Broj: Gž-925/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi Grubeši, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz I., …. R…, OIB …, zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku iz R., protiv tuženika G. R., K…, OIB …, zastupan po ZOU D. K. i J. P., odvjetnicima iz R., radi naknade štete/izmake koristi, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 3. ožujka 2017., poslovni broj Pn-381/2015-31, dana 11. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tuženika se uvažava, preinačava se presuda suda prvog stupnja br. Pn-381/2015-31 od 3. ožujka 2017. u pobijanom dosuđujućem dijelu, kao i u odluci o trošku i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete izmakle koristi od 28.650,37 kn, 1.370,65 kn, 3.266,55 kn, 4.322,84 kn, 5.159,70 kn, 4.089,08 kn, sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao u izreci odluke, počev od dospijeća, pa do isplate, po stopama zatezne kamate kao u izreci odluke, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.452,50 kn, sve to u roku od 15 dana.

 

              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 7.223,00 kn sa zateznim kamatama koja teče od 3. ožujka 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              Tuženiku se dosuđuje trošak žalbe od 1.340,00 kn.

 

              Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete – izmakle koristi isplati iznose od 28.650,37 kn, 1.370,65 kn, 3.266,55 kn, 4.322,84 kn, 5.159,70 kn, 4.089,08 kn, sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao u izreci dosuđujućeg dijela presude, počev od dospijeća, pa do isplate, po stopi zateznih kamata kao u izreci, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.452,50 kn, sve to u roku od 15 dana (toč. 1. i 3. izreke).

 

              2. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, odnosno s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje zakonske zatezne kamate po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznose kako slijedi: 

 

-            9,36 kn počam od 30.09.2013.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 31.10.2013.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 30.11.2013.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 31.12.2013.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 31.01.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 28.02.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 31.03.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 30.04.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 31.05.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 30.06.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 31.07.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 31.08.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 30.09.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 31.10.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 30.11.2014.g. pa do isplate,

-          18,72 kn počam od 31.12.2014.g. pa do isplate,

-     18,72 kn počam od 31.01.2015.g. pa do isplate,

-            9,36 kn počam od 28.02.2015.g. pa do isplate."

 

Tuženik pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (toč. 1. izreke), te u odluci o trošku (toč. 3. izreke), zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.) – dalje ZPP, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, dosudi parnični trošak i trošak žalbe.

 

              Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda tuženika i predložio da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i prizna trošak odgovora na žalbu.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Tuženik u žalbi ne upire da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP. Ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi o službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

              Nije sporno da je tužitelj u postupku provedenom po Zakonu o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96., 39/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02.) – dalje ZN, vraćeno u vlasništvo i posjed izvršnim Rješenjem ureda državne uprave – Primorsko-Goranske županije, - službe za imovinsko pravne poslove br. UP-I-… od 26. rujna 2008. (izvršno 14.9.2013.), suvlasništvo od 2/20 dijela i u posjed stan br. 2 sa 34,29 m2, stan br. 3 sa 51,61 m2, stan br. 6 sa 75,9 m2, stan br. 7 sa 42,7 m2, stan br. 10 sa 42,72 m2, stan br. 11 sa 46,86 m2, stan br. 14 sa 46,86 m2 i stan br. 17 sa 54,6 m2, u zgradi u R…, izgrađeno na kč.br. … kuća br. … upisana u zk.ul.br. … k.o. R., da je obveznik naknade tuženik, te da je u toč. 6. Rješenja odlučeno da je tuženik dužan vlasnicima u toč. 2. izreke predati stanove u posjed u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja.

 

              Nije sporno da tuženik nije predao tužitelju u posjed stanove br. 3, br. 6, br. 10. Također, nije sporno da je stan br. 11 predan u posjed 3. travnja 2014., stan br. 7 19. veljače 2015., stan br. 14 28. svibnja 2015., stan br. 17 18. lipnja 2015. i stan br. 2 27. studenog 2015.

 

              Tužitelj zahtjeva naknadu štete u 1/8 dijela izgubljene dobiti koju bi mogao ostvarivati iznajmljivanjem stanova u visini od 36,00 kn po m2 i to za stanove br. 3, 6, 10 od 14. rujna 2013. do 31. listopada 2016. 28.650,37 kn, za stan br. 11 od 14. rujna 2013. pa do predaje 1.370,65 kn, za stan 7 od 14. rujna 2013. do dana predaje 3.266,66 kn,  za stan 14 od 14. rujna 2013. do dana predaje 4.322,84 kn, za stan 17 od 14. rujna 2013. do dana predaje 5.159,70 kn, za stan br. 2 od 14. rujna 2013. do dana predaje 4.089,08 kn, s tvrdnjom da je tuženik u postupku naknade imao položaj stranke i da je odgovoran za štetu, jer tužitelju nije osim stana 11 predao ostale stanove u posjed nakon isteka roka od 30 dana nakon pravomoćnosti rješenja.

 

              Nastavno, prvostupanjski sud je utvrdio da je bez valjane pravne osnove stan 2 koristio T. M., da je tuženik vodio ovršni postupak br. Ovr-4459/10 i da je tijekom ovrhe stan predan tužitelju 27. studenog 2015. Stan br. 3 je bez valjane pravne osnove koristio M. Z.. Tuženik je vodio parnični postupak br. P-1482/12., a potom ovršni postupak br. Ovr-4428/13., no isti postupak nije okončan. Stan br. 6 bez valjane pravne osnove je koristio M. J. Tuženik je vodio parnični postupak br. P-3515/04., radi iseljenja, a potom ovršni postupak br. Ovr-1132/11., no, međutim ovrha nije okončana.

 

              St. br. 11 bez valjane pravne osnove su koristili za stanovanje D. i T. D. Tuženik je vodio parnični postupak radi iseljenja br. P-2709/4, potom ovrhu br. Ovr-1411/14. i potom pozvao tužitelja dopisom od 3. travnja 2014. da preuzme ključeve stana. Stan br. 17 bez valjane pravne osnove su koristili A. i S. M. Tuženik je vodio parnicu radi iseljenja br. P-3514/04., a potom ovrhu br. Ovr-1247/05., a tužitelju predao stan u posjed 18. lipnja 2015. Stan br. 7 je od 1. srpnja 2010. bespravno koristio E. B. sve do predaje stana tužitelju 19. veljače 2015. Stan br. 10 bespravno koriste Z. i M. M. Tuženik je vodio upravni postupak i nakon okončanja upravnog postupka pozvao korisnike stana da stan predaju u posjed dopisom od 8. studenog 2013. Stan br. 14 je bespravno koristila E. C. Nakon provedenog upravnog postupka 28. svibnja 2015. stan je predan tužitelju.

 

              Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik odgovoran za štetu jer nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96., 39/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 67/01., 118/01., 80/02., 81/02.) – dalje ZN nije poduzimao radnje radi onemogućavanja trećih osoba da bespravno koriste stan, odnosno da je ove radnje počeo poduzimati tek od 2004., te iz razloga što po pravomoćnosti rješenja u upravnom postupku, tj. po isteku roka za predaju 8 stanova tužiteljima (rok istekao 14. rujna 2013.), nije tužitelju predao u posjed vraćene stanove – po čl. 1046. i 1089. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05., 41/08., 25/11.- dalje: ZOO) tužitelju dosudio korist koju bi po redovitom tijeku stvari ostvario iznajmljivanjem stanova.

 

              S pravom tuženik u žalbi upire da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

 

              Polazeći od općih načela naknade iz čl. 49. st. 1. ZN, tj. da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzima, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tuženik kao obveznik naknade za vrijeme vođenja upravnog postupka ne odgovara za štetu što su treće osobe bespravno uselile u stanove koji su bili predmetom vraćanja prijašnjih vlasnicima po ZN.

 

              Čl. 69. st. 2. ZN propisano je da rješenje o naknadi za oduzetu imovinu sadrži i podatak o rokovima za provedbu odluke.

 

              Rješenja o naknadi nakon nastupanja ovršnosti rješenja, kada se radi o vraćanju stanova provode se u postupku administrativnog rješenja (čl. 275. ZUP-a – NN br. 93/01.) i čl. 135. st. 2. ZUP-a – NN br. 47/09., čl. 138. ZUP-a/09., kako to tuženik ispravno upire u žalbi. Stoga, tuženik ne odgovara za štetu što 8 stanova nije predao u posjed prijašnjim vlasnicima po nastupanju ovršnosti rješenja.

 

              Nastavno, također, kako se ispravno upire u žalbi, prijašnji vlasnici nakon što su im stanovi vraćeni u vlasništvo i potom vlasništvo uknjiženo u zemljišne knjige, su aktivno legitimirani za zaštitu vlasništva putem prave vlasničke tužbe (čl. 162. ZV), te kao vlasnici imaju pravo zahtijevati sve štete koje su joj nastale i sve koristi od posjednika stanova (čl. 165. ZO). Obveznik naknade koji nije posjednik stanova, nije pasivno legitimiran po zahtjevu za naknadu štete po općim načelima štete, a niti po čl. 165. ZV.

 

              Ne postoji odgovornost tuženika niti po odredbama čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO jer je tuženik podnošenjem tužbi, pokretanjem ovršnih i upravnih postupaka prema trećim osobama, dokazao da u njegovim radnjama ili propuštanjima nema niti najmanjeg oblika krivnje – obične nepažnje. 

 

              Stoga je valjalo uvažiti žalbu tuženika i zbog pogrešne primjene materijalnog prava preinačiti prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu.

 

              Budući je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu odlučio je po čl. 166. st. 2. ZPP i o naknadi cjelokupnih troškova.

 

              Tuženik je u cijelosti uspio u parnici, pa mu pripada pravo na naknadu parničnog troška po čl. 154. st. 1. ZPP.

 

              Tuženiku po čl. 155. ZPP i važećoj Odvjetničkog tarifi (NN br. 142/12., 113/14., 118/14., 107/15.) pripada pravo na trošak odgovora na tužbu, nazočnosti na raspravama održanim dana 7. prosinca 2015., 15. studenog 2015., 20. prosinca 2016. i objavi presude, te trošak sastava podneska ukupan trošak od 7.223,00 kn i trošak žalbe od 1.340,00 kn.

 

              Tužitelju ne pripada pravo na trošak odgovora na žalbu (čl. 155. ZPP).

 

              Temeljem čl. 373. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

 

              U nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Osijek, 11. siječnja 2018.