Broj: Gž Ovr-1504/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Zavod, OIB: … protiv ovršenice L. M. iz V. G., L., OIB: …radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-1370/2017-2 od 13. rujna 2017., dana 12. veljače 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u u Velikoj Gorici broj Ovr-1370/2017-2 od 13. rujna 2017.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za određivanje ovrhe na pokretninama.

Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj, 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ), uz prijedlog da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine.

Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a i prema stanju u spisu, proizlazi da ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice priložene u ovjerenom presliku, predlaže određivanje ovrhe na pokretninama ovršenice, a sve zbog nemogućnosti naplate putem Financijske agencije.

Budući uz prijedlog ovrhovoditelj nije priložio izvornik zadužnice, sud prvog stupnja smatrao je da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje sudske ovrhe jer se ovjereni preslik zadužnice ne može smatrati valjanom ovršnom ispravom na temelju koje bi se mogla tražiti ovrha.

U žalbi ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi kako je sudska praksa zauzela pravno stajalište da ovjerena preslika bjanko zadužnice predstavlja ovršnu ispravu podobnu za ovrhu.

Predloženu ovrhu ovrhovoditelj temelji na ovjerenoj preslici zadužnice (list 3-5 prvostupanjskog spisa). Potvrdu da se radi o preslici izvorne isprave izdao je javni bilježnik J. M.-R. u Z. pod  brojem OV-3942/2015 od 14. kolovoza 2015. kolovoza 2017.

Odredbom članka 214. stavak 1. OZ-a, propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

Obzirom da iz citirane odredbe proizlazi da se navedena isprava izdaje u jednom primjerku, te da kao takva ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, jasno je da se njen preslik ne može smatrati valjanom ovršnom ispravom.

Naime, obzirom na pravnu prirodu zadužnice u smislu odredbi članka 1135. stavak 1. i članka 1141. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj, 35/05 i 41/08, 125/11 dalje: ZOO-a), u vezi sa člankom 214. stavkom 1. OZ-a, ista u pravnom prometu zbog svoje apstraktnosti, može cirkulirati samo kao izvornik.

Do dana podnošenja prijedloga za ovrhu  prvostupanjskom sudu (11. kolovoza 2017. ) ovjerena preslika isprave (zadužnice) koje je priložena u prijedlogu više nije nužno morala odražavati stvarno stanje sadržaja izvornika isprave, s obzirom da je u sadržaju izvornika isprave moglo doći do pravno relevantnih promjena. 

Stoga, ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravno stajalište iz obrazloženja pobijane odluke da ovjerena preslika zadužnice nije valjana ovršna isprava ( kao i u odluci Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-3172/2011-2 od 06. listopada 2011.) na temelju kojih bi se mogla tražiti ovrha protiv dužnika na drugim predmetima ovrhe u smislu odredbe članka 214. stavak 7. OZ-a.

Obzirom da se ovršni postupak temelji na načelu strogog formalnog legaliteta, valjalo je, prema odredbi članka 380. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u izreci.

Split, 12. veljače 2018.