nadalje ovrha je određena na temelju ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2980/93 od 4. prosinca 2009., dakle ovršna isprava je podobna za ovrhu sukladno odredbama Ovršnog zakona te nije u zastari jer potraživanja utvrđena pravomoćnim sudskim odlukama zastarijevaju za 10 godina sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Nije osnovan ni žalbeni navod da je vrijednost predmeta ovrhe premala za naplatu i već postojećeg založnog prava na istoj pokretnini jer ako ta vrijednost neće biti dostatna a u tom slučaju niti potraživanje ovrhovoditelja neće biti namireno jer će se iz cijene vozila namirivati potraživanja onim redom po kojim su stečena na predmetu ovrhe založna prava. I odluka o trošku je pravilna jer je u ovršnom prijedlogu ovrhovoditelj imao pravo zatražiti naplatu troškova postupka pa je prijedlog iz odgovora na žalbu da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

Žalba ovršenika nije osnovana.

            U ovom ovršnom predmetu ovršna isprava je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2980/93-75 od 4. prosinca 2009. kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.285,00 kuna. Na temelju navedene ovršne isprave doneseno je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Poreču poslovni broj Ovr-1344/12 od 24.12.2012 na svim ovršenikovim kunskim i deviznim računima koje je postalo pravomoćno 1.7.2013. Povodom žalbe ovršenika protiv navedenog rješenja o ovrsi prvostupanjski sud je ovršenika rješenjem poslovni broj Ovr-1344/12-7 od 8. veljače 2013. uputio da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha nije dopuštena jer je ovršenik istakao u žalbi prigovor zastare potraživanja, a povodom žalbe ovršenika Županijski sud u Puli-Pola je svojom odlukom poslovni broj Gž-762/13-2 od 1. srpnja 2013.  odbio žalbu ovršenika te potvrdio rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1344/12 od 24. prosinca 2012.

Nadalje povodom tog rješenja o ovrsi FINA je dostavila dopis o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 6.5.2014. Nastavno ovrhovoditelj je podnio sudu prijedlog za donošenje rješenja promjenom predmeta i sredstva ovrhe, na motornom vozilu ovršenika te je povodom tog prijedloga prvostupanjski sud odredio predloženu ovrhu.

Žalitelj u žalbi ističe prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda koji nije osnovan jer je rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Su-IV-1545/12-25 od 18. prosinca 2012. na temelju čl. 10. st. 2. i 3. Zakona o sudovima odlučeno da se predmet u ovoj pravnoj stvari ustupa Općinskom sudu Poreč kao stvarno nadležnom na daljnje postupanje. Također nije osnovan žalbeni navod da ovrhovoditelj nije dostavio potvrdu o nemogućnosti provedbe na novčanim sredstvima jer je u spis dostavljena potvrda FINA-e od 06.05. 2014.da ovršenik nema novčanih sredstava.

Prigovor zastare istaknut po ovršeniku nije osnovan jer je zastarni rok za potraživanja utvrđena pravomoćnim sudskim odlukama deset godina po čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima a i zastarni rok se prekida svakom radnjom ovrhovoditelja tako da zastara nije nastupila jer je ovršna isprava od 04.12.2009. a u međuvremenu je ovrhovoditelj podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na novčanim potraživanjima te je povodom istog bilo doneseno rješenje o ovrsi na novčanim potraživanjima poslovni broj Ovr-1344/12 od 24.12.2012. Uostalom, povodom tog prigovora prvostupanjski sud je ovršenika uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom rješenjem poslovni broj Ovr-1344/12-7 od 8. veljače 2013.  

Niti žalbeni navod da je predmetno vozilo već opterećeno založnim pravom, te da njegova vrijednost nije dostatna niti za namirenje ranije upisane tražbine ovrhovoditelja nije osnovan jer u tom slučaju ukoliko vrijednost vozila nije dostatna za namirenje niti ranije upisanog založnog prava, potraživanje ovrhovoditelja iz predmetnog sredstva ovrhe neće biti ostvareno što međutim ne predstavlja žalbeni razlog koji ovršenik može isticati protiv rješenja o ovrsi jer ne predstavlja niti jedan od žalbenih razloga iz čl. 50.st.1. Ovršnog zakona.

Žalbeni navod da je ovršenik predmetno vozilo dao u najam ovršenik ničime ne dokazuje, a niti to može biti razlogom da se ovrha na tom predmetu ne može provesti. Niti činjenica koju žalitelj ističe, da je pokrenuo tužbu pred Županijskim sudom u Zagrebu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije žalbeni razlog kojim se s uspjehom može pobijati prvostupanjsko rješenje o ovrsi jer temeljem čl.52.st.6. Ovršnog zakona  upućivanje u parnicu  ne spriječava provedbu ovrhe i  ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

U svezi sa žalbenim navodom o pravovremenosti podnošenja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe s obzirom na odredbu čl. 5.st.4. Ovršnog zakona, u spisu ne prileži obavijest suda ovrhovoditelju o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, a rok od dva mjeseca propisan tim člankom teće od takve obavijesti, pa je i prijedlog za promjenu sredstva ovrhe podnesen pravovremeno.

I troškovi ovrhovoditelja su pravilno određen prvostupanjskim rješenjem u iznosu od 625,00 kuna i koji se odnosi na sastav prijedloga za promjenu sredstva ovrhe u visini od 500,00 kuna i PDV na taj iznos od 125,00 kuna dok trošak pristojbe pravilno ovrhovoditelju nije priznat jer isti nije niti zatražen a pristojba je plaćena povodom ranijeg prijedloga i rješenja Ovr-1344/12.

Slijedom navedenoga, kako žalitelj u žalbi ne ističe niti jedan od žalbenih razloga iz čl. 50. Ovršnog zakona koje bi za posljedicu imao ukidanje ili preinačenje prvostupanjskog rješenja o ovrsi, žalba ovršenika odbijena je kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona.

U Puli-Pola, 09.siječanj 2018.