Broj: Gž-2813/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Goranke Barać-Ručević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestioca te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice I. T. iz G., …, OIB: … i II-tužitelja D. T. iz G., …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku S. G., odvjetniku u Č., protiv tuženika R. F. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6033/14 od 18. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6033/14 od 18. listopada 2016. u dijelu pod točkama I.2. u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako predmetni ugovori nisu nastali niti ne postoje.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6033/14 od 18. listopada 2016. u dijelu pod točkama I.1., I.3., II. i III. pa se o tome sudi:

 

1. Utvrđuju se ništetnima Ugovor o zajmu broj 110322DIT od 22.3.2011. i to u iznosu od 5.401,83 eura i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 22.3.2011. ovjeren po javnom bilježniku I. M. iz Z., …, broj Ov-615/11, a koji su sklopljeni između I. tužiteljice I. T. iz G., …, OIB: … i II. tužitelja D. T. iz G., …, OIB: …, s jedne strane, i tuženika R. F. iz Z.,    , OIB: …, s druge strane.

 

2. Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici upisane u zk.ul.br. 923 k.o. G. G., i to na k.č.br. 1920/11 kuća za odmor i dvorište površine 150 čhv tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika R. F. iz Z., …, OIB: … uz istodoban upis prava vlasništva I. tužiteljice I. T. iz G., …, OIB: … i II. tužitelja D. T. iz G., …, OIB: …, svaki u ½ dijela.

 

3. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima solidarno 9.442,50 kuna na ime naknade troška postupka u roku od 15 dana.

 

4. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima solidarno 1.031,25 kuna na ime naknade troška žalbe u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6033/14 od 18. listopada 2016. suđeno je:

„I/ U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev I-tužiteljice I. T. i II-tužitelja D. T. koji glasi:

„1. Utvrđuju se ništetnima Ugovor o zajmu broj 110322DIT od 22.3.2011. i to u iznosu od 5.401,83 eura i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 22.3.2011. ovjeren po javnom bilježniku I. M. iz Z., …, broj Ov-615/11, a koji su sklopljeni između I-tužiteljice I. T. iz G., …, OIB: … i II-tužitelja D. T. iz G., …, OIB: …, s jedne strane, i tuženika R. F. iz Z., …, OIB: …, s druge strane.        

  2. Utvrđuje se da Ugovor o zajmu broj 110322DIT od 22.3.2011. i to u iznosu od 5.401,83 eura i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 22.3.2011. ovjeren po javnom bilježniku I. M. iz Z., …, broj Ov-615/11, a koji su sklopljeni između I-tužiteljice I. T. iz G., …, OIB: … i II-tužitelja D. T. iz G., …, OIB: …, s jedne strane, i tuženika R. F. iz Z., …, OIB: …, s druge strane, nisu nastali i ne postoje jer nisu niti sklopljeni te stoga ne proizvode pravne učinke.

3. Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici upisane u zk.ul.br. 923 k.o. G. G., i to na k.č.br. 1920/11 kuća za odmor i dvorište površine 150 čhv tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika R. F. iz Z., …, OIB: … uz istodoban upis prava vlasništva I-tužiteljice I. T. iz G., …, OIB: … i II-tužitelja D. T. iz G., …, OIB: …, svaki u ½ dijela.“.

II/ U cijelosti se odbija zahtjev I-tužiteljice I. T. i II-tužitelja D. T. za naknadu troškova parničnog  postupka.

III/ Nalaže se I-tužiteljici I. T. i II-tužitelju D. T. solidarno naknaditi tuženiku R. F. troškove parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kn, u roku 15 dana.“

 

           Protiv navedene presude pravodobno se žale tužitelji iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP) to jest zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke suda o troškovima postupka. Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen u žalbi, odnosno podredno istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traže naknadu troška žalbe.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP  budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako su predmetni ugovori ništetni ili da nisu nastali i da ne postoje, zahtjev za upisom u zemljišne knjige i zahtjev za naknadom troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:

-tužitelji su bili u potrazi za novcem koji im je trebao za otvaranje kafića, pa su se obratili društvu OMH R. d.o.o. , a koje društvo je imalo ured na … u Z., te je II. tužitelj tamo podnio pisani zahtjev za zajam u iznosu od 70.000,00 kn;

-nakon petnaestak dana neka osoba, čijeg se imena II. tužitelj više ne sjeća, nazvala ga je telefonom i rekla mu da se povodom zahtjeva za zajam javi u društvo T. N. d.o.o. sa sjedištem u …i, negdje nasuprot … u Z., što je i učinio te došao u prostorije društva T. N. d.o.o. u … gdje je sve pregovore obavljao s M. Š. kog je ondje zatekao;

-M. Š. mu je prilikom njihovog prvog susreta objasnio da mu ne mogu odmah dati zajam od 70.000,00 kn, već da može dići manji zajam, i to, između ostalog, na iznos od 20.000,00 kn - ako će biti osiguran fiducijarnim vlasništvom;

-tužitelji su kao fiducijarni dužnici dana 22. ožujka 2011. zaključili s tuženikom kao vjerovnikom Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina, koji u sebi sadrži i ugovora o zajmu broj 110322DIT od istog dana;

-ugovor o zajmu stranke nisu zaključile u formi samostalnog pismenog ugovora već je on sadržan u sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina;

-tuženik R. F. je u tim ugovorima naslovljen kao zajmodavac i fiducijarni vlasnik mada pozajmljeni novac nije bio njegov već od ilegalne kriminalne organizacije koja je javno djelovala pod imenima trgovačkih društava P. svjetlost d.o.o., T. N. d.o.o., OMH R. d.o.o. , O. artis d.o.o., i drugim, a čiji je član bio, između ostalih, i M. Š., protiv koje kriminalne organizacije je zbog ovakvih djela podignuta optužnica od strane Državnog odvjetništva RH, USKOK, s tim što je optuženo ukupno 18 optuženika na čelu s M. R. (list 64, 61-71 spisa);

-među strankama, to jest između tužitelja kao zajmoprimaca s jedne strane, i M. Š. kao predstavnika ilegalne kriminalne organizacije te R. F. kao prividnog zajmodavaca s druge strane, usmeno je utanačeno kako je stvarni iznos zajma 19.900,00 kuna ali je u ugovoru o zajmu i sporazumu radi osiguranja novčane tražbine neistinito naveden iznos zajma od 5.401,83 eura, što odgovara kunskoj protuvrijednosti od 39.900,00 kuna, s ugovornom kamatom od 5,36% godišnje na ovaj viši iznos, te da će se zajam vraćati u 29 mjesečnih anuiteta od po 199,00 eura, dakle ukupno 5.771,00 eura;

-nakon ovjere ugovora u uredu javnog bilježnika M. Š. je u čekaonici javnog bilježnika isplatio II. tužitelju na ruke oko 16.500,00 kuna na ime zajma, a nakon što je od usmeno ugovorenog iznosa od 19.900,00 kuna odbio slijedeće troškove zajma: trošak procjene nekretnine u iznosu od oko 1.700,00 kuna, trošak provizije za procjenu u iznosu do oko 300,00 kuna, te trošak javnobilježničke ovjere od oko 1.500,00 kuna;

-isprave sastavljene od članova ilegalne kriminalne organizacije kao što su isplatnica br. 110322DIT od 22. ožujka 2011., račun trgovačkog društva P. svjetlost d.o.o. od 22. ožujka 2011, te izjave korisnika zajma od istog dana (listovi 30 do 35 spisa), sadrže neistinite podatke utoliko ukoliko su ti podaci različiti od iskaza tužitelja kojima je sud prvog stupnja povjerovao;

- tuženik je na temelju predmetnog sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina u zemljišnim knjigama upisao svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini u zk.ul.br. 923 k.o. G. G. uz zabilježbu kako je prijenos izvršen radi osiguranja predmetne novčane tražbine (fiducij);

-tuženik dana 10. listopada 2012. dostavio tužiteljima dopis odvjetnika R. I. M. iz Z. kojim ih izvješćuje da je on punomoćnik L. M. S. iz L. A., …, …, koji je otkupio predmetna potraživanja od tuženika;

-tužitelji su plaćali ugovorene anuitete oko šest mjeseci da bi nakon toga saznali kako je društvo T. N. d.o.o. zatvoreno od stranke USKOK-a i policije;

-osoba čijeg se imena tužitelji ne sjećaju, a koja je nastupala u ime društva T. N. d.o.o., obavijestila ih je da su anuitete dužni vraćati drugom društvu, O. artis d.o.o., također sa sjedištem u …, ali na drugom kućnom broju, što su tužitelji i učinili, te nastavili u gotovom novcu otplaćivati anuitete, ali sada ovom drugom društvu, na način što su osobno dolazili u ured O. artis d.o.o. gdje bi ih opet dočekao M. Š. i iste djelatnice koje bi fizički preuzimale novac i izdavale im uplatnice, ovaj puta s pečatom O. artis d.o.o.

 

Na ove utvrđene bitne činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) te zaključio kako predmetni ugovor nije ništetan niti zelenaški već samo pobojan zbog prijevare od strane tuženika i agencije, pa kako tužitelji nisu tražili pobojnost, odbio njihove zahtjeve.

 

Sud prvog stupnja je u cijelosti povjerovao iskazima tužitelja i na njihovim iskazima utvrdio bitne činjenice koje žalitelj sadržajno ne osporava. Stoga je žalba tužitelja, u dijelu izjavljenom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zapravo bespredmetna.

 

Ovaj viši sud smatra kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice ali nije pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Po čl. 329. ZOO ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Dakle za postojanje zelenaškog ugovora potrebno je utvrditi dvije pretpostavke:

-iskorištavanje tuđeg stanja nužde ili teškog materijalnog stanja drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću,

-ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

 

Na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, ponajprije iz iskaza tužitelja kojima je sud prvog stupnja u cijelosti poklonio vjeru, ovaj viši sud po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP utvrđuje kako su ostvarene obje pretpostavke. Ponajprije nužda i nedovoljno iskustvo tužitelja. Tužiteljima je novac bio nužno potreban jer su namjeravali otvoriti kafić, a nisu mogli doći do potrebnog novca. To je bio osnovni motiv zbog kojeg su pristali na sve uvjete koje je od njih zahtijevao M. Š.. A da se radi o osobama s nedovoljnim iskustvom, vidljivo je iz činjenice što su pristali na prijenos vlasništva nekretnine na tuženika koja je višestruko vrjednija od iznosa novca kog su stvarno primili, a to je bilo svega oko 16.500,00 kuna. Prenijeli su na tuženika kao fiducijarnog vlasnika kuću za odmor i dvorište od 150 čhv u k.o. G., a koja nekretnina, sudeći po općepoznatim činjenicama o približnim cijenama nekretnina na području Republike Hrvatske danas, vrijedi višestruko više od dotičnog iznosa.

 

Nerazmjerna korist ugovorena za zajmodavca vidljiva je iz niza uglavaka spornog ugovora:

-ugovoren je zajam od 5.401,83 eura što odgovara kunskoj protuvrijednosti od 39.900,00 kuna, a stvarno su zajmoprimci dobili isplatu od svega oko 16.500,00 kuna, nakon odbitka raznih troškova;

-ugovoreno je kako se kamate od 5,36% godišnje ne izračunavaju na stvarno pozajmljen iznos, dakle na oko 16.500,00 kuna s odbitkom troškova, ili na 19.900,00 kuna bez odbitka troškova, već na neistiniti iznos naveden u ugovoru od 5.401,83 eura, u protuvrijednosti od 39.900,00 kuna;

-ugovoreno je vraćanje zajma u 29 mjesečnih anuiteta od po 199,00 eura, dakle u konačnici zajmodavac je za sebe ugovorio isplatu 5.771,00 eura, a pozajmio je svega oko 16.500,00 kuna s odbitkom troškova, odnosno 19.900,00 kuna bez odbitka troškova;

-ugovorena je isplata niza iznosa zajmodavcu na ime troškova kredita i to: za procjenu nekretnine oko 1.700,00 kuna; trošak provizije za procjenu u iznosu do oko 300,00 kuna; trošak javnobilježničke ovjere od oko 1.500,00 kuna, pa i prebacivanje ovih troškova u cijelosti na zajmoprimca također predstavlja nerazmjernu korist ugovorenu za zajmodavca, s obzirom na nizak iznos pozajmljenog novca;

-to znači da su tužitelji za pozajmljenih oko 16.500,00 kuna s odbitkom troškova, odnosno 19.900,00 kuna bez odbitka troškova, morali vratiti protuvrijednost od oko 43.282,50 kuna, dakle više no dvostruko.

 

Po shvaćanju ovog višeg suda sve gore navedeno u zbiru čini nerazmjernu korist ugovorenu za zajmodavca.

 

Stoga ovaj viši sud zaključuje kako su predmetni ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju, sadržani u jednom pismenom ugovoru nazvanom Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 22. ožujka 2011., zelenaški ugovori i stoga po čl. 329. st. 1. i 2. ZOO, u svezi s čl. 322. st. 1. ZOO ništetni. Zato je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo usvojiti zahtjeve tužitelja pod točkama I.1. i I.3. jer je po čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

 

Međutim, pravilno je sud prvog stupnja odlučio kako zahtjev tužitelja da ovi ugovori „nisu nastali i ne postoje“ nije osnovan. Iz gornjeg obrazloženo vidljivo je kako oni jesu nastali, a druga je stvar što su isti ništetni. To što su neki uglavci predmetnih ugovora prividni, poput iznosa zajma i osobe zajmodavca, ne znači da ugovor nije nastao. Odredbe čl. 285. ZOO predviđaju drugačije pravne posljedice za prividne ugovore. Po čl. 285. st. 2. ZOO ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. U predmetnom slučaju ugovori bi bili valjani da nisu zelenaški.

 

Stoga je, zbog svega rečenog, valjalo po čl. 368. st. 1. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I.2. izreke, a po čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP i 373.a toč. 2. ZPP presudom preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I.1. i I.3. izreke.

 

Kako je sad uspjeh stranaka u postupku značajno izmijenjen, valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluke o trošku postupka iz točaka II. i III. izreke osporene odluke. Prema shvaćanju ovog višeg suda tužitelji su uspjeli sa 75% svog tužbenog zahtjeva pa im po čl. 154. st. 2. ZPP tuženik mora nadoknaditi razmjeran dio potrebnog troška. Trošak tužitelja čini nagrada njihovom punomoćniku odvjetniku koja se sastoji od sljedećih radnji:

-sastav 2 tužbe po Tbr. 7./1. OT svaka radnja po 100 bodova;

-sastav 2 obrazložena podneska (1. veljače 2016., 10. ožujka 2016.) svaka radnja po Tbr. 8./1. 100 bodova;

-sastav 3 neobrazloženog podneska (31. ožujka 2015., 4. svibnja 2015., 7. prosinca 2015.) svaka radnja po Tbr. 8./3. OT 25 bodova;

-zastupanja na 6 (9. ožujka 2015., 15. rujna 2015., 4. studenoga 2015., 1. veljače 2016., 1. ožujka 2016., 9. rujna 2016.) ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, po Tbr. 9./1. OT svaka radnja 100 bodova;

-zastupanje na 1 (12. travnja 2016.) ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja po Tbr. 9./5. OT 25 bodova.

 

Zbir bodova iznosi 1.090, a umnožen vrijednošću boda od 10 kuna rezultira iznosom od 10.900,00 kuna. Tome treba dodati 10% na ime zastupanja dvije stranke po Tbr. 36./1. pa zbir svega iznosi 11.990,00 kuna. PDV nije tražen. Tužitelji su potraživali i naknadu pristojbi ali u spisu postoje dokazi kako su na ime pristojbi platili samo 600,00 kuna. Stoga njihov ukupan trošak iznosi 12.590,00 kuna. Umanjeno na razmjer uspjeha od 75% to je sad iznos od 9.442,50 kuna. Zato je naloženo tuženiku platiti tužiteljima solidarno iznos od 9.442,50 kuna na ime naknade troška postupka.

 

Kako su tužitelji uspjeli s tužbom u razmjeru od 75%, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je naložiti tuženiku da im solidarno naknadi razmjeran dio troška sastava žalbe. Odvjetnička nagrada za sastav žalbe iznosi 1.375,00 kuna (125 bodova x 10,00 kuna vrijednost boda, uvećanje za zastupanje dvije stranke od 10%, bez PDV), a umanjena na razmjer uspjeha žalbe iznosi 1.031,25 kuna.

 

U Zagrebu 30. siječnja 2018. godine