Broj: Gž-491/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića, kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. b. d.d. Z., R. F. M., OIB:…, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. Z., B., protiv tuženika 1. M. Š. iz S., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., 2. D. B. iz T., R., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u S., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1082/17 od 21. studenog 2017., u sjednici održanoj 14. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje pobijana presuda u odluci od točkom I. izreke.

 

II. Djelomično se uvažava,a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužiteljice te se preinačuje odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) i tom djelu odlučuje:

Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak tuženiku 1. M. Š. u iznosu od 181.425,00 kuna, a tuženiku 2. D. B. u iznosu od 193.925,00 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od 1 godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koje teku od 21. studenog 2017. do isplate.

 

Zahtjevi radi naknade parničnog troška tuženika od 1. M. Š. u iznosu od 84.912,50 kuna te tuženika 2. D. B. u iznosu od 67.575, 00 kuna, odbijaju se kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1.Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. rujna 2006., ovjeren u potpisu prodavatelja po javnom bilježniku B. J. u S. pod brojem OV-7156/06 dana 15. rujna 2006. i "Aneks ugovoru o kupoprodaji nekretnina" od 20. rujna 2006. ovjeren u potpisu prodavatelja po javnom bilježniku M. I. u S., pod brojem OV-12795/06 dana 20. rujna 2006. sklopljen između tuženika 1. M. Š. kao prodavatelja i tuženika 2. D. B. kao kupca, gube pravni učinak prema tužitelju C. b. d.d. Z. u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 916.651,32 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. nadalje prema stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve do namirenja tužitelja isplatom."

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak i to tuženiku 1. M. Š. u iznosu od 266.337,50 kuna a tuženiku 2. D. B. u iznosu od 261.500,00 kuna sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2017. do isplate, kako je precizno navedeno u odluci točkom II. izreke.

 

Žali se tužiteljica i presudu pobija u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

 

Žalba tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana.

 

Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva u žali tužiteljica.

 

Presuda o odlučnim činjenicama značajnim za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice, u konkretnom slučaju, ispunjenju zakonskih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji naplatnim raspolaganjem, sadrži pravno valjanje razloge te je utemeljena na rezultatima raspravljanja i nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati.

 

Tužiteljica C. b. d.d., Z. istaknutim zahtjevom protiv tuženika 1. M. Š. iz S. i tuženika 2. D. B. iz T., zahtjeva utvrditi da Ugovor o prodaji nekretnina od 15. rujna 2006. ovjeren u potpisu prodavatelja po javnom bilježniku u S., B. J. pod brojem OV-7156/06 te Aneks tom ugovoru, ovjeren u potpisu prodavatelja kod javnog bilježnika u S., M. I. pod brojem OV-1279/06 od 20. rujna 2006., sklopljeni između tuženika 1. kao prodavatelja i tuženika 2. kao kupca gube pravni učinak prema tužiteljici u dijelu koji je potreban za namirenje potraživanja tužiteljice prema tuženiku 1. u iznosu od 916.651,32 kune sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2006. do isplate.

 

Također, tužiteljica zahtijeva i da se tuženicima naloži da istoj dopuste namirenje svog potraživanja prema tuženiku 1. u iznosu od 916.651,32 kune sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prodajom nekretnina označenih kao čest. zem. 837/1 Z.U. 1279 i čest. zem. 837/2 Z.U. 1728, sve K.O. V., koje su bile predmet prodaje.

 

Radi se o tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji koja je regulirana odredbama članka 66. – članka 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), koje predstavljaju mjerodavne materijalno pravne odredbe za ocjenu osnovanosti istaknutih tužbenih zahtjeva tužiteljice koji su predmet ovoga postupka.

 

U smislu odredaba članka 66. stavka 1. iz stavka 2. ZOO-a, svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, time da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

 

Pretpostavke pobijanja kod naplatnog raspolaganja, o čemu je ovdje riječ propisuju odredbe članka 67. stavka 1. ZOO-a.

 

Sukladno navedenim zakonskim odredbama naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

 

Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio:

- da su tuženik 1. kao prodavatelj i tuženik 2. kao kupac Ugovor o prodaji nekretnina označenih kao čest. zem. 873/1 i čest. zem. 837/2 K.O. V. sklopile dana 15. rujna 2006. (kada je i ovjeren potpis prodavatelja kod javnog bilježnika), uz dogovorenu kupoprodajnu cijenu od 35.000,00 EUR-a, dok su Aneks ugovora (kojim su precizirali naziv kupca) sklopili dana 20. rujna 2006.,

 

- da je po prijedlogu tužiteljice kao ovrhovoditeljice protiv tuženika 1 kao ovršenika i založnog dužnika vođen ovršni postupak radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini tuženika 1. (u tom postupku ovršenika) i to pred Općinskim sudom u Sinju poslovni broj Ovr-631/99 koji je obustavljen rješenjem od 4. travnja 2006., nakon zaprimljenog prijedloga ovrhovoditeljice (u ovom postupku tužiteljice) kojim se povlači prijedlog za ovrhu,

 

- da su navedeni podnesak za tužiteljicu (u tom postupku ovrhovoditeljicu) potpisali E. P. kao punomoćnik te I. F. kao direktor protiv kojih je (između ostalih okrivljenika među kojima je bio i tuženik 1.) vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-83/09 koji je dovršen odbijanjem optužbe zbog nastupanja apsolutne zatare,

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Sinju poslovni broj Z-612/06 od 7. travnja 2006. dopušten upis brisanja uknjižbe prava zaloga upisanog u korist tužiteljice radi osiguranja novčane tražbine u Z.U. 1278 K.O. V. pod brojem Z-73/96 te u Z.U.1279 K.O. V. pod brojem Z-73/96 i Z-1135/98, da je navedeno rješenje o dopuštenju upisa brisanja upisa založnog prava dostavljeno tužiteljici dana 22. rujna 2006. (što znači da je upis brisanja bio proveden prije 20. rujna 2006.), a da je tužiteljica protiv toga rješenja izjavila žalbu koja je kod prvostupanjskog zemljišnoknjižnog suda zaprimljena dana 27. rujna 2006.,

- kao i da je potraživanje tužiteljice prema tuženiku 1. (sa obračunatim kamatama) na dan 23. listopada 2006. iznosilo 916.651,32 kune.

 

Temeljem citiranih relevantnih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio tužbene zahtjeve tužiteljice neosnovanim, smatrajući da tuženiku 2. D. B. nije bilo poznato niti mu je moglo biti poznato da tuženik 1. M. Š. zna ili može znati da predmetnim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima.

 

Suprotnom žalbenim razlozima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne odredbe članka 66. - članka 69. ZOO-a kada je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ostvarene propisane zakonske pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji naplatnim raspolaganjem.

 

Naime, u smislu citiranih odredaba članka 67. ZOO-a, naplatno raspolaganje može se pobijati:

- ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima,

i

- ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju korist je pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

 

Opće pravilo pobijanja dužnikovih pravnih radnji propisuje da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegove tražbine (članka 66. stavak 2. ZOO-a), odnosno, da je kao posljedica te radnje dužnik postao insolventan.

 

Dakle, da bi mogla osnovano zahtijevati pobijanje pravne radnje svog dužnika (ovdje tuženika 1.), tužiteljica kao vjerovnik mora dokazati da su citirane pretpostavke iz članka 67. stavka 1. ZOO-a kumulativno ispunjenje, točnije, da je u vrijeme raspolaganja tuženik 1. znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužiteljici kao vjerovniku, ali i da je to bilo poznato ili moglo biti poznato tuženiku 2. kao ugovornoj strani iz ugovora o prodaji, odnosno, osobi s kojom je tuženik 1. sklopio predmetni ugovor o prodaji nekretnina kao naplatni pravni posao.

 

U okolnostima utvrđenja:

- da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o prodaji nekretnina i Aneksa tom ugovoru u zemljišnim knjigama za K. O. V. već bio proveden upis brisanja založnog prava koje je ranije bilo upisano u korist i radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice na nekretninama koje su bile predmet prodaje,

 

- kao i da u to vrijeme nije mogla biti upisana zabilježba (eventualne) žalbe tužiteljice (protivnice upisa u zemljišnoknjižnom postupku) naprosto iz razloga što je tužiteljica žalbu izjavila kasnije,

 

i prema mišljenju ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da rezultati raspravljanja ne daju uporište za zaključak o prijevarnom ponašanju tuženika 2. odnosno, za zaključak da mu je bilo poznato ili da mu je moglo biti poznato da je tuženik 1. u vrijeme sklapanja ugovora znao ili mogao znati da sklapanjem toga ugovora nanosi štetu tužiteljici kao svom vjerovniku.

 

U tom kontekstu, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da za pobijanje pravnih radnji tuženika od 1. kao tužiteljičinog dužnika nisu ostvarene propisane zakonske pretpostavke.

 

Utoliko, nisu ostvareni žalbeni prigovori tužiteljice kojima se ukazuje na sadržaj prvostupanjskog zemljišnoknjižnog rješenja od 23. svibnja 2006. te sadržaj spisa zemljišnoknjižnog predmeta u kojem je to rješenje doneseno s obzirom da je rješenje o upisu brisanja upisa založnog prava doneseno s danom 7. travnja 2006. te dostavljeno tužiteljici 22. rujan iste godine, koja je žalbu protiv toga rješenja izjavila dana 26. rujna 2006. preporučenom predajom pošti, s time da je kod prvostupanjskog zemljišnoknjižnog suda žalba zaprimljena 27. rujna 2006., što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

 

Dakle, utvrđeno zemljišnoknjižno stanje nekretnina koje su bile predmet raspolaganja pobijanom radnjom tuženika 1. u vrijeme poduzimanja te radnje (15. rujna 2006. odnosno 20. rujna 2006.), ničim nije upućivalo trećim osobama, ovdje tuženiku 2. na moguće raspolaganje nekretninama na štetu tužiteljice od strane tuženika 1.

 

Iz iznesenih razloga, u dijelu odluke u glavnoj stvari nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, radi čega je žalbu tužiteljice u tom djelu valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

Međutim, odlučujući o zahtjevima tuženika 1. i tuženika 2. radi naknade parničnih troškova, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na štetu tužiteljice.

 

S obzirom da su tuženici u ovome postupku uspjeli u cijelosti, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tuženicima trošak pripada temeljem odredaba članka 354. stavka 1. ZPP-a.

 

Pravilnom primjenom tih odredaba i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa), koja se u ovome postupku primjenjuje temeljem i sukladno odredbama Tarifnog broja 48. Tarife, tuženicima 1. i 2. naknada parničnog troška pripada za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice, sukladno odredbama članka 155. stavka 1. ZPP-a i u skladu s vrijednosti predmeta spora koja odgovara visini potraživanja tužiteljice označenoj u tužbenom zahtjevu, u kojoj visini je pobijana radnja tuženika 1. kao dužnika istaknutim zahtjevima.

 

Naime, radi se o postupku radi pobijanja dužnikove pravne radnje, čime bi ta radnja izgubila učinak samo u djelu potrebnom za namirenje precizno određene novčane tražbine koju tužiteljica ima prema svom dužniku, ovdje tuženiku 1.

 

Stoga se vrijednost predmeta spora u ovom postupku određuje prema iznosu potraživanja čija bi naplata na ovaj način zapravo bila osigurana, analognom primjenom odredaba članka 39. ZPP-a.

 

S tim u skladu vrijednost predmeta spora u ovome predmetu iznosila je 1.110.397, 20 kuna koliko je bilo označeno potraživanje tužiteljice u tužbi, sve do podnošenja podneska tužiteljice od 13. prosinca 2010. kada je vrijednost potraživanja označena u iznosu od 9.651,32 kune.

 

U okviru zatraženog troška postupka, tuženiku 1. pripada naknada za zastupanje na četiri ročišta i sastav dva podneska od po 1.110 bodova, za zastupanje na četiri ročišta po 555,5 bodova, za sastav jednog podneska za zastupanjem na tri ročišta po 916 bodova, za zastupanje na tri ročišta po 458 bodova i za zastupanja na sedam ročišta po 229 bodova, kao i trošak vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna.

 

Dakle, tuženiku pod 1. pripada ukupno 14.418 bodova ili 144.180,00 kuna.

 

Kada se navedeni iznos uveća za pripadajući porez za dodanu vrijednost u iznosu od 36.045,00 kuna te troškove vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna dobije se iznos od 181. 425,00  kuna koliko na ime naknade parničnih troškova pripada tuženiku 1.

 

Tuženiku 2. pripada trošak sastava jednog podneska i zastupanje na tri ročišta pod 1.110 bodova, zastupanja na četiri ročišta po 555,5 bodova, zastupanje na tri ročišta po 277,7 bodova, zastupanje na četiri ročišta i sastav jednog podneska po 916 bodova, zastupanje na tri ročišta po 458 bodova te zastupanje na devet ročišta po 229 bodova, što ukupno daje 15.514 bodova ili 155.140,00 kuna.

 

Kada se navedeni trošak uveća za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 38.775,00 kuna, dobije se iznos od 193,925 kuna koliko na ime parničnog troška pripada tuženiku 2.

 

Zahtjev tuženika 1. za naknadu više traženog i dosuđenog parničnog troška u iznosu od 84.912,50 kuna te zahtjev tuženika 2. za naknadu više traženog i dosuđenog parničnog troška u iznosu od 67.575,00 kuna valjalo je odbiti kao neosnovan.

 

Iz iznesenih razloga, temeljem odredaba članka 380. točke 3. ZPP-a, djelomično je valjalo uvažiti žalbu tužiteljice i pobijanu odluku o troškovima postupka preinačiti te odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu, 14. veljače 2018.