Broj: Gž-5986/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugoga stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja J. T., OIB: …, 2. tužitelja D. T., OIB: … i 3. tužiteljice N. T., OIB: …, svi iz Č. B., …, koje sve zastupaju punomoćnici G. R. i M. S., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu G. R. & M. S. u Č., …, protiv tuženika R. G. S.. F.-W. eGen, G. …, Austria, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M. D., S. G., R. B. Z. i J. D. B., odvjetnici u Č., …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-904/15-10 od 9. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2018.,

p r e s u d i o   j e

              1. Odbija se žalba 1. tužitelja J. T., 2. tužitelja D. T. i 3. tužiteljice N. T., svi iz Č. B., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-904/15-10 od 9. lipnja 2016. te se kao neosnovan odbija zahtjev 1. tužitelja J. T., 2. tužitelja D. T. i 3. tužiteljice N. T., svi iz Č. B., … za naknadu troška žalbe.

              2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika R. G. S.. F.-W. eGen, …, Austria za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelji zahtijevaju utvrditi da je ništetan ugovor o kreditu koji su stranke sklopile 11. kolovoza 2009., kojim zahtijevaju uspostavu zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe založnog prava na nekretnini pobliže opisanoj u izreci prvostupanjske presude provedenoj pod poslovnim brojem Z-4975/09 i kojim zahtijevaju naknadu troškova parničnog postupka sa  zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.200,00 kn (točka II izreke).

              Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tužitelji pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te zahtijevaju naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

              Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbu i navode žalbe tužitelja. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i da potvrdi prvostupanjsku presudu te zahtijevaju naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

              Žalba nije osnovana.

              Predmet ovoga spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi ništetnim ugovor o kreditu koji su stranke sklopile 11. kolovoza 2009. i da se izvrši brisanje upisanog založnog prava na nekretnini tužitelja upisanog radi osiguranja tražbine po tom kreditu.

              Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev odbio kao neosnovan u bitnome obrazlažući:

- da tuženik, kao strana banka, nije imao obvezu tražiti odobrenje od Hrvatske narodne banke za sklapanje predmetnog ugovora zbog čega nepostojanje takve suglasnosti predmetni ugovor ne čini ništetnim u smislu čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.) i u smislu odredbi Zakonu o bankama (Nar. nov. 84/02., 141/06.) te Zakona o kreditnim institucijama (Nar. nov. 159/13., 19/15., 102/15., 15/18.),

- da predmetni ugovor nije ništetan niti u smislu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. nov. 102/15.) budući da se radi o zakonu koji je stupio na snagu nakon sklapanja predmetnog ugovora, a ne postoji mogućnost retroaktivne primjene istog te

- jer se na predmetni ugovor niti ne mogu primijeniti hrvatski propisi s obzirom da se radi o ugovoru koji je sklopljen između tužitelja i kreditora-tuženika koji je strana pravna osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, a među strankama je ugovorena primjena austrijskog prava kao prava zemlje kreditora - tuženika.

              S obzirom da se žalitelji pozivaju samo na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj je sud po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ispitao postojanje bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. toga Zakona. U skladu s tim ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Također je ocijenjeno da je sud prvoga stupnja uz valjane i jasne razloge pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se pozvao na zakonit način odlučio kao u izreci pobijane presude.

Naime, stranke su spornim ugovorom ugovorile primjenu austrijskog prava kao prava zemlje u kojoj se nalazilo i nalazi se sjedište kreditora. Navedeno nije protivno odredbama Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Nar. nov. 53/91., 88/01., dalje: ZRSZ). Naprotiv u smislu čl. 19. navedenog Zakona stranke su imale pravo ugovoriti primjenu prava ako tim Zakonom nije drugačije uređeno, a kako je i čl. 20. točka 8. ZRSZ-a propisano da se na ugovore o zajmu u koje spada i ugovor o kreditu primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca (kreditora), a nije sporno da je to bila Austrija, to ugovaranje primjene austrijskog prava nije suprotno ovom Zakonu.

Navedeno znači da je ništetnost ugovora bilo moguće dokazivati samo unutar eventualnih razloga za ništetnost koje propisuje austrijsko pravo. Međutim, kako činjenično tužitelji ni u tužbi, ni tijekom postupka, a niti u žalbi uopće ne ukazuju zbog kojih bi razloga predmetni ugovor bio ništetan u smislu normi ugovorenog prava to je njihova žalba neosnovana, a pobijana odluka zakonita.

Zaključno, sve i da tome nije tako, odnosno da se ništetnost odluke i mogla i trebala ispitivati unutar propisa koji vrijede u Republici Hrvatskoj, žaliteljima samo valja odgovoriti da je sud prvoga stupnja dao valjane i jasne razloge za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i u okviru normi hrvatskoga prava.

              Zbog navedenog je na temelju čl. 375. st. 5. u vezi s čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

              Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana pod točkom II. izreke prvostupanjske presude ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 37/05., 59/07., 148/09., 142/12., 118/14.).

Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, a o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 20. veljače 2018.