Broj: Gž-501/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz I., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici Z. C. i K. K., odvjetnici iz Z. O. U. u V., protiv prvotuženice M. B. iz R., OIB … i drugotuženice K. S. iz V., OIB …, koje zastupaju punomoćnici  I. L. i H. L. H., odvjetnici iz Z. O. U. u V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-419/15-15 od 22. prosinca 2016., u sjednici održanoj dana 25. siječnja 2018., 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-419/15-15 od 22. prosinca 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-419/15-15 od 22. prosinca 2016. kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da izjava prvotuženice M. B. dana na zapisniku u ostavinskom postupku iza pok. M. B. poslovni broj: O-137/12 na temelju koje je svoj zakonski dio nasljedstva iza pok. M. B. od ¼ dijela na nekretninama upisanim u: zk. ul. … k.o. R., i to kč. br. … oranica B. sa … m2; zk. ul. …k.o. R., i to kč. br. … oranica ulica sa … m2, kč. br. … oranica D. sa … m2, kč. br. …oranica u selu sa … m2, kč. br. … oranica G. B. sa … m2, kč. br. … oranica G. B. sa … m2, kč.br. … oranica B. B. sa … m2; zk. ul. …k.o. R., i to kč. br…. oranica D. sa … m2, kč. br. …oranica D. sa … m2, kč. br. … oranica D. sa … m2; zk. ul. …k.o. R., i to kč. br. … kuća i oranica u S.S. sa … m2, ustupila drugotuženici K. S. nema pravni učinak prema tužiteljici, koliko je to potrebno do namirenja tražbine tužiteljice u iznosu od 51.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2011. do isplate po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, i iznosa od 3.337,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 7. veljače 2014. do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, te da je drugotuženica dužna trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude kao ovršne isprave zatraži ovršno namirenje svoje naznačene tražbine sudskom prodajom navedenih nekretnina i namirenjem te tražbine iz postignute prodajne cijene.

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženicama troškove parničnog postupka u iznosu od 8.575,00 kuna.

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tuženica za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

 

Protiv navedene presude i rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine.

 

Tuženice nisu podnijele odgovor na žalbu.

 

Žalba tužiteljice protiv presude je neosnovana, dok je žalba protiv rješenja nedopuštena.

 

Neosnovana je tvrdnja tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 264. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) na koju se opisno ukazuje u žalbi navodima da sud u dokaznom postupku nije saslušao parnične stranke iako je tom dokaznom prijedlogu prethodno udovoljio. Tužiteljica je bila uredno pozvana na ročište za glavnu raspravu od 19. prosinca 2016. radi saslušanja kao stranke u svrhu dokazivanja, ali se tome pozivu nije odazvala. Svoj izostanak je opravdala bolešću, ali to nije potkrijepila liječničkom dokumentacijom, pa je u takvoj pravnoj situaciji zaključenje glavne rasprave i bez saslušanja tužiteljice kao stranke bilo opravdano i moguće (članak 265. stavak. 2. ZPP-a).

 

U prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice radi pobijanja pravne radnje dužnika, i to izjave prvotuženice M. B. kojom ustupa svoj zakonski dio nasljedstva iza pok. M. B. od ¼ dijela, na nekretninama pobliže navedenim u izreci presude, drugotuženici K. S. u dijelu u kojemu je to potrebno za namirenje tražbine prema prvotuženici M. B. u iznosu od 51.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 1. ožujka 2011. do isplate, te nalog drugotuženici K. S. da trpi namirenje tražbine tužiteljice iz predmetnih nekretnina.

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

 

- da je prvotuženica M. B. u ostavinskom postupku Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: O-137/12, UPP-OS-VK: 31/12 kao zakonska nasljednica pok. M. B. prihvatila nasljedstvo koje joj po zakonu pripada i svoj nasljedni dio na predmetnim nekretninama ustupila drugotuženici K. S.,

 

- da je na temelju rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik A. V. iz V. pod poslovnim brojem Ovrv-321/14 od 7. veljače 2014., a koje je postalo pravomoćno 3. ožujka 2014., prvotuženica M. B. dužna isplatiti tužiteljici iznos od 51.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime pozajmice i trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.337,50 kuna,

 

- da tužiteljica tijekom postupka nije predložila dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da imovno stanje dužnika – prvotuženice M. B. nakon poduzetog raspolaganja prema trećoj osobi – drugotuženici K. S., učinjeno ustupanjem nasljednog dijela, onemogućava tužiteljicu u realizaciji njezine tražbine, koju ima prema prvotuženici M. B..

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala da prvotuženica M. B. nema dovoljno sredstava za namirenje tužiteljičine dospjele tražbine te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

 

Prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, time da se prema stavku 2. istog članka smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

 

Dakle, tužitelj mora dokazati da imovno stanje dužnika nakon poduzete pravne radnje faktički onemogućava vjerovnika u realizaciji njegove tražbine, što znači da samo poduzimanje neke pravne radnje kojom dužnik smanjuje svoju imovinu nije dovoljno da bi tužitelj mogao s uspjehom pobijati pravne radnje dužnika već je potrebno i da je tom pravnom radnjom dužnik doveden u imovno stanje koja onemogućava vjerovnika u ostvarenju njegove tražbine (jednako pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-82/08-2 od 29. listopada 2008.).

 

Tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazala da prvotuženica M. B. nakon ustupanja nasljednog dijela koji je naslijedila iza pok. M. B. drugotuženici K. S. više nema dovoljno sredstava za namirenje tužiteljičine tražbine. Tužiteljica, naime, nije dokazala da dospjelu tražbinu koju ima prema prvotuženici M. B. nije mogla naplatiti u ovršnom postupku.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo – odredbe članka 66. stavka 1. i 2. ZOO-a kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

 

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U ovoj parnici su prijedlog za prekid postupka podnijeli tuženici. Prvostupanjski sud je, odlučujući o tom prijedlogu, ocijenio da ne postoje razlozi za prekid postupka te je prijedlog odbio.

 

Kod takvog stanja stvari, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, tužiteljica nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv rješenja koji je odbijen prijedlog tuženika za prekid postupka, pa je trebalo na temelju odredbe članka 381. točke 1. ZPP-a odbaciti tužiteljičinu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja i riješiti kao u izreci.

 

U Splitu 25. siječnja 2018.