Broj: Gž-1608/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. holding d.o.o., P. Z., OIB: …,  Z., zastupanog po punomoćniku M. H., odvjetniku iz O. društva H.& partneri d.o.o. u Z., protiv tuženice S. S., OIB:… iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 4 Povrv-1517/2015-14 od 8. lipnja 2016., dana 11. siječnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

                       Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 4 Povrv-1517/2015-14 od 8. lipnja 2016. i sudi:

 

                  I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J.,  posl. broj: Ovrv-7872/14 od 1. prosinca 2014. godine, kojim se nalaže tuženici S. S. iz Z., da plati tužitelju Z. holdingu d.o.o., P. Z., iznos od 200,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 1. kolovoza 2010. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

                    II. Nalaže se tuženoj S. S. iz Z. da tužitelju Z. holdingu d.o.o., P. Z. naknadi troškove postupka u iznosu od 1.175,00 kuna u roku od 15 dana.,

 

                   III. Odbija se zahtjev tužene da joj tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 100,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

                              Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

 

                            I. Ukida se platni nalog u cijelosti sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J., posl. broj: Ovrv-7872/14 od 1. prosinca 2014. godine, kojim se nalaže tuženici S. S. iz Z., da plati tužitelju Z. holdingu d.o.o., P. Z., iznos od 200,00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos i trošak u iznosu od 150,00 kuna.

 

                       II. Nalaže se tužitelju Z. holdingu d.o.o., P. Z., da tuženici S. S. iz Z., naknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 100,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

                           Protiv ove presude, pravovremeno je žalbu izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

                        Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba je osnovana.

 

                            U ovoj pravnoj stvari tužitelj je tražio naplatu iznosa od 200,00 kuna, pa se povodom prigovora tužene predmetni postupak vodio u smislu članka 460. Zakona o parničnom postupku  (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13 dalje: ZPP), kao spor male vrijednosti.

 

                            Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je to propisano člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.

 

                       Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, u smislu istaknutih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, te nije našao da bi bila počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi ukazuje, a ni neka od drugih povreda postupka na koje u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, međutim smatra je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.                                        

 

                      Zahtjev tužitelja prema tuženoj odnosi se na naplatu dnevne parkirne karte u iznosu od 200,00 kuna za parkiranje vozila reg. oznake ZG….

 

                     Iz činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi :

 

    -    da je automobil reg. oznake ZG… vlasništvo tužene,

    -   da je djelatnik tužitelja 21. lipnja 2010. registrirao automobil  tužene parkiran na javnom parkiralištu na parkiranom mjestu u D. ulici, zona 1, broj DPK 171314 u

15,39 sati bez plaćene parkirališne karte,

-          da je tužiteljici izdana dnevna parkirna karta koja iznosi 200,00 kuna, 

-          da je način naplate parkiranja u G. Z. reguliran je Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja („Službeni glasnik“ Grada Zagreba br. 19/99, 19/01, 20/01- pročišćeni tekst, 10/04, 18/05 2/06, 18/06, 7/09, 16/09 i 25/09) i Pravilnikom o korištenju javnih parkirališta od 4. siječnja 2010. godine („Službeni glasnik grada Zagreba“ br. 19/99, 19/01 i 20/01 - pročišćeni tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09 i 25/09), Pravilnikom o izmjenama i dopuni Pravilnika o korištenju javnih parkirališta od 5. siječnja 2011. godine (Službeni glasnik grada Zagreba br. 19/99, 19/01, 20/01 - pročišćeni tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09, 25/09 i 10/10), kao i Pravilnikom o korištenju javnih parkirališta od 24. svibnja 2011. godine (Službeni glasnik grada Zagreba br. 19/99, 19/01, 20/01 - pročišćeni tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09, 25/09 i 10/10), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o korištenju javnih parkirališta od 1. lipnja 2011. godine (Službeni glasnik grada Zagreba br. 19/99, 19/01, 20/01 - pročišćeni tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09, 25/09 i 10/10).

-          da se korisnikom parkirališta koji podliježe plaćanju dnevne parkirališne karte smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva, unutarnjih poslova, prema registarskoj oznaci vozila ( članak 8. Odluke.)

-          da ukoliko korisnik javnog parkirališta nema valjanju parkirališnu kartu, smatrat će se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata te će u tom slučaju osoba koju ovlasti tužitelj ostaviti dnevnu kartu s nalogom za plaćanje na vozilu, koju je korisnik dužan platiti u roku od 8 dana od dana (članak 7. i 8. Odluke)

 

                          Pogrešno prvostupanjski sud smatra da su odredbe Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja G. Z. i Pravilnika o korištenju javnih parkirališta, kojima se propisuje da korisnik parkirališta koji nema valjanu parkirališnu kartu plaća dnevnu parkirališnu karu, u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 79/07, 125/07, 89/09), jer da tužena nije pristala na uslugu dnevne parkirališne karte.

 

                                      Naime, pravna narav ugovornog odnosa između davatelja javne usluge parkiranja i korisnika parkirnog mjesta,  i prema ocjeni Ustavnog suda broj U-II-355/2007 od 10. prosinca 2008. godine na koju se prvostupanjski sud poziva, je ugovor koji ima obilježja tipskog adhezionog ugovora iz članka 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 35/05, 41/08 i 125/11), pri čemu su ugovorne strane javna vlast (davatelj javne usluge parkiranja) i korisnik parkirnog mjesta.

 

                                       Kako se radi o ugovoru koji ima pravna obilježja adhezionog ugovora, tipskog ili formalnog karaktera, njegove opće uvjete propisuje javna vlast svojim općim aktom (u konkretnom slučaju Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja i Pravilnikom o korištenju javnih parkirališta), pa se smatra da su objavom općeg akta u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave, ujedno objavljeni i opći uvjeti ugovora o korištenju parkirališta, pa su time ispunjeni zakonski uvjeti da opći uvjeti ugovora moraju biti objavljeni na uobičajeni način dostupan svim korisnicima parkirnog mjesta, te obvezuju tuženu kao ugovornu stranu, jer su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, tj u vrijeme parkiranja vozila na javnom parkirnom mjestu.

 

                         Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog, te je prihvaćanjem  žalbe tužitelja,  valjalo odlučiti kao u  točki I. izreke).

 

                         O troškovima postupka odlučeno je  temeljem članka 166. stavka 2. ZPP-a, primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a.

          

                            Tužitelju su priznati troškovi javnobilježničke nagrade  u iznosu od 75,00 kuna sa PDV-om, trošak zastupanja po Tbr. 7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12 i 103/14,107/15 dalje OT) u iznosu od 625.00 kuna sa PDV-om, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna i trošak žalbe po Tbr 10. točka 3. OT u iznosu od 375,00 kuna sa PDV-om, što ukupno iznosi 1.175,00 kuna, dok tuženoj ne pripadaju troškovi postupka jer nije uspjela u sporu.

 

                                       Radi svega iznesenog  valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

Požega, 11. siječnja 2018.