Broj: Gž-98/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Jadranke Toša Berečić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Melite Novoselac, te Ljiljane Banac, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H., S. za t. p. d.o.o. R…, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik E. B., odvjetnik u Z. o. u. V. K., E. B., M. H. M., I. R., B. P., S. P. S. i N. K. iz R., protiv tuženika J. Ć. iz T…, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u V., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu od 4. studenog 2016., poslovni broj Pn-571/2015-13, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, dok se žalba tuženika uvažava kao osnovana, te se pobijana presuda suda prvog stupnja:

 

              - potvrđuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen;

 

              - ukida u odluci o parničnom trošku, te se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana, te se:

 

              ukida rješenje suda prvog stupnja broj P-476/11-29 od 27. studenog 2012.

 

              O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

 

              " Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              "1. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati ukupni iznos od 2.612.158,39 Kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 04.10.2011.g., pa do isplate po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo polugodištu za koje se određuje stopa, uvećano za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

              2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu za koje se određuje stopa, uvećano za osam postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 433.934,60 Kn, u roku od 15 dana."

 

              Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-476/11-29 od 27. studenog 2012. riješeno je:

 

              "Nalaže se tužitelju A.H. S. za t. p. v. d.o.o. R. da naknadi troškove ročišta za glavnu raspravu dana 26. srpnja 2012.g. u iznosu od 32.781,63 kune plus PDV u iznosu od 8.195,40 kuna, koje je uzrokovala svojom krivnjom, tuženiku J. Ć. iz T…, u roku od 15 dana.

 

              Protiv ovog rješenja posebna žalba nije dopuštena."

 

Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju sve stranke u postupku.

 

Tuženik u odnosu na odluku o parničnom trošku bez navođenja zakonskih razloga za žalbu, s prijedlogom da se u odnosu na odluku o parničnom trošku presuda ukine, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda

 

Tužitelj pobija presudu suda prvog stupnja u cijelosti iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tužitelj pobija i rješenje suda prvog stupnja broj P-476/11-29 od 27. studenog 2012. iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se isto preinači i odbije zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

U odnosu na odluku o glavnoj stvari, pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a time niti ona na koju tužitelj ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

 

Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

 

Žalbeni navodi tužitelja, niti ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Tako je utvrđeno da je 24. kolovoza 2010., sklopljen Ugovor o pružanju poljoprivrednih usluga između tužitelja kao naručitelja usluga, te OPG I. T., kojeg zastupa J. Ć., kao davatelj usluga; da je tužitelj u tužbi kao tuženika označio J. Ć., vl. OPG I. T.; da je tužitelj tijekom postupka izvršio ispravak tužbe na način da izostavlja oznaku "vlasnik OPG T."; da je Poljoprivredno gospodarstvo I. – Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo sa sjedištem u T…, upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava pod MIBPG …, koji se vodi u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 31. siječnja 2003. pa do danas, a da je odgovorna osoba Poljoprivrednog gospodarstva J². Ć². iz T… (list spisa 196.); da u smislu odgovorne osobe, a članovi se ne upisuju, nije bilo izmjena (radi se o poljoprivrednom gospodarstvu gdje je vlasnik obrta odgovorna osoba); da je J². Ć². supruga J. Ć.

 

Pravilnom primjenom materijalnog prava, sud prvog stupnja nalazi prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim, te odbija tužbeni zahtjev.

 

Odgovorna osoba Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Ideal sa sjedištem u Torjancima je Jela Ćosić, ista je vlasnik obrta i odgovorna osoba.

 

Ugovor o pružanju poljoprivrednih usluga kao davatelj usluga je sklopio OPG I. T…, kojeg zastupa J. Ć., međutim isti nije osoba ovlaštena za zastupanje, a niti odgovorna osoba.

 

              Neosnovan je žalbeni navod tužitelja, a pozivom na odredbu čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,  41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), koja odredba govori o solidarnoj odgovornosti više osoba za istu štetu.

 

              Tužitelj u žalbi ističe da je tuženik suprug J². Ć². (vl. OPG I. T.), te odrasli član kućanstva, da su štetu počinili zajedno i zajedničkim djelovanjem, da su osim brakom povezani i kućanstvom u OPG-u tj. obrtu.

 

              U konkretnom slučaju, nema mjesta primjeni odredbe čl. 1107. ZOO-a, jer se solidarna odgovornost ne pretpostavlja i za njezin nastanak je uvijek potrebna pravna osnova, tj. zakon ili pravni posao kojim je solidarnost propisana ili ugovorena.

 

              U ovom slučaju, ne radi se o solidarnosti po samom zakonu, a niti o pravnom poslu kojim je solidarnost propisana ili ugovorena.

 

              Stoga nije odlučna činjenica da je tuženik J. Ć. kao fizička osoba i kao suprug vlasnika OPG-a I. T. pregovarao s tužiteljem oko obavljanja poljoprivrednih poslova, da je račune izdavao OPG, a tuženik radove izvodio mehanizacijom koja je dijelom u njegovom vlasništvu, a dijelom vlasništvo obrta (OPG-a) J². Ć².

 

              Time nisu ispunjene pretpostavke (pored ranije navedenih) iz st. 1. čl. 1107. ZOO-a, a niti je tuženik osoba iz st. 2. cit. članka, odnosno ni u tom slučaju tuženik ne odgovara solidarno sa svojom suprugom kako to neosnovano žalitelj ističe u žalbi.

 

              Međutim, osnovana je žalba tužitelja glede odluke o parničnom trošku.

 

              Odluka o parničnom trošku nema razloga o odlučnim činjenicama, a dijelom su ti razlozi proturječni, zbog čega ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

 

              Sud prvog stupnja u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a između ostalog tuženiku priznaje četiri pisano obrazložena podneska po 32.781,00 kn, ali ne navodi o kojim podnescima se radi. Tim više, kada je iz spisa razvidno da istom prileži više pisanih podnesaka tuženika, pa na koji od tih se primijenila toč. 1. Tbr. 8. odnosno toč. 3 Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

              Nadalje, sud prvog stupnja navodi da je tuženiku priznat trošak za pristup na ročište od 6. svibnja 2012. u iznosu od 26.121,58 kn (po smanjenom tužbenom zahtjevu), a iz spisa je razvidno da dana 6. svibnja 2012. nije bilo zakazanog ročišta za glavnu raspravu.

 

              U odnosu na rješenje suda prvog stupnja broj P-476/11-29 od 27. studenog 2012., također je osnovana žalba tužitelja.

 

              Iz predmetnog spisa ne proizlazi osnovanost donošenja rješenja u smislu odredbe čl. 156. st. 1. i 3. ZPP-a.

 

              Nije sporno da je rješenjem suda prvog stupnja do 19. travnja 2012., pozvan tužitelj da u roku od osam dana dostavi svu potrebnu dokumentaciju sudu prvog stupnja, kao i direktno punomoćniku tuženika.

 

              Tužitelj je pisanim podneskom od 23. srpnja 2012., dostavio sudu svu dokumentaciju (list spisa 50. do 84.), a na ročištu za glavnu raspravu od 26. srpnja 2012. je tužitelj izjavio da je isto dostavio i punomoćniku tuženika, koji je to porekao.

 

              Na navedenom ročištu je tuženik po punomoćniku predložio odgodu ročišta budući dokumentaciju nije primio, te ujedno predložio da trošak ročišta po načelu culpae naknadi tužitelj.

 

Tuženik je podneskom od 7. kolovoza 2012. izjavio da je primio svu dokumentaciju, da bi tek dana 27. studenog 2012. sud prvog stupnja donio navedeno rješenje.

 

Po mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju ne radi se o ispunjenju pretpostavki iz st. 1. čl. 156. ZPP-a, a da je eventualno nedostavljanje dokumentacije tuženiku bilo jedinim razlogom odgodi ročišta, kao što ni sud prvog stupnja nije u konkretnom slučaju postupio sukladno st. 3. čl.  156. ZPP-a.

 

Posljedično ranije navedenom, a glede odluke o parničnom trošku sadržane u pobijanoj presudi, i žalba tuženika je osnovana.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 368. i 369. ZPP-a, te čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Osijek, 1. veljače 2018.