Broj: Gž-2174/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz K. Š., P. P., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika H. cesta d.o.o., Z., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. T., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11259/15 od 29. lipnja 2017., u sjednici održanoj dana 1. veljače 2018., 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11259/15 od 29. lipnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži da isplati tužitelju iznos od 137.312,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 6. ožujka 2009. pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena te da nadoknadi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.  

 

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotrebno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu te je predložio da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Žalba je neosnovana.

 

Tužitelj u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) te opisno navodi da izreka presude proturječi razlozima presude, da presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog kojih nedostataka se presuda ne može ispitati.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i razumljivi, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ocjena svih provedenih dokaza izvršena je na način propisan člankom 8. ZPP-a, pri čemu je sva svoja  stečena uvjerenja prvostupanjski sud opravdao opširnim, uvjerljivim i nadasve logičnim razlozima.

 

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prema tome nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio i na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza utvrdio sve pravno odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu.

 

Tako je prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

 

- da je u postupku izvlaštenja radi rekonstrukcije državne ceste D-8 dionica S. – P., poddionica K. S. – Č. P. dana 6. ožujka 2009. sklopljena nagodba kojom se tuženik kao korisnik izvlaštenja obvezao isplatiti tužitelju na ime naknade za poljoprivredne kulture na čest. zem. 1703 k. o. K. Š. iznos od 23.250,00 kuna, time da je u točki VIII. nagodbe navedeno da su potpisnici nagodbe suglasni da će izvršenjem odredbi nagodbe biti u cijelosti namireni s osnove svih prava i obveza iz tog međusobnog odnosa,

 

- da je u zemljišnoj knjizi, kako to proizlazi iz povijesnog zk. izvatka, čest. zem. 1703 k. o. K. Š. od 17. kolovoza 1964. uknjižena kao društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja Zajednica poduzeća za ceste SR Hrvatske,

 

- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 7. veljače 2014., koju je izdala Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar S., Odjel za katastar nekretnina S., Ispostava za katastar nekretnina K. S., proizlazi da je kao posjednik čest. zem. 720/1 k. o. K. Š., površine 1140 m2, od kraja 1953. bio upisan M. D., a 1962. je umjesto njega kao posjednik upisana J. D. ud. M. te da je 1964. provedena parcelacija na način da je 857 m2 predmetne čestice ostalo u posjedu dotadašnjeg posjednika J. D., a razlika površine od 283 m2 je upisana na novoformiranu čest. zem. 1703 k. o. K. Š. koja u naravi predstavlja cestu u posjedu općenarodne imovine,

 

- da iz kupoprodajnog ugovora od 8. veljače 1989. prolazi da je tužitelj kupio od D. D. pok. M. zemljišnu parcelu površine cca 100 m2 koja je sa sjeverne strane magistrale u K. Š., pri čemu nije naznačen katastarski broj nekretnine,

 

- da iz mišljenja vještaka geodeta A. B. proizlazi da sporni dio zemljišta ima površinu od 190 m2, te da je od 1964. sporni dio zemljišta pripadao čestici ceste 1703 k. o. K. Š., a provedbom nove katastarske izmjere sporni dio zemljišta je pogreškom evidentiran kao sastavni dio čest. zem. 994 k. o. K. Š. te je ponovno izvlašten elaboratom izvlaštenja tako da je 156 m2 iskorišteno za izgradnju sjevernog kolnika ceste D-8, a 34 m2 je ostalo izvan pojasa izvlaštenja,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka M. T., dipl. inž. građ., proizlazi da na mjestu spora postoji loše izveden pristupni put i da bi troškovi izvedbe ispravnog pristupa iznosili skupa s PDV-om 14.762,50 kuna,

 

- da je iz rješenja o eksproprijaciji od 16. prosinca 1964. koje je donijela Skupština općine Split, Odjel za financije, pod brojem: E-16-06-3223/1964, vidljivo da je od D. D. pok. M., kao stvarnog vlasnika, ekspropriran dio čest. zem. 720/1 k. o. K. Š. površine 283 m2 te mu je rješenjem o naknadi od 22. veljače 1965. određena naknada od 87.650,00 dinara, koji iznos uključuje i vrijednost zemljišta te stabla maslina, smokve i lovora, kao i 10 m suhozida, koja naknada mu je isplaćena.

 

Za navedena odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je naveo valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja pa ta utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

Na temelju utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije bio vlasnik spornog zemljišta u trenutku kada je tuženik započeo s radovima na rekonstrukciji predmetne ceste. Pritom je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s D. D. nije stekao pravo vlasništva spornog zemljišta jer prodavatelj nije bio vlasnik zemljišta, budući da mu je zemljište 1964. eksproprirano za potrebe izgradnje magistralne ceste i pripojeno čest. zem. 1703 k.o. K. Š., zbog čega nije ni mogao 1989. prenijeti vlasništvo na tužitelja jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije stekao pravo vlasništva spornog zemljišta ni dosjelošću jer njegov posjed u odnosu na tuženika nije zakonit pa nije ispunjena pretpostavka za stjecanje vlasništva putem redovite dosjelosti, a za stjecanje prava vlasništva putem izvanredne dosjelosti nije istekao rok od 40 godina propisan odredbom članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12  i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP).

 

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada pravo na isplatu naknade štete u visini tržišne vrijednosti nekretnine za gubitak vlasništva na predmetnom zemljištu jer on nije aktivno legitimiran za isticanje navedenog zahtjeva.

 

Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova za izvedbu pristupa tužitelja do njegova zemljišta ni po osnovi ugovorne ni izvanugovorne obveze. Naime, u nagodbi o naknadi koju su stranke sklopile 6. ožujka 2009. nije dogovoreno postojanje takve obveze tuženika, pa stoga s osnove ispunjenja ugovorne obveze u smislu odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) ne postoji obveza tuženika da plati tužitelju troškove u vezi s izvedbom pristupa do tužiteljeva zemljišta. Tužitelju ne pripada naknada navedenih troškova ni po osnovi izvanugovorne obveze odnosno prouzročenja štete jer je zahtjev za naknadu štete zastario budući da su od dana kada su loše izvedeni radovi na pristupnom putu do podnošenja zahtjeva za naknadu navedenih troškova 7. travnja 2016. protekli zastarni rokovi (trogodišnji i petogodišnji) propisani u članku 230. ZOO-a.

 

Prema tome prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev pa nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Stoga je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a trebalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 1. veljače 2018.