Broj: Gž-1281/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

                                Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. P., , Qc. Canada. OIB:…, zastupanog po I. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika K. hokeja na ledu „M.“ iz Z., OIB:…, zastupanog po I. S., odvjetnici iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6873/13-26 od 15. travnja 2016., ispravljenu rješenjem tog suda broj      P-6873/13-33 od 31. svibnja 2016., i žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog  građanskog suda u Zagrebu broj P-6873/13-33 od 31. svibnja 2016., dana  6. veljače 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

                            Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6873/13-26 od 15. travnja 2016., ispravljena rješenjem tog suda broj P-6873/13-33 od 31. svibnja 2016., u cijelosti.

 

r i j e š i o   j e

 

                            Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6873/13-33 od 31. svibnja 2016.

 

Obrazloženje

 

                            Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku K. hokeja na ledu „M.“ da tužitelju isplati iznose naknade ugovorene za sezonu 2011.- 2012., a koje tuženik nije isplatio tužitelju za razdoblje od siječanja do svibnja 2012., te da tužitelju naknadi  troškove postupka, kako je sve pobliže označeno u izreci presude.

 

                      Pobijanim rješenjem ispravljena je  prvostupanjska presuda u  nazivu tuženika, tako da je tuženik ispravno označen kao K. hokeja na ledu „M.“ Z., iz Z., OIB: ….

 

                            Pravovremeno izjavljenom žalbom tuženik pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu da tuženiku naknadi troškove postupka, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

                      U navodima žalbe na presudu tuženik u bitnome ističe da nakon što se tužitelj svojim ponašanjem doveo u situaciju da više ne može igrati, odnosno nakon što se ozlijedio, tuženik je imao pravo jednostrano raskinuti ugovor i tužitelju uskrati daljnje isplate ugovorene naknade, jer zbog ozljede tužitelj više nije mogao igrati za tuženika.

                      

                     Rješenje o ispravku presude tuženik pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se isto ukine.

 

                       Iz navoda žalbe na rješenje proizlazi da tuženik smatra da sud ispravak u imenu tuženika nije mogao učiniti po službenoj dužnosti.

 

                       U odgovorima na žalbe tužitelj osporava navode istaknute u istima, te predlaže žalbe tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu i rješenje.

 

                            Žalbe nisu osnovane.

 

                     Kako tuženik izričito ne navodi koju bitnu povredu parničnog postupka je donošenjem pobijane presude i rješenja prvostupanjski sud učinio, ovaj sud je navedenu presudu i rješenje ispitao u smislu članka 365. stavka 2.  Zakona o parničnom postupku  (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14; dalje: ZPP), u vezi sa člankom 381. ZPP-a, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

                        Stoga žalbeni razlog bitne povrede postupka nije osnovan, a nisu osnovani ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

                       Iz činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskom postupku nesporno proizlazi:

 

                     - da je tužitelj kao igrač hokeja na ledu zaključio s tuženikom ugovor 29. kolovoza 2011. (Ugovor) kojim su stranke regulirale međusobna prava i obveze vezane uz tužiteljevo igranje za tuženika u sezoni 2011./2012., i kojim se tuženik obvezao za sezonu isplatiti tužitelju  40.000,00 Eura u 9 obroka;

                        -   da je tužitelj 17. prosinca 2011., u svom slobodnom vremenu zadobio tešku ozljedu glave, zbog koje više nije mogao igrati u nastavku sezone;

                      -  da je tuženik nakon što se tužitelj ozlijedio, istome obustavio isplatu preostalog ugovorenog dijela naknade,

                      -    da među strankama nije sporna visina neisplaćenog dijela naknade, odnosno visina tužbenog zahtjeva.

                      U žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporno je da li tužitelj osnovano zahtjeva isplatu ugovorene naknade za čitavu sezonu, unatoč činjenici što zbog ozljede nije mogao za tuženika igrati cijelu sezonu.

 

                         Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako je on Ugovor jednostrano raskinuo, pa stoga više nema nikakvih obaveza prema tužitelju,  jer to ne proizlaze iz provedenih dokaza, naročito ne iz isprava u spisu, niti iz iskaza saslušanih svjedoka, a radi se o predsjedniku kluba, sportskom direktoru i voditelju liječničkog tima tuženika.

 

                        Iz Ugovora (str. lista 25 spisa) proizlazi da se zaključuje za sezonu 2011. / 2012., da sezona počinje 31. kolovoza 2011. i završava 30. travnja 2012., ili po završetku doigravanja u Hrvatskom nacionalnom prvenstvu, zavisno što bude prije, te da će tužitelju biti isplaćena naknada za sezonu u iznosu od 40.000,00 Eura neto, koja će se isplatiti u devet precizno određenih obroka u periodu od 15. rujna 2011. do 15. svibnja 2012.

 

U članku 3. Ugovora određeno je da fizičku sposobnost igrača ocjenjuje doktor, glavni trener, kondicijski trener ili glavni direktor na standardnom predsezonskom testiranju tima prije 6. rujna 2011., te ako igrač nije fizički spreman za igranje ili nije psihički spreman za treniranje, njegova plaća bit će umanjena za prethodno dobivenih 4.800,00 eura i on postaje slobodni igrač, bez mogućnosti da potražuje dodatne naknade od kluba.

 

  U članku 12. (ostale odredbe) određeno je da će se na početku treninga generalni direktor, glavni trener i igrač dogovoriti o popisu pravila  profesionalnog ponašanja kojim će se specificirati moguće kazne i podučiti igrača da će njegova osnovna plaća biti umanjena ukoliko njegovo neprofesionalno ponašanje prouzroči štetu uspjehu tima.

 

                      Utanačeni popis pravila ponašanja i kazni za neprofesionalno ponašanje, na osnovu kojega bi se  mogla umanjiti plaća- naknada tužitelja nije priložen u spis, niti iz iskaza svjedoka proizlazi da sačinjen.

 

                       Člankom 319. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO), propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, te da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, što drugim riječima znači da eventualne sporne odredbe ugovora treba logično tumačiti u skladu sa smislom i ciljem kojeg su stranke zaključenjem ugovora željele postići.

                     Ako se uz to ima u vidu da je ugovor sklopljen prema unaprijed od strane tuženika pripremljenom i predloženom sadržaju, što je nesporno utvrđeno, tada se u smislu članka 320. ZOO-a nejasne odredbe ugovora trebaju tumačiti u korist druge ugovorne strane, dakle tužitelja.

 

                 Budući je tužitelj postao nesposoban za igranje nakon što je prošao predsezonsko testiranje i nakon što je dio sezone igrao za tuženika, ranije navedena odredba članka 3. Ugovora, koja se odnosi na nesposobnost igrača utvrđenu u predsezonskom testiranu, u ovom slučaju se ne može primijeniti, niti ekstenzivno tumačiti na štetu tužitelja, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

                 Stoga je prvostupanjski sud osnovano obvezao tuženika da tužitelju isplati ugovorenu naknadu, odnosno onaj dio naknade koji mu je tuženik uskratio isplatiti nakon što se tužitelj ozlijedio, jer u Ugovoru ne postoje odredbe po kojima tuženik ne bi bio u obvezi tužitelju isplatiti naknadu kako je ugovorena za cijelu sezonu ako do nesposobnosti igrača dođe u tijeku sezone, a tuženik nije prezentirao neki drugi akt, ili dokument iz kojega bi to proizlazilo.

                 U odnosu na pobijano rješenje kojim je sud ispravio prvostupanjsku presudu u pogledu imena tuženika, valja istaknuti da je u smislu članka 342. stavka 1. i 2. ZPP-a, sud ovlašten ispraviti očite pogreške u pisanju.

 

                 U konkretnom slučaju pogreška se odnosila na to što je ime tuženika ispravno trebalo pisati sa navodnim znacima, a budući je u tužbi i presudi ispravno naveden OIB tuženika, kojim je u biti identificiran tuženik, neosnovano u žalbi tuženik ukazuje da se radi o dvije različite pravne osobe, te da sud na takav ispravak nije ovlašten.

 

                    Radi svega iznesenog, žalbe tuženika valjalo je odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu i rješenje.         

 

U Požegi 6. veljače 2018.